hrvati pokrenimo peticiju - ukinut aboliciju ukinuti aboliciju zatraziz spisak gradjana srbije koji su kao pripadnici paravojnih il vojnih formacija ucestvvovali u agresiji stalno mantraju da je neko odgovoran za zlocine poslije oluje.. molim?? za sve zlocine prije i posle oluje je odgovoran onaj ko je rat i poceo kaj je sa ratnom otstetom, unistena privreda privatna imovina i ubijeni oko 25000 hrvata i oko 400000 protjeranih iz vojvodine posavine banja luke i bivse krajine pun mi je tih poluturskih narikaca srba nikad ni jednom ratu nije puno poginulo jer jedino napadaju kad su u presili ili krecu u tradicionalnu bjezanjiu ko u svim ratovima pa ga nemres stici 1915 g stigli su do otoka krf a poslije i do egipta a kaj je sa ratnom odstetom ko izgubi rat placa ratnu odstetu kaj je s tim

Zimonja (Nikola, agent Kontraobavještajne službe JNA) mi je u jednom trenutku rekao da su se, kada su u avgustu 1990. oko Knina podignute barikade sa balvanima, na njima uglavnom nalazili pripadnici paravojnih jedinica poslatih iz Srbije. (...) To je bio prvi korak ka stvaranju srpske autonomne oblasti oko Knina i, mada je to u beogradskoj štampi predstavljeno kao spontana akcija lokalnih Srba koji su se branili, u stvarnosti je to isplanirao i inicirao Beograd.

Miljanić održao u župnoj crkvi BDM u Škabrnji u kojoj se nalazi kip Gospe kojoj su pripadnici paravojnih srpskih snaga odsjekli glavu, a u područje vrata zabili sjekiru.

Na spornom i nelegalno sagrađenom spomeniku nalaze se po saznanjima braniteljskog portala i oni koji su direktno učestvovali u borbi protiv hrvatske neovisnosti, a bili su pripadnici paravojnih srbočetničkih formacija.

1995. - Istražni sudac Županijskog suda u Splitu donio rješenje o provedbi istrage protiv dvadesetak pripadnika paravojnih postrojbi za koje postoji utemeljena sumnja da su od 1991. do 1995. u naseljenim mjestima općina Vrlika i Sinj kao pripadnici paravojnih četničkih postrojba pljačkanjem, paljenjem, rušenjem i ubijanjem i na ostale načine fizički zlostavljali nesrbe.

VUKOVAR, 5. svibnja 2011. (Hina) - Na Županijskome sudu u Vukovaru danas je nastavljena glavna rasprava u postupku protiv Miloša Stanimirovića i još 13 osoba, optuženih da su kao pripadnici paravojnih postrojbi počinili kaznena djela protiv čovječnosti i međunarodnoga prava genocid i ratni zločin protiv civila, koja su počinjena u Tovarniku nakon 20. rujna 1991. i okupacije toga istočnoslavonskog mjesta.

Zamjenik načelnika PU Ivica Kostanić priopćio nam je da se dosadašnjim izvidima doznalo da su Troskota i Perišu iz Čiste Male, prema Benkovcu, odveli pripadnici paravojnih postrojbi poznatih kao Arkanovi beli orlovi.

GRAČAC Ekshumirali smo 98 tijela do sada, većinom se radi o muškarcima po čijim je odorama, dokumentima i naoružanju vidljivo da su bili pripadnici paravojnih formacija.

Također je istaknuo da su pripadnici paravojnih postrojba planirali napasti položaje Hrvatske vojske.

Ništa od toga vojno-redarstvena akcija Oluja NIJE MOGLA POČINITI: a) jer se ubijenje odbjeglog stanovišta nije ni moglo izvesti, budući da je prema planu svojih naredbovaca iz vrha kninske vlasti srpsko pučanstvo samovoljno prebjeglo prema Republici srpkoj i BiH i dalje prema matici zemlji u Srbiju; b) jer se prisilni rad civilnog stanovništva, koje je iz Hrvatske samovoljno odbjeglo, nije ni mogao organiziriati, niti je to bilo u bilo kakvom planu operacije oslobađanja Hrvatske; c) svi ratni zarobljnici, pripadnici paravojnih i teroristčkih srpskih postrojbi su nakon potpisivanja kapitulacije, i završene akcije Oluja, Koja je trajal 4 dana, bez ikakvih uvjeta od hrvatslih vlasti pušteni; d) razaranje gradova i sela vojno-redastvena akcija logično nije poduzimala, jer su sva ta sela (gradova osim Knina i nema), koja su bila četeri godine pod srpskom terorističkom okupacijom.hrvatsko državno područje, pa se nije upuštalo u besmislenu avanturu samorazaranja i samouništenja, nego se poduzimalo oslobađanje zemlje.

Komisija Hrvatskoga državnog sabora za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, osnovana 1991. i sastavljena od 60 - ak članova, željela se voditi načelom: " U ratne žrtve se ubrajaju vojnici ubijeni u borbi, pogubljeni vojnici, poginuli, odnosno ubijeni pripadnici paravojnih formacija policija, financi, oružnici, poginuli građani, vojni službenici i svi ostali poginuli građani ", ističući da " svaka žrtva ima svoje ime i prezime ". (Vjesnik, 15. X. 1999.) Komisija je prestala s radom 2000. u novim političkim promjenama i formalno ukinuta 2003. Prema njezinim podatcima, do mjeseca rujna 1999. na području Republike Hrvatske popisano je preko 1.000 grobišta.

Nekoliko dana prije njihova odvođenja, u selo su ušli pripadnici paravojnih srpskih formacija koji su tom prilikom vršili pljačku imovine tamošnjeg stanovništva.

Odjel kriminalističke policije PU sisačko-moslavačke je Županijskomu državnom odvjetništvu u Sisku u izvještaju od 6. rujna 2006. godine o kaznenom djelu ratnog zločina protiv civilnog stanovništva naveo kako su " nepoznate osobe ubile 1995. bračni par i desetero mentalno bolesnih osoba smještenih u prostorijama Osnovne škole u Dvoru, a prema dosadašnjim saznanjima, zločin su počinili pripadnici paravojnih formacija tzv. SAO Krajine tijekom povlačenja iz Dvora 8. kolovoza 1995. ".

Tereti ih se da su kao pripadnici paravojnih postrojbi " Republike Srpske krajine " 3. rujna 1991. oko 12,30 sati u mjestu Gornje Taborište postupili suprotno odredbama Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata.

Teretilo ih se da su 13. listopada 1991. kao pripadnici paravojnih formacija i milicije tzv. SAO Krajine u Širokoj Kuli, ušavši u podrum kuće broj 22 u koju su se sklonili građani hrvatske nacionalnosti (mještani Široke Kule koji su ostali živjeti na navedenom području nakon što je isto od navedenih paravojnih formacija okupirano) te rafalnom pucnjavom iz vatrenog oružja ubili osmero civila.

B. te su istima izrečene kazne zatvora u trajanju od 12 godina za kazneno djelo iz čl. 120. st. 1. OKZ-a RH, a teretilo ih se da su kao pripadnici paravojnih formacija sudjelovali u napadu i okupaciji Široke Kule, znajući da je mjesto naseljeno pretežno civilima hrvatske nacionalnosti, ulaskom u mjesto maltretirali civilno stanovništvo ozlijedivši nožem dvoje civila, a hicima iz automatske puške 25. rujna 1991. ubili jednu ženu.

Osmorica optuženika terete se da su sredinom siječnja 1992. godine lišili života Dragu Čengića, njegovu suprugu Nevenku i malodobne sinove Slobodana i Gorana. 22 optuženika, među kojima se nalazi i Sreten Peslać, terete se da su kao pripadnici paravojnih jedinica tzv. Krajine u razdoblju od svibnja 1991. godine do siječnja 1992. godine na području mjesta Ervenik, u cilju da civilno stanovništvo napusti teritorij tzv. SAO Krajine, vršili terorističke akcije prema tom stanovništvu, prijetili im, vrijeđali ih, fizički ih maltretirali, pljačkali im i uništavali pokretnu imovinu, a nepokretnu palili, lišavali ih slobode i odvodili u zatvore u Knin gdje su bili fizički i psihički maltretirani, a zbog čega su mnogi mještani, da bi sačuvali goli život, morali pobjeći iz mjesta.

Hrvatski branitelji oštro se protive i zahtjevaju od državnih institucija koje su nadležne da zabrane nastup istom i svim takvim koji su sudjelovali u oružanoj pobuni i bili pripadnici paravojnih formacija.Naime imenovani Emil Bota rođ.01.01.1972 god., bio je pripadnik zloglasnih Alfa kojima je zapovijedao kap.Dragan.Postrojba kap.Dragana sa dotičnim Botom je rušila hrvatske kuće u selu Bruška, a isti su sudjelovali u napadu i zarobljavanju a potom i streljanju hrvatskih vojnika u selu Škabrnja 18.03,1993 god.

Svjedoci su danas potvrdili da su i oni i okrivljeni Pejnović 1991. bili pripadnici paravojnih postrojba tzv. SAO Krajine.

Protivio sam se da se onamo nakon zarobljenih pripadnika JNA dovode i pripadnici paravojnih postrojbi.

Kako objasniti potrebu za slušanjem zavijanja jedne plastične nadrogirane srpske zvijezde, koja neskriveno podržava četništvo i klanja po Bosni i Hrvatskoj, dok se boriš protiv zvjerstava koje su počinili pripadnici paravojnih skupina predvođenih njenim mužem?

Novinar, naime, u tekstu ne piše o kronologiji najduljeg prosvjeda ikada održanog u Hrvatskoj (613 dana) ili o pravnom aspektu toga problema, nego stavlja na jednu stranu otpuštene hrvatske policajce (mahom dragovoljce i sudionike Domovinskog rata), njihove navodne politièke saveznike HIP i HB u tom kontekstu i mene (iako su policajcima podršku javno pružili mnogi drugih politièkih mišljenja, npr. saborski zastupnici Nikoliæ, Lonèar, neki zastupnici HDZ-a), a na drugu »žrtvu« kako on kaže »govora mržnje« otpuštenih policajaca, tj. policajce koji nisu bili otpušteni, a bili su pripadnici paravojnih skupina koje su se borile protiv Republike Hrvatske, te strepi da æe ukoliko nepravedno otpušteni policajci budu primljeni natrag, možda ovi drugi biti »politièki otpušteni«.

Njegov branitelj Krešimir Vilajtović zatražio je čitanje djela iskaza iz prethodnih postupaka po kojem su na mostu stradali pripadnici paravojnih formacija.

Tijekom noci u tzv. stolariju dolazili su pripadnici paravojnih cetnickih formacija, maskirani, te su ih tukli, udarali, maltretirali, a nekolicina je izvedena i nestala.

Također napominjemo da je prošle godine kod naselja Golubić bespravno i bez ikakvih dozvola za gradnju podignut spomenik na kojem su se nalazila imena onih koji su bili pripadnici paravojnih srbočetničkih formacija, što pokazuje sa koliko drskosti i bezobrazluka uz nepoštivanje Hrvatskih zakona četnički lobi želi ne samo provocirati već i rehabilitirati četništvo.

Vojnici, policajci i pripadnici paravojnih postrojba često su silovali žrtve pred mnogim svjedocima.

HRW tvrdi da pripadnici paravojnih snaga ubijaju, provode mučenja, nameću ilegalne poreze, a navodno su i silovali jednog tinejdžera.

Negdje se počinitelji utvrđuju generički, kao npr. pripadnici paravojnih snaga (ubojstvo Joze Brkića, Joze Miljanića, Slavke Miljanić, Petra Pavičića, Mile Pavičića, Ilije Ražova, Kate Rogić, Ivice Šegarića, Rade Šegarića i Vice Šegarića) ili pripadnici JNA (ubojstvo Novice Atelj, Stoje Brkić, Danka Brzoja, Ike Čirjak, Maše Čirjak, Marije Šestan i Jakova Šestana).

Kada su u logor počeli da upadaju pripadnici paravojnih jedinica, Živanović je spomenutog bolesnika i još pet drugih bolesnika premjestio na sigurno, u jednu drugu sobu »u drugom dijelu logora, tako da je spasio te zatočenike«, naveo je Kovačić i naglasio da je pukovnik Miroslav Živanović na listu za puštanje na slobodu zbog brige za bolesnike osobno dopisao i ime njegovog sina Darka.

Zločine su, prema saznanjima, počinili pripadnici paravojnih formacija tzv. SAO Krajine, koji su prilikom povlačenja iz Dvora 8. kolovoza 1995. osim jednog bračnog para, ubili i desetero mentalno bolesnih osoba, smještenih u prostorijama Osnovne škole u Dvoru, a koji su ranije dovezeni iz Petrinje.