Uglavnom, sjetih se sad svog drugog poroda... ide vizita i pregledava rodilje i njihova ranjena međunožja... mi rodilje nismo bile bitne likom niti smo ikakva vrsta osobe iz vizure tih mudrih u bijelo obavijenih grupa što su samouvjerenim klopotom klompi najavljivale svoj ulazak u sobu... mi smo s oproštenjem pičke... jedna sestra otkriva rodilju, druga veli raširite noge... i pincetom skida gazu, uložak, otkrivajući živu ranu na kojoj se vidi sukrvica, šavovi... autoritarna ekipa zaviri kratkim pogledom i bez riječi ode dalje, gurnuti nos u drugo međunožje... ja u djeliću sekunde prepoznam svog školskog kolegu u pogledu smušenih očiju iza naočala, istom onom kakav je imao iza prištavog lica u ono vrijeme kad sam ga ja s leđa doživljavala poput inventara u prvoj klupi... on mene nije prepoznao tj. ničim to nije dao do znanja... pa uistinu nije neka prilika za evociranje školskih dana...