Preskočimo li razdoblje bliže slavne povijesti, u kojem su različite ' neraskidive ' veze i vječne dogme prošlih vremena neslavno propale i (jer su) iskazale svoj pravi karakter, Hrvatska je dobila priliku da se kao slobodna i suverena država konačno otputi pravcem koji su generacije priželjkivale, i kojem teško da je bilo alternative s obzirom na sve što joj se događalo a uglavnom se bitno svodilo na eksploataciju zemlje i njezinih prirodnih bogatstava te stanovništva, kao i prezir prema željama i volji domicilnog pučanstva, obično nesposobnog ni da se ujedini pod istom zastavom, a kamoli formulira iole jasno svoje opće, dugoročne ili kratkoročne ciljeve, a time i strategiju koju bi se počelo bez odlaganja ' implementirati ', te tako krenuti putem koji bi osiguravao hrvatskom čovjeku i njegovoj obitelji staloženu svakodnevicu, uz obećavajuću doglednu budućnost, i prosperitet u vlastitoj zemlji i sredini koja bi nekim čudom [ demokratski? ] postigla kakav-takav consensus u tome kako je najbolje biti svoj na svome, raditi za dobrobit sebe i svojih bližnjih, i kako je zato potrebna stabilnost, poštovanje prema svojem ali i tuđem, i jasni kriteriji kako vrednovati sav rad, postignuća, ciljeve, ideje.