Zabranjeno voće je najslađe-tako kažu.Na Tian Tianovom sprovodu, kad se počela prisjećati puno stvari koje su se ranije dogodile, sjetila se i tog telefonskog razgovora i on je poprimio neku vrstu simboličnog značenja.Bilo je to kao da to nije bio netko drugi, nego sam Tian Tian u njoj, putem telefona, prolazeći deset tisuća lija.Njegov tihi glas bio joj je tu u uhu, zvuk njegova disanja i njegov osmijeh bili su prisutni u najosjetljivijim mjestima njena srca.Oči su joj se zatvorile i prvi puta je osjetila neusporedivo stvaran i nastran tjelesni užitak koji joj je pružao Tian Tian.Bilo je to krštenje koje im je objedinilo duše.Uvijek ju je zadivljivala pomisao o ujedinjenju duša i ovo je bilo prvi put da je osjećala taj nadnaravni osjećaj kad se tijelo i duša uhvate u mrežu, jedno gotovo vjersko iskustvo.Ali najvažnija od svega bila je ta jedna nejasna, ali izluđujuća pomisao da će prije ili kasnije začeti.Lagani vjetar podigao je zlatno cvjijeće u maglovitoj tami, a jedno krilato dijete pobjeglo je u tamu.Bilo je dijete ovog čovjeka ovdje ili onog ondje.Bilo je to sada ili onda.