Društvo mi prave morska medvjedica, čiju blizinu ne podnosim i hoću je istrijebiti, jež morski, jež kopneni, litra rakije za medicinske svrhe, jedna knjiga bez korica, jedna kojoj fale neke stranice, jedna kaseta koju bi američani nazvali mix tape, jedna gramofonska ploča Šarla Akrobate, jedna fotografija na kojoj se sjaji jedan lijepi ručni sat na premijerovoj ruci, ispucala amfora koju na životu održava pljunačka od reakcije na kokošarski sarkazam stanovitog pisca Tomića, jedna knjiga Miljenka Jergovića, jedna isprintana slika autoportreta Albrechta Dürera, jedan album sa sličicama nogometaša, jedan stari primjerak magazina Trećeg programa, jedan radio koji ne hvata UHF niti UKV već samo neke afričke, talijanske i mađarske stanice na kojima se stalno vrte reklame, jedna bočica fiziološke otopine kao uspomena na boravak u bolnici u kojoj ničeg nema i sve moraš donijeti sam i plaćaš im svaki mjesec fine novce, nekoliko mađarskih forinti u kovanicama za koje ne znam gdje i kako mogu uopće potrošiti, jedna jarmulka, nekoliko svijeća od pčelinjeg voska, litra motornog ulja za kosilicu, tastatura od bivše 286 (sad je kućica za ptice), tri CD za instalaciju Linux Red Hat 1998, 5 pregorenih osigurača, žuta BIC kemijska koja ne radi, grafitna olovka TOZ, prazna limenka Campbell ' s juhe s gljivama, limenka Dr Pepper kojoj je rok istekao 1995., Sony walkman bez slušalica, bedž HDZ iz pobjede u blagostanje s dodanom petokrakom i potpisom Che, Sobotka anatomski atlas i Guyton iz 1989, vrećica za donji veš iz Intercontinentala s vezenim logotipom, VHS snimka koncerta Zdravka Čolića, Terry Pratchet Nur Du kannst die Menschheit retten (cijela knjiga, na njemačkom) i naposljetku, jedan sasvim prazan album za fotografije 10 x15 cm