Franzen, kao i uglavnom svi drugi suvremeni pripovjedači, izbjegava kronološko pripovijedanje njegov roman osmišljen je kao niz poglavlja od kojih je svako posvećeno jednom članu obitelji, jednom psihološkom fenomenu, a radnja obično teče unatrag, a ne naprijed, odnosno, digresijama i sjećanjima rekonstruira se život i stvara se postupno zajednička slika obitelji Lambert.

Biletića (sunakladnik Sveučilišna knjižnica u Puli, 1997); Priče iz Istre, hrvatski pripovjedači XX. st., u izboru Daniela Načinovića (sunakladnik Sveučilišna knjižnica u Puli, 1999); Stupore nel mondo/Čuđenje u svijetu, dvojezično hrvatsko-tal. izdanje 50 pjesama Antuna Branka Šimića u izvorniku i prepjevu Daniela Načinovića (sunakladnik Sveučilišna knjižnica u Puli, 1998); Sjedinjenje u stopama, zbirka pjesama Gorana Filipija (2000); Život uhvaćen jednom rukom, roman Tatjane Arambašin (suizdavač naklada Erasmus, 2001); Čitajući znakove vremena, knjiga ogleda skupine autora s kraja tisućljeća (sunakladnik Tvornica duhana Rovinj, 2001).

Od Salomona i Nasreddina, pripovjedači kombiniraju elemente različitih vještina i koriste moderne, tradicionalne, izvorne ili povijesne materijale.

Svih šest poglavlja napisano je u prvom licu, a usporedba s romanom tijeka svijesti je potpuno umjesna jer se likovi-pripovjedači izmjenjuju iz poglavlja u poglavlje, a identitet im se djelomično preklapa.

Upravo pripovjedači, ljudi povezani koliko s Istokom toliko i sa Zapadom, ljudi golemog iskustva i zanimljivih sudbina, služe kao ilustracija stvarnosti i važnosti tih pitanja.

u našem se malom kolektivu nedavno pojavila mlada pripravnica. o obitavanju toga bića u ovom staništu i njenom izgledu znao sam samo iz priče, kao da je tajanstvena ptica Dodo. njezin ju je šef, očigledno, dobro čuvao od pogleda ili ju je, bezobzirno, ugurao u neki kutak svog odjela i zatrpao poslom, tek nekidan zatražih od njega da neke podatke pukne na server kako bi se njima poslužio u jednoj analizi (koju, bajdvej, radim da bih izbjegao bitnije misaone poslove). ništa od toga, kaže, pobrisao je fajlove, ali može na papiru, ako hoću ponovo unositi ma samo daj što daš, ako treba i radit ću samo da ništa ne radim poslat će, veli, kad uhvati vremena ni pola sata nakon našeg razgovora na vratima moje radne sobe pojavila se Pripravnica. pripovjedači, dakle, nisu lagali. mala je odista zgodna. šta zgodna, da sam Sioux za nju bih odmah dao pola tuceta ponija i ono krzno albino bufala koje već pet generacija visi u našem wigwams-u. (i spričavam se svim ženskim udrugama ako će ovo tretirati kao poziv na prodaju ' ' bijelog roblja ' ', ali to je samo izraz mog evidentnog ushićenja pojavom). danas je ponovno zablistala u mojoj sobi. donjela je neke potvrde na potpis. predložih joj da sjedne i sačeka. odmah ću pogledati. i službeno ozbiljnom facom bacih pogled na papir. nikada nisam tako dugo isčitavao te dosadne, na isti kalup pisane, potvrde kao tada. od slova do slova. slovkao sam u sebi kao prvoškolac nebi li njeno prisustvo potrajalo što duže. podigoh glavu. smješkala se. meni kao pojavi ili meni kao napaljenom bezveznjaku. ma koga briga, smješkala se, i to je dovoljno. - ovdje je prilično hladno rekla je iznenada naravno da je hladno kad sam u sobi naslijedio klimu koju je neko odavno naštelio na 22, a u seljakanju se izgubio daljinac pa temperaturu reguliram uštekavanjem i ištekavanjem klime iz naponske mreže. - hladno? to je zato da dugo ostanem svjež - ha ha vi ste neka lako kvarljiva roba - o da, a onda, što je najgore, kvarim i sve oko sebe, kao breskva u gajbi - da, čula sam - a što ste to čuli, molim lijepo? - pa da vas se moram paziti mater vam zavidnu. jednog ću dana eutanazirati sve te brbljive kokoške ko onomad kad se pojavila ptičija gripa. u krugu deset kilometara oko sebe. zavrtanjem vratova, motkama, bejzbol palicama, vatrenim oružijem, petriotom - zar izgledam tako opasno? - ne znam, ali kad god vas vidim na piću ste s drugom djevojkom e, da, recept koji očigledno uvijek pali za stjecanje ' ' ugleda ' ' u društvu. a sve je samo stvar taktike nastojim svaki započeti razgovor, bio on privatni ili službeni, nastaviti uz piće u ugodnom okruženju nekog kafića. i to ' ' prometnog ' ' kafića a ne neke skrivene šupe. ne zato da bih bio viđen (dobro, malo i zato) nego da pokažem da ništa ne skrivam, da nemam pritajenih primisli kakve se obično, na djelu, iskazuju u mračnim kutovima skrivenih provincijskih kafića. takvi razgovori su uvijek opušteniji i ugodniji i omogućavaju bolje upoznavanje sugovornika (što smatram bitnim osobito u službenim razgovorima). osim toga, kad kažem Mom Svjetlu U Tmini da sam bio s tom i tom u ' ' prometnom ' ' kafiću odmah joj je jasno da ' ' tu nema ničega ' ' jer ' ' da sam htio da me ne vide otišao bi u neku šupetinu u Pripizdini Donjoj, zar ne? ' '. daklem, dokle god me vide na javnom mjestu, nisam opasan - da, ali samo na piću mogao bih vam to objasniti, ali morali bismo otići na piće - pa ne znam razmislit ću gledam je kako stoji ispred drvenog mosta što se nadvija nad mutnom rijekom i gleda u pravcu mračne šume obavijene maglom na drugoj obali. vidim kako se premišlja krenuti preko ili ostati na sigurnoj obali. taj strah od nepoznatog podiže joj adrenalin, razbuktava maštu i organizam u tijelu stvara veliku količinu hrabrosti kao protutežu tom strahu. nasmijala se - još ću razmisliti

Idealistični Amerikanac 1850. nevoljko plovi Tihim oceanom; razbaštinjeni skladatelj na prevaru se uvlači u dom sifilisom shrvana genija; kalifornijska novinarka istražuje zataškanu tajnu projekta nuklearke; mali nakladnik bježi od kriminalca kojemu je objavio nenadani bestseler; klonirana restoranska poslužiteljica čeka izvršenje smrtne presude zbog protukorpokracijskog djelovanja; a Zachary, mladić s postapokaliptičnih Havaja, svjedoči sumraku znanosti i civilizacije - to su redom pripovjedači Atlasa oblaka.

Zastupljen je u zajedničkim zbirkama i antologijama (Korablja začinjavca Zvane Črnje i Ive Mihovilovića, Rijeka, 1969; Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća Milorada Stojevića, Rijeka, 1987; Hrvatsko pjesništvo Istre 19. i 20. stoljeća - Istarska pjesmarica Mirjane Strčić, Pula, 1989; I ča i što i kaj - iz suvremene hrvatskoistarske lirike Borisa Biletića, Pula, 1997; Priče iz Istre - hrvatski pripovjedači XX. stoljeća Daniela Načinovića, Pula, 1999; Gradovi i obzori - Putopisi suvremenih hrvatskih autora iz Istre Antuna Milovana i Borisa Domagoja Biletića, Pula, 2006. i dr. Autor je ili suautor nekoliko monografskih izdanja i vodiča (Hum, Pula, 1994; Izleti po Istri, Račice, 2003.).

Oskarom nagrađeni scenarist i redatelj Andrew Stanton (Potraga za Nemom) i ostali originalni pripovjedači i tehnički genijalci iz Pixarovog studija (Izbavitelji, Auti, Juhu-hu) ovaj nas put transportiraju u ne tako daleku galaksiju kako bi uživali u novoj animiranoj komediji o robotu zvanom Wall-E. (više)

Jedna se nadovezuje na drugu, kao što su to oduvijek činili veliki pripovjedači. [ " S ", str. 98 ]

I pripovjedači priča - to je poseban doživljaj.

Svi se romani, nastavlja dalje, bave zagonetkom jastva: po različitim odgovorima na to pitanje razaznaju se različite tendencije i različita razdoblja historije romana. Psihološki pristup prvi europski pripovjedači čak i ne poznaju.

Kao tradicionalni realistični pripovjedači, oni se razlikuju od Aralice već time što je on modernistički romanopisac.

Pripovjedači i pripovjedačice - Lana, Ela, Luka B., Mirta, Filip, Maša, David, Ana, Helena i Ella - ispričali su prvašićima u grupi produženog boravka po jednu priču koju su sami izabrali i pripremili.

Muslimanski pjevači i pripovjedači, slaveći moć turskoga sultana, prikazuju obično Arape kao dobre vojnike i mejdandžije, ali ipak ističu svoju superiornost nad njima.

Osim o glavnoj temi, pripovjedači usput pričaju i o svom poslu pripovijedanja, obavještavaju čitatelja da je Brauxel angažirao drugu dvojicu te vode pregovore oko honorara i rokova.

Oni su komentatori i pripovjedači, ili publika koja zainteresirano prati što se tamo dolje događa, ili se pak primire, tiho prisutni u sjeni (i tamnim kostimima Jurja Žigmana), poput reljefa.

Pjesnici, pripovjedači, romanopisci, kolumnisti, različitih su generacija i pripovjednog stila.

Bili su također i vrhunski pripovjedači.

Reinhofer, a u prepjevima Fernando Pessoa, Edoardo Sanguinetti, Miroslav Holuba; potom pripovjedači Mirjana Matić-Halle, Pavao Pavličić, pa Samuel Beckett; esejisti Vlatko Pavletić, Ante Stamać, Miroslav Vaupotić, Dubravko Jelčić, Giga Gračan; filozofi i sociolozi Branko Despot, Franjo Starčević, Nenad Miščević, Ante Armanini, Đ uro Šušnjić, u prijevodima Jurgen Habermas, Max Bense, Jacques Derrida, Lamberto Pignotti; likovni kritičari Tomislav Hruškovec, Boris Vižintin, Zvonko Maković, Dubravko Horvatić; kazališni i filmski kritičari, teatrolozi i filmolozi Igor Mrduljaš, Darko Gašparović, Petar Krelja, Hrvoje Turković; dramski pisci Fedor Vidas, Ruzzante (Angelo Beolco) u prilagodbi i čakavskoj verziji Zorana Kompanjeta, Dalibor Cvitan i Čedo Prica.

Ipak - da se ne lažemo puno bolji pripovjedači od Anele Borčić trenutno lunjaju hrvatskom književnom pustarom.

Održavali su ih i recitirali profesionalni pripovjedači koji su nastupali na gradskim trgovima ili u kazalištima.

Često je postojalo nekoliko inačica pojedinog mita jer su ih pripovijedali razni pripovjedači u različito vrijeme.

E, ali u sumrak, na glavnom trgu u Marakešu, okupljaju se snake charmeri, pripovjedači priča, plesači i svirači.

Zastupljeni pripovjedači i poete ponekad nam donose djela koja su misaona upravo zbog introspektivnog dijela, a drugi put su zanimljiva zbog muzikalnost i liričnosti samog narativnog tkiva, koje je utkano u taj šaroliki kolaž.

Oskarom nagrađeni scenarist i redatelj Andrew Stanton (Potraga za Nemom) i ostali originalni pripovjedači i tehnički genijalci iz Pixarova studija osmislili su originalnu animiranu komediju o robotu zvanom »Wall-E«.

Pripovjedači su često pribjegavali takvom prikrivanju ili razotkrivanju sebe, predajući svome književnom liku promišljanja o frustracijama što ih nosi pisanje ili trenutačna nemogućnost pisanja.

Prekidanje pripovijedanja u najuzbudljivijem trenutku - a u svrhu održavanja što dužeg interesa publike - su vjerojatno prakticirali brojni pripovjedači, glumci i zabavljači.

Da ne bude sve ružičasto, ukazujemo na potrebu da se nešto manje ide na anegdote i na prvu loptu, a da se moderatori i pripovjedači potaknu na složenije priče, koje su na primjer pričali Boris Dežulović, Emir Imamović i Tanja Mravak.

" Vrijeme klasičnog copywritinga je prošlo, današnji copywriteri moraju biti generatori ideja, vrsni pripovjedači, timski igrači i majstori društvenih mreža ", smatra Fischer.