@print, a je printaš blesava pitanja:) koncert je u 20.30, karte se, ka i obično kad se događaj odvija u HNK, prodaju na blajni istog, koja radi pon - pet: od 09 do 14 i od 15 do početka predstave subotom: od 09 do 12 i od 18 do početka predstave. a sad lipo aj kupi karte i vodi mene, ka nagradu za informacije.

(formular za majku imaš na str.hzzo-a pa ga printaš i ispuniš i pošalješ muža da odnese jer formular za njega nemaš na netu već se on osobno mora potpisati da se odriče svog prava na roditeljski dopust).

baš si super, svako malo printaš papire za razvod a usput štancas djecu. daj mu da ti napravi i treće, možda ti se onda razbistri kako dalje... mislim, katastrofa. i odrasli ljudi, oženjeni sa 2 fakulteta se NE DURE; kakvo spavanje na kauču i dehidriranje... psovanje muža i njegovih, ne prihvaćanje isprike... žalim tvog tvog muža jer djeluješ totalno djetinjasto i sa krivim očekivanjima.

a Ivana je Žena, nježna. sad, recimo, ako ti je jedan od kafića Moon River... samo ime je neka misteriozna aluzija... staviš gore stropnu fresku ili platno stropno i stvoriš si u kafiću nebo-Tanga odnosno " Pejzaž sa izlaskom sunca i kraljicom Vaidehi u meditaciji ", ta je freska original iz japanskog tang razdoblja, 7. stoljeće, jer to je jedna od prvih i najboljih artistički mjesečevih rijeka. to si pogledaj. vi ostali koji imate kafiće po rh jednostavno učite iz ovog o estetici interijera, što drugo, ne? kao što ste o varijaciji okusa na pizzama. prostor možeš hermetizirat i pastelizirat u sorbetne boje, tako da ti pretežu zelene, oker, naranđasta, bjelokost, tikovina, siva, smeđa i ljubičaste nijanse. detalji ti tada mogu biti kobalt plavi. moja nećakinjica Tončica voli smeđe i crno nosit, super joj stoji, he-hi, pa da bude u skladu, hui-hai. svi okviri slika su ti u takvom interijeru zlatna boja, jer ti srebro previše hladi prostor kao i bijeli zidovi ili ako su toaleti previše svijetli, imaš osjećaj da si u nečijoj kuhinju, a ne u kafiću, što nije dobro. cure su ti u crvenom, sve nijanse, ili crveno-crno, crna-smeđa-siva-žuta. ako daješ prostoru dubinu, slike su ti zagasite, poput crnih ljiljana Maxa Beckmanna ili imaju svoju spiku unutra, " u zid ", kao " Les Amoureux " Marc Chagalla. ako ideš na salvadora dalia, a već si išla krasno na portalu vani, sjajno... to je dosta zahtjevno jer ti cijeli kafić mora biti nuklearno-kritička-surreal-metoda, a onda bi bilo ok da i koktele tome prilagodiš, čaše i ostalo. ali ja bih tu napravio inverziju, kompletnu. dakle, čajeve i kavicu poslužuješ u vrčevima koji su kao " imari ", japanski, okovano replikama nizozemske mjedi, kako i maš iz razdoblja Edo. na taj način pobuđuješ duh gostiju, za ono što imaju u interijeru. ako je kafić odličan, postaje razvikan, naravno. to ti je cilj. to je ono što barem nekad akademija u gundulićevoj nije znala pratiti, jer nisu svoje bijelo i sterilno znali pokrit za dosta dobre glazbe. nije dakle bilo ugođaja. sad moraš rulji ugođaj dat, da ti ostavljaju lovu. kak bi recimo. meni sve dala, samo da se malo naslonim na nju, ali mene se novcem nemre kupit, a i bojim se da mi praseća pamet ne pokvari kontemplaciju koja je sva Majesty. slatkiše, čokoladice za kavu, sladila, držiš na šanku u ukrasnim kutijicama, lakirana pozlata na drvu i slično. intarzirane. u moon river ti na zid zapravo najbolje idu stvari sa kojima dalia presjećeš, ali univerzalno. pogledaš si na netu Muzej za istočno-azijsku umjetnost u Koelnu, kad sam ga već spomeuo, a tamo kutiju za pisaći pribor s motivom trave i cvijeća, razdoblje Edo. dakle, opet tikovina boja, zlatna-crna, pozlata na drvu, intarzije. sve u tom stilu " odijevaš " iznutra. to prate i novi mirisi. nove kave, super-mješavine. ako ti u šalici nije jaka, gusta, a kristalna, nije prava. mora imat onu nocturnal-illuminaciju-kristalizaciju, kak bi t williams pisal u tramvaju zvanom čežnja, o imaginaciji čistoj u djevojčica čistih. i uvedi na normativ kava-kremu. kratki hladni voćni deserti. sorbeti sa likerima voća, breskva, mandarina, naranća. bečki sladoledni kup. rum-čokolada-kava. ili poires Helene - čoko-kruška sa sladoledom vanilije. dama koja ti dođe to jede i gleda onu stropnu sliku - vjeruj, vratiti će se. posebno ako ti stignu za Legendu o Picoku. (a roosteri su dobri ševci, gazde, to se zna, kokice ih vole). onda recimo cerises a la dijonaise, verzija za piće odnosno mali biskvit sa strane. probaj u zdravljaku radit male voćne kupove u želatini, na biskvitu, odlično, jednostavna priprema. u bečkom kupu svakako gledaj da se vanilla OSJETI, DA JE BUDE. i cigaretna vanilija, prirodna, ako treba, dekorativno. mandarines givrees, sladoled mandarine, punjena eko-kora i mandarina, sa marcipanom, paše ti se na opći ugođaj prostora, ako usput gledaju dekorirane vaze s biljnim motivima u ulaznom prostoru, vidi za to zbirku Munsterberg, new paltz, new york. deserti hladni od maciranih jagoda, u vinjacima, ili melona, recimo - Melone Majestic, punjena sladoledom, garnirana brandy-jagodama ili bananama i čoko-cigaretom. praline svakakve da imaš za kavu, dodat. trešnje Van Dyck, poširane u šećeru vanilije, složene na vanilla-ice, napirano sa " engleskom kremom " kojoj si dodala nešto arraka. charlotten, ne zaboravi, kreme sa biskvitima. ide ti i za klince u školi. sve reklame i normative printaš u foto papiru, posebno dizajnirano, sa specijalnim fontom, da im bude lijepo. eto tak. puse. cure, krasne ste.

Svaka mala firma ima nekoliko bitnih komada opreme: - fikus u ćošku - telefon-kopirku-fax-sekretaricu all-in-one - zajednički mrežni printer na kojem printaš i za privatne svrhe.

Printaš jedan te isti tekst (kao negdašnji šapirograf) koji su ti utisnuli u misaonu matricu, tako da tebi uopće nije potreban nikakav argument, dokaz ili činjenica, već samo etiketiranje, pljuvanje (otrovnom slinom kao Komodski varan) i pokušaji uvrede.

Ti već printaš za (de) bilten, a ja tek sad ispravljam greške.

Samo moraš imat laptop, uključiš kameru, ideš s njim po kući, sve se izblagoslivlje, svaki centimetar i dobiješ GMB nalju mejlom, pa je printaš i gotova priča.

SWYP (See What You Print) ili Vidi što printaš je najnoviji gadget iz avangardne linije proizvoda američke tvrtke Artefact namijenjen ispisu fotografija, a od ostalih printera na tržištu razlikuje se po touch-screen ekranu na kojem se odmah vidi preview onoga što printamo.

Kada bude veličine normalnog ink jeta a bit će, radiš si nove caseve za miševe, zamjenjuješ napukle dijelove svega što pukne, isprobavaš novi nacrt lopatica za ventilatore, printaš skulpture bližnjih umjesto fotki, model kuće u umanjenom mjerilu, escajg, dijelove obuće, naočale,

Također, u neke spremnike nije moguće ulijevati zamjensku tintu pa je nužno kupiti novi spremnik.Možeš uštedjeti na tinti tako da podesiš printanje s najslabijim otiskom i da manje printaš.

ma komplicirate bezveze... jednostavno odi u neki kaafić il nekam i poslje nazovi doktoricu, reci da te bolio trbuh od menstruacije ili da si povračala i nek ti da ispričnicu, a ako hočeš na pm mi možeš poslat mail imam ispričnicu u kojoj mijenjaš ime i samo printaš, ko prava je, ne kuži se razlika, meni koristi puno;)

Uvijek koristi obje strane papira dok kopiraš, printaš ili pišeš.

Jedino to kaj sam printaš kartu?

Kad sastaviš odgovor nosiš ga šefu, a kada ga odobri, sve printaš na memorandum ministarstva.

Miss, bez ć/č/ž/š/đ, karta ti je elektronička, ne printaš ju (osim ako, ovisno o kompaniji, ne moraš printati boarding pass, no to je " drugi par rukava ").

Povećaj ISO, ako ne printaš velike fotke, neće šum biti toliko izražen

Zapravo nema veze kakav je otisak, propadne li nakon 2 tjedna i košta li on kao da printaš na suhom zlatu.

Ovako (preko routera) printaš s kojeg hoćeš

Hebo vas ink đet printeri, ak printaš 20 str po danu kupi lasera i nebudi židov jer ne samo da je laser jeftiniji i brži ispisom več je lakše (čitaj jeftinije = održavanje

Ako ti nije bitna boja i ako, kao što već i kažeš printaš samo dokumente iz Worda, tj. text, ne bi bio ni loš običan crno bijeli laserski pisač.

Provjeriti kartu možeš, osim na webu provjeriti i u njihovom call-centru broj kojega ti piše na potvrdi plaćanja (ono što printaš nakon što kupiš kartu).

To inače, kada printaš, radi RIP (raster image processor) u samom printeru.

Ako stavljaš na web i printaš manje (10 x15), onda ti ne treba veće

A ak printaš puno color isplati se ili neki inkjet bolji no tu mislim da je bolje kolor laserđet

E sad, ako fotke printaš, kod konvertiranja odaberi AdobeRGB referentni profil za daljnu obradu, a ako koristiš fotke isključivo za web, odaberi sRGB.

Kaj, printaš na A3 format pa ti treba 8 mpx

Druga stvar: svidjelo se tebi ili ne, najbolje je da printaš stranicu po stranicu.

Ako ti recimo printer ne radi pod Macom, instaliraš ga na Windowse i printaš.

HP Lj 1005 series preporučam, imam ga, odličan je, je da kad printaš puno strana da smrdi, al kvragu to je normalno