" Anastasia " je roman u kojem se izmjenjuju i sklapaju prilično oprečne dionice tipične birtijaško-frajerske " stvarnosne " epizode, " meke " ljubavne scene u kojima se na trenutke mijenja i pripovjedačka vizura, psihoportreti, zaokružene priče koje ispisuje glavni akter, a sve su one, sučeljene s povijesnom pričom o opsadi i osvajanju Carigrada, propasti Bizanta koji se tako još transparentnije podcrtava kao jedna od ravnopravnih tema romana.

Pripovjedačka ekipa iz snova, jedanaestero veličanstvenih domaćih pisaca piše nove nogometne priče, od rođenja uz svjetsko prvenstvo do reinkarnacije, sve je u nogometu.

Ovo je prvi put da su jednoj knjizi sabrani Starčevićevi beletristički, znanstveno-književni, kritički i polemički spisi: njegove pjesme, pripovjedačka proza, drama, memoari, feljtoni, satire, književne kritike, jezično-književne polemike te tri velikapolitička govora, sva tri antologijska.

Obilježja njegova autorskoga pisma, koje otvoreno zrcali velike uzore svjetske literature jesu fragmentarnost, metatekstualnost, fantastika, svijet iluzija, osama kao usud, a s druge strane pripovjedačka vještina bliska tradicionalnijem proznom iskazu.

.. film zbrkan, površan i neinteligentan te svjedoči o nedostatku intelektualne pripremljenosti i kreativne discipline svoga tvorca.Najveći problem je potpuna pripovjedačka kaotičnost.

On se ⠀ s iznimkom jedne kratke skice ⠀ izričito i odlučno 19 odrekao autobiografske prakse, a pokušao se suprotstaviti i pokušajima autobiografskog iščitavanja njegovih djela, 20 ali zato u svojim djelima uvijek iznova hvali Književnost i zbilju (ponajviše u knjizi Eulenpfingsten [ 1874/75 ], a usp. također i Altershausen [ 1911 ] glava XII.) i kao malo koji drugi autor integrirao je u svoja pripovjedačka djela elemente autobiografskoga stila pisanja i to kroz cijepanje pripovjedača u prvom licu, kroz strukturiranje procesa sjećanja u obliku niza slika i povrataka te kroz paralelnu argumentaciju o autobiografskim metatekstovima (Âťnije roman nego samo kronika i slijed slikaÂŤ u Die Chronik der Sperlingsgasse, 15. studenoga i 12. siječnja; Âťnije roman nego autobiografijaÂŤ u djelu Abu Telfan 1. poglavlje).

Kod Baretića je ta značajka važna poveznica radnje, neodvojiva od karakterizacije likova, kod Novaka određen začin odnosu među likovima, a kod Špišića tek sporedna pripovjedačka ulica, možemo reći i slijepa.

Koristeći dva pripovjedačka glasa, autorica nam je ispričala zanimljivu priču o tri žene i njihovim životima.

To se dogodilo s puno ljudi koji su prošli rat, našli se u ratu ili su ih te devedesete jako pogodile i zapravo je došlo do jednog jakog poetičkog pomaka u smjeru proze koja je bila puno više pripovjedačka, realistačka, neki put i naturalistička, koja je bila jako narativna i koja je imala taj jedan socijalno-dokumentarni sloj.

No, ono što sve navedeno doista drži na okupu je snažna pripovjedačka koncentracija koja ni u jednom trenutku ne ostavlja dojam da je bilo što višak, greška ili prazan hod, čak i kad je riječ o, za ovoga autora tako karakterističnom, ulančavanju pripovijedanja.

Već poznati biografski podaci o piscu osigurali su očekivanje zanimljivog sadržaja, a pripovjedačka pozicija sigurno je dodatno zaintrigirala čitateljice.

Mimetizam stvarnosnog registra i dalje je dominantna pripovjedačka strategija.

Naime, u samoj knjizi imamo dva pripovjedačka zapleta: akcijski i spoznajni.

Zaključak je da bi činjenica Middletonovog suatorstva u pisanju drame objasnila brojna stilska i pripovjedačka obilježja komedije.

Osnovni interesi tumača su slikovitost jezika, duboka etičnost svjetonazora, veza s iskonskim narodnim i nacionalnim duhom, te nesumnjiva pripovjedačka vještina i originalnost.

Pripovjedačka strategija, položaj spram prošlosti koja živi u svojim protagonistima, pisanje kao komentar, na rubu eseja i povijesti, daje njezinu pisanju na osobitoj važnosti.

Nakon toga pripovjedačka smotra nastavlja se prigodnim programom kataklizmatične 2012. godine.

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - Die Zeit: Dietmar Wild Günter Grass: Korakom raka Günter Grass uvijek je svoja pripovjedačka djela znao popratiti nekim crtežom i grafikom, najčešće prikazom neke životinje što je simbolizirala njegove knjige.

Teologija naših svetaca a na poseban način Terezijina je pripovjedačka teologija: govor i svjedočanstvo o onome što je Bog učinio u njihovom životu.

Roman Psi i klaunovi 9 tematizira vrijeme neposredno prije početka ratnih sukoba u Bosni, a novina je infantilna pripovjedačka pozicija i naglašeniji humor.

No, to je tek okvir iza kojega se uvodi polifonija glasova u kojem se prepoznaju još dva glavna pripovjedačka glasa koji svoje pripovijedanje baziraju na dugačkim unutarnjim monolozima.

Ni Endova pripovjedačka tehnika nije uobičajena niti jedinstvena.

S filmovima autorice koja je ilustrirala četrdesetak slikovnica, čini se, nemaju nikakvih problema i njihova ih šarena razigranost i pripovjedačka maštovitost mami na ponovna gledanja.

Ovaj niskobudžetni dugometražni projekt spaja tri filmska žanra: dokumentarni prikaz grada iz osobne perspektive njegova karakterističnog stanovnika; igrani pripovjedačka se linija predstavlja fikcionalnim zapletom koja oblikom nalikuje ranim fazama pripreme kazališne predstave; i eksperimentalni u pogledu montaže, to jest spajajući dva različita oblika u nov, alternativni oblik filmske cjeline.

Tijekom četrdeset godina izlaženja dječji vjerski mjesečnik Mali koncil (Mak) - uz brojne kateheze, romane u nastavcima, zagonetke, rebuse, stripove, dječje radove ili Blaževu poštu - u rubrikama »priča« i »kratka priča« objavljivao je i pripovjedačka djela svjetske i hrvatske književnosti, narodne pripovijetke, kao i priče koje su napisala sama djeca - čitatelji Maloga koncila.

Naglim rezom priča se mijenja, pripovjedačka je perspektiva drukčija, u fabulu ulaze drugi, u prvom dijelu tek marginalno nazočni likovi, i tako do kraja romana još nekoliko puta.

Trećeg dana Pričigina na redu su bila djeca i Pripovjedačka večer za njih, na motivu narodne bajke ' Košulja sretnog čovjeka ' Belmonda Miliše.

Nova Njemačka pripovjedačka nagrada, prema navodima organizatora, treba otvoriti forum za kratku priču na njemačkom jeziku, a predavat će se svake godine.

Pripovjedačka ironija potječe od stalne prisutnosti glasa i komentara, koji su ponekad pomalo didaktični, ali mnogo češće uspijevaju kontekstualizirati situacije ne zanemarujući kulturne, semiotičke, mitske i političke parametre, osobito kroz silnice koje navode protagonisticu, kojoj je ime promijenjeno u Maryna Zalezowska (a potom i u glumački pseudonim Maryna Zalenska te time sugerira zanimljiv fenomen velikih i naoko lako dostupnih mogućnosti za samooblikovanje u svijetu gdje je sve novo), da u Americi otpočne senzacionalno uspješnu glumačku karijeru.

Upravo u toj odluci da ne zauzme poziciju presuditelja njegova je najjača pripovjedačka, ali i moralna osobina.