Naginjući se u autorovo ime nad kazalište kao mislilac nad grobove svojih najbližih i onaj vlastiti, kojemu se s tragigrotesknom grozom prepiske s drugim svijetom nezaustavljivo približuje, umjesto svake druge radnje redatelj i adaptator priprema, a glumci ostvaruju razmjenu uloga između neimenovanih prototipova Sretkovića i Nesretkovića.