Usredotočiti se isključivo na materijalnu proizvodnju bloga slično je kao tvrditi da je ono zbog čega pojedinačni romani pripadaju vrsti romana ili, zbog čega roman kao vrsta uopće postoji to što se svi romani sastoje od tiskanih stranica u svezak uvezane pripovjedne proze.

Najpopularnije su podvrste pripovjedne proze: apokrifi, hagiografsko-legendarni tekstovi, mirakuli, vizije, prenja i romani.

Ona je objavila i Antologiju novije hrvatske pripovjedne proze, u koju su uvršteni i Miljenko Jergović i Miro Gavran.

Od 1936. kada mu je izišla prva knjiga novela Život za opanke do knjige izabranih pripovijedaka pod naslovom Pogled preko ramena (2000.) nanizao je tridesetak knjiga, ponajviše pripovjedne proze, te pjesama, putopisa, rasprava, ogleda.

U izboru ove kratke pripovjedne proze sabrane su 22 avangardno-eskperimentalne kratke priče.

Možda i zbog toga, Camusov literarni modernizam, premda je Stranac donekle revolucionirao jezik francuske pripovjedne proze, nikada nije izlazio iz granica umjerenoga eksperimenta i otvorenosti č itatelju.

Tekst sadrži njezine osnovne biografske podatke, uključuje njezina općenita razmišljanja i dojmove preuzima formu klasične pripovjedne proze što je dodatno naglašeno staloženim glasom profesionalne spikerice.

Prozni opus Kumičić dovršava autorstvom dvaju romana s građom iz hrvatske prošlosti: Urotom zrinsko-frankopanskom (1893) i Kraljicom Lepom (1902), te reportažnim zapisima o vojevanju u Bosni Pod puškom (1886), zanimljivim i spretnim spojem dnevničkoga diskursa, putopisa, pripovjedne proze i lirskoga nadahnuća.

Kao gimnazijalac i klerik, već je 1941. u Dubrovniku zapisivao prve stihove i ulomke dnevničko-pripovjedne proze.

Objavio je tridesetak pripovjedaka, a osim pripovjedne proze piše pjesme, feljtone, dramske pokušaje, recenzije, kritike i rasprave iz muzikologije i muzičke pedagogije.

Prva, živoga klasika hrvatske pripovjedne proze Zvonimira Majdaka, naslovljena Suton, te zbirka pripovjedaka Nikola Đuretića Almanah smrti i nestajanja za koju je autor dobio nagradu Ksaver Šandor Gjalski za najbolje prozno djelo u 2012. godini.

JAMES JOYCE - Punim imenom James Augustine Aloysius Joyce, irski pjesnik, pripovjedač i pisac romana, jedan je od najznačajnijih književnika XX stoljeća, zacijelo najpoznatiji u inovativnim postupcima pripovjedne proze, posebice u stilskome postupku što se naziva " strujom svijesti ".

Upravo te ljubavi izrodile su kod naše književnice vrlo često i poeziju i prozu antologijske vrijednosti, rekao je prof. Vidmarović i dodao kako nas zbirka ove pripovjedne proze i nehotice vraća i u naša djetinjstva i svojim bakama koje su odigrale značajnu ulogu u našim životima.

Cijelo Musilovo djelo, a napose " Čovjek bez svojstava ", priznato je kao jedan od ključnih narativnih tekstova europskoga modernizma, no, nije uspjelo stvoriti stalni krug čitatelja, a njegovo je objavljivanje došlo prekasno da bi utjecalo na daljnje tijekove pripovjedne proze.

Ja mislim da ne može. ' ' Ovim riječima Jurica Pavičić u jednom eseju predviđa skorašnju ' ' smrt pripovjedne proze ' '.

U povijesti mađarske književnosti u XX. stoljeću stvorena su tri osnovna tipa pripovjedne proze.

S Jagnom Pogačnik, vjerojatno najpoznatijom hrvatskom književnom kritičarkom, osim o njezinu iskustvu sudjelovanja u radu žirija za nagradu Jutarnjeg lista za najbolju prozu te o prošlogodišnjoj domaćoj proznoj berbi, popričali smo i o budućnosti pripovjedne proze, stanju hrvatske književne kritike, poziciji suvremene hrvatske književnosti u odnosu naliteraturu koju stvaraju susjedi, te o naslovima koji su upravo objavljeni u biblioteci ' konTEKST ' koju odnedavno uređuje.

Pisac, dramaturg, izdavački savjetnik i prevoditelj između talijanskoga i njemačkog, u području poezije, pripovjedne proze i esejistike.

Premda se Đikić u svom novinarskom angažmanu bavio istim temama, žiri je naglasio kako se ovdje radi o romanu koji nadilazi " dnevnopolitički novinarski angažman literarnom zrelošću pripovjedne proze ".

Od čitatelja pripovjedne proze obično se traži da se identificiraju izričito s pripovjedačem ili barem s narativnom prisutnošću, tako što će neizravno doživjeti zamišljene događaje zamišljenih života likova.

Predsjednica žirija Ana Grbac pobjedniku je uručila nagradu uz obrazloženje: Roman Ivice Đikića Sanjao sam slonove govori o osjetljivim zbivanjima na pozadini društva u preobrazbi nadilazeći pritom dnevnopolitički novinarski angažman literarnom zrelošću pripovjedne proze.

U izboru ove kratke pripovjedne proze, o kojoj se malo toga zna, sabrane su dvadeset i dvije avangardno-eskperimentalne kratke priče, od kojih su neke tek nedavno otkrivene i kojima je naknadno utvrđena autentičnost Lorcina autorstva.

Od 1936. do 2001. Ivo Balentović je iza sebe ostavio tridesetak knjiga, ponajviše pripovjedne proze, zatim pjesama, putopisa, rasprava i ogleda.

Filozofska gotika iznijela je na površinu zanimanje za lik, ponašanje i odgoj, koji su u temelju pučke gotičke pripovjedne proze.

3 Predgovor Percyja Shelleyja izdanju Frankensteina iz 1818. godine, pisan kao da je iz pera Mary Shelley, predviđa takve reakcije te ustvrđuje da se tekst ravna prema kulturnim očekivanjima glede pripovjedne proze i moralne pouke: Âťmoralni tokÂŤ ovoga djela, piše Shelley, usmjeren je Âťprikazivanju obiteljske privrženosti i izvrsnosti univerzalne vrlineÂŤ (7).

Katolička je književnost ponajviše dala na području lirike, pripovjedne proze i kritike, a karakteristična je bila obnova hagiografije i kršćanske drame, promicane pod nazivom pučka pozornica i diletantska pozornica.

Č etrdesetak godina nakon tog recepcijskog i tržišnog fenomena Sto godina samo ć e, ali i cijele operacije predstavljanja jednog dijela tada mladih autora hispanskoameri č ke pripovjedne proze izvan njihovih domovina uglavnom putem barcelonskih književnih krugova na više mjesta u svijetu dolazi do revizije tadašnjih stajališta glede te pojave, do promišljanja tadašnjih književnokriti č kih ocjena i struja te do projekata minucioznog pretraživanja tadašnje periodike i ponovnog izdavanja tadašnjih književnokriti č kih tekstova u svrhu stvaranja to č nije predodžbe o svim komponentama tadašnje percepcije procvata.

Tih godina, primjerice, prvi se put nakon egzodusa španjolske inteligencije po svršetku gra đ anskog rata 1939. sramežljivo pojavila antologija španjolske pripovjedne proze nastale izvan Španjolske (uglavnom u Hispanskoj Americi), po č elo se razgovarati (manje pisati) o blagotvornu utjecaju tih izbjeglica na inovativnost hispanskoameri č ke književnosti (primjerice o umjetni č kim parovima Ramon Xirau Octavio Paz, Ramon Vinyes Gabriel Garcia Marquez i dr.), me đ u studentima kolala je Nerudina poema posve ć ena Staljinu (dokazuju ć i po tko zna koji put pogubne u č inke totalitarizma na kulturni razvoj naraštajâ), a sve je imalo prizvuk subverzivnosti, tim više što su koju godinu poslije, sedamdesetih, novi, mladi nositelji raznih vidova otpora izdišu ć em frankizmu nalazili uto č ište u Hispanskoj Americi.

Naposljetku, knjiga nudi narativnu analizu i interpretaciju pojedinih saga koje imaju obilježja fikcionalne pripovjedne proze, budući da se u njima spajaju elementi sentimentalne romanse s povijesnim podatcima.

U književnosti, mit je epski oblik pripovjedne proze koji oblikuje mitske teme, najčešće one o postanku svijeta, životu, smrti, zagrobnom životu.