Ovakvo iskustvo jasno izmiče voluntarizmu iz prvih Augustinovih tekstova: njegovo shvačanje grijeha jedva se otima egzistencijalnoj tjeskobi, kakva je u temeljima gnoze, pa je sklon prihvačanju ideje intervencije izvana, zaraze zlom supstancijom, što je shvačanje blisko tragičnom mitu.