U oba ta ugovora se jedna ugovorna strana (davatelj uzdržavanja) obvezuje doživotno uzdržavati drugu ugovornu stranu ili čak neku treću osobu (primatelja uzdržavanja), a druga ugovorna strana joj se obvezuje dati svu ili dio svoje imovine.

Kod ugovora o doživotnom udržavanja je to u trenutku smrti primatelja uzdržavanja, dok je kod ugovora dosmrtnom uzdržavanju to (u pravilu) u trenutku sklapanja ugovora.

pošto je to u načelu tzv. aleatorni ugovor, odnosno davatelj uzdržavanja može dati manju vrijednost ili veću ovisno o sugovječnosti primatelja uzdržavanja, sud ne može, a pogotovu samoinicijativno ništa određivati koliko kome ide..

(4) Sud će ovu naknadu odrediti po slobodnoj ocjeni, uzi majući pri tome u obzir imovinske prilike primatelja uzdržavanja i osoba koje su bile ovlaštene na produženje ugovora o doživotnom uzdržavanju.

Postoji i mogućnost, što osobe uglavnom ne znaju, da se uz navedeni ugovor upiše i pravo doživotnog uživanja odnosno stanovanja u nekretnini čime se još više osigurava položaj primatelja uzdržavanja.

Poštovani, Glavna je obveza davatelja uzdržavanja, odnosno u Vašem slučaju, Vaše kćeri, da do kraja života uzdržava primatelja uzdržavanja, u Vašem slučaju Vas.

ako je ugovor o doživotnom uzdržavanju onda nije moglo doći do uknjižbe nekretnine do smrti primatelja uzdržavanja?

Vezano uz ovaj ugovor morate znati da je prijenos vlasništva nad nekretninom odgođen do trenutka smrti primatelja uzdržavanja (Vaših roditelja).

ukoliko davatelj uzdržavanja (Vaš brat) umre prije primatelja uzdržavanja (Vaši roditelji) tada njegova prava i obveze iz ugovora prelaze na njegove nasljednike.

Ako oni na to ne pristanu tada se ugovor raskida a oni nemaju pravo zahtijevati naknadu za prije dano uzdržavanje te su dužni vratiti primateljima uzdržavanja ono što je temeljem ugovora stekao, a to su u konkretnom slučaju nekretnine primatelja uzdržavanja.

ODGOVOR: Poštovana, ugovor o doživotnom uzdržavanju je ugovor kojim se jedna ugovorna strana (davatelj uzdržavanja) obvezuje doživotno uzdržavati drugu ugovornu stranu ili čak neku treću osobu (primatelja uzdržavanja), a druga ugovorna strana joj se obvezuje dati svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje te imovine odgođeno do smrti primatelja uzdržavanja.

KOJI JE SMISAO OVIH UGOVORA ZA PRIMATELJA UZDRŽAVANJA?

Također, ako se ugovor o doživotnom uzdržavanju dobro napravi, on može biti siguran od rizika za primatelja uzdržavanja.

S perspektive primatelj uzdržavanja, ovi ugovor imaju bitan smisao jer povećavaju platežnu moć i prihode primatelja uzdržavanja osiguravajući mu normalan život.

Dakle, ili se u naslovu ugovora napisalo da se radilo o ugovoru o doživotnom uzdržavanju, dok je stvarni sadržaj ugovora upućivao na ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, ili se jednostavno objasnilo da je to isti ugovor, iako on zapravo to nije bio.Smisao tih prijevara je bila u tome da se nekretnina primatelja uzdržavanja stekne još za života primatelja uzdržavanja i da se, ubrzo nakon potpisa ugovora, nakon što se davatelj uzdržavanje upiše kao vlasnik nekretnine, obustavi plaćanje i proda nekretnina.U tim slučajevima, obično se događalo da su primatelji uzdržavanja ostajali i bez nekretnine i bez uzdržavanja, jer su davatelji uzdržavanja, nakon što bi preprodali nekretninu, obično nestajali bez traga sa novcem od prodaje nekretnine.

O. postavila nam je upit koji se odnosi na način utvrđivanja nabavne vrijednosti nekretnine koja je stečena ugovorom o doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen dana 16. listopada 2007., odnosno smatra li se datumom stjecanja vlasništva nad nekretninom dan zaključenja ugovora ili dan kad je vlasništvo nekretnine prešlo na uzdržavatelja, a to je dan smrti primatelja uzdržavanja (07. lipnja 2008.).

Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je ugovor kojim se Vaš otac kao davatelj uzdržavanja obvezao da će drugu stranu (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njezine smrti, a gospođa s kojom je ugovor sklopljen se obvezala da će mu za života prenijeti svu ili dio svoje imovine.

(2) Sud može pravo primatelja uzdržavanja preinačiti u doživotnu rentu ako to odgovara objema ugovornim stranama.

Davatelj uzdržavanja ne odgovara poslije smrti primatelja uzdržavanja za njegove dugove, ali može se ugovoriti da će on odgovarati za one njegove dugove koji postoje u trenutku sklapanja ugovora prema određenim vjerovnicima.

(3) Ako bračni drug i potomci davatelja uzdržavanja nisu u stanju preuzeti ugovorne obveze, imaju pravo zahtijevati od primatelja uzdržavanja naknadu za uzdržavanje koje je primatelj uzdržavanja dobio od davatelja uzdržavanja.

Drugim riječima, ako je u pitanju nekretnina kao imovina koja bi trebala prijeći u vlasništvo jedne ugovorne strane, kod Ugovora o doživotnom uzdržavanju, ona će prijeći u vlasništvo nakon smrti primatelja uzdržavanja, a kod Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, ona može prijeći u vlasništvo davatelja uzdržavanja još za vrijeme života primatelja uzdržavanja čim davatelj uzdržavanja podnese prijedlog za upis u zemljišnu knjigu.

Zabrana postojanja dva ili više ugovora o doživotnom uzdržavanju u kojima je davatelj uzdržavanja ista osoba, zasniva se na činjenici da dio davatelja uzdržavanja ima više sklopljenih ugovora pretvarajući to u svojevrsno zanimanje, a na štetu kvalitete uzdržavanja primatelja uzdržavanja.

Tako se nažalost dogodilo da su ogromne vrijednosti prenošene (i to najčešće odmah, a svakako bez čekanja na smrt primatelja uzdržavanja) ugovorom koji je imao sve samo ne strogu formu kao uvjet valjanosti, a poznato je da forma nije samo opterećenje nego i veliko jamstvo protiv i brzopletosti ugovarača i raznih zloupotreba.

Istodobno, onaj ugovor koji je manje ugrožavao primatelja uzdržavanja, jer se imovina prenosi nakon smrti, imao je jako strogu formu i ako nije poštovana, ugovor nije bio valjan.

Ugovori jedne i druge vrste u biti se razlikuju samo u tome kada je moguć upis uknjižbe prava vlasništva tj. za života primatelja uzdržavanja ili tek nakon njegove smrti.

Ovo je karakteristično za obje stranke ovih ugovora dakle i za davatelja i za primatelja uzdržavanja.

Prema tome, ukoliko je ugovor valjan i obveza uzdržavanja je ispunjena, nasljednici primatelja uzdržavanja neće moći dobiti tu imovinu na temelju njihovog nasljednog prava.

Primjer takvih okolnosti bi bilo iznenadno osiromašenje davatelja uzdržavanja zbog kojeg on više ne može uzdržavati primatelja uzdržavanja.

Uzdržavanje se isplaćuje preko banke, putem trajnog naloga na tekući račun primatelja uzdržavanja i može se koristiti za sve što osoba poželi i ne zaboravite, možda se i vratiti.

Ugovor o doživotnom uzdržavanju obvezuje davatelja uzdržavanja da uzdržava primatelja uzdržavanja također do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svoju imovinu ili dio imovine, ali moment stjecanja stvari i prava odgođen je nakon smrti primatelja uzdržavanja.