Dakle, evidentno je kako je pritužiteljica o činjenici da je bila spolno uznemiravana od strane zaposlenika Naslova odmah izvijestila telefonom osobu koja je čl. 30. spomenutog Pravilnika ovlaštena za primanje pritužbi radi zaštite dostojanstva radnika - ravnateljicu bolnice.

Kako Pravilnikom oblik pritužbe nije propisan, valja smatrati da se pritužiteljica ravnateljici obratila u svrhu zaštite dostojanstva u trenutku kada joj je telefonom priopćila da je bila žrtva spolnog zlostavljanja radnika N. N.

Pri ocjeni načina ulaganja zahtjeva za zaštitu dostojanstva, mora se imati u vidu kako je pritužiteljica pravno neuka stranka i gotovo slijepa.

Obzirom na narušene odnose s bivšim suprugom, te probleme oko ostvarivanja njegovih kontakata sa djecom, pritužiteljica navodi kako je nadležni Zavod izrekao mjeru nadzora nad roditeljskom skrbi s kojom ona nije bila suglasna.

Stoga su nesumnjivo pojačane ophodnje mogle i morale biti organizirane tako da u noćnima rade policijski službenici/ice koje nisu u poziciji kao pritužiteljica-da doje dijete nešto starije od jedne godine, ili su ophodnje mogle biti organizirane tako da pritužiteljica ne bude sama, već da radi s kolegom/kolegicom, kako bi mogla koristiti stanku za dojenje.

Sukladno navedenom načelu, a imajući u vidu kako spolno uznemiravanje predstavlja diskriminaciju (sukladno čl.8. st. 3. Zakona o ravnopravnosti spolova) te kako je pritužiteljica u konkretnom slučaju iznijela činjenice koje opravdavaju sumnju da je došlo do njezine diskriminacije, pravobraniteljica je ustanovila kako je poslodavac pritužiteljicu spolno uznemiravao, odnosno diskriminirao, te mu je uputila upozorenje i dala odgovarajuću preporuku za budući rad.

Vezano za navode iz pritužbe koji se odnose na šikaniranje, odnosno uznemiravanje, za koje pritužiteljica nalazi osnove u njenim zahtjevima za pravima i zaštitom, odnosno traženjem pogodnosti zbog činjenice da je žena, majka, dojilja i žena sa pojačanim obiteljskim obvezama, nema tragova u dostavljenoj dokumentaciji da se po tome postupalo.

Pritužiteljica smatra da SC nije trebao donositi navedenu odluku pozivajući se na mišljenje inspektora, koji to u svom nalazu nije ni tražio, a da u međuvremenu nisu okončani sudski postupci, te traži zaštitu zbog diskriminacije temeljem trudnoće i materinstva.

Pritužiteljica navodi kako joj je poslodavac ponudio edukaciju za maserku te kako ju je nagovarao na masaže na kojima se osjećala nelagodno.

Obzirom na upornost poslodavca, pritužiteljica navodi da je ipak pristala na to te kako je on tijekom te masaže stenjao i inzistirao da ga ona izmasira ispod stražnjice odnosno da stavi ruke oko njegovog trbuha, da ga masira oko pupka i da ide još dolje, a što ona nije htjela.

Pritužiteljica navodi kako se poslodavac u jednom trenu namjestio na način da mu je vidjela spolni organ obzirom kako je tijekom masaže imao spuštene hlače.

Također navodi kako je inzistirao da ju on još malo izmasira te da mu ona sjedne u krilo, a što je pritužiteljica odbila.

Pritužiteljica u pritužbi nadalje navodi da je Upravno vijeće SC u novom sastavu na sjednici od 25.4.2012. poništilo natječaj, te donijelo odluku o njenom razrješenju.

Nadalje, CZSS ne uzima u obzir ni da je pritužiteljica bila žrtva nasilja svog supruga, kojemu su posredno žrtve bila i njihova djeca, budući su bila prisutna istome, kao osnovu u prijedlozima sudu u postupcima donošenja sudskih odluka, čime u osnovi stavlja u isti položaj majku, koja je žrtva nasilja počinjenog pred djecom i oca koji je zbog počinjenog nasilja i pravomoćno kažnjavan.

Postupajući u okviru svoje nadležnosti Pravobraniteljica nije razmatrala pravilnost postupaka, valjanost ili istinitost dokumenata koje je pritužiteljica dostavila SC-u u postupku izbora, sadržaj i valjanost inspekcijskog nalaza, a osobito ne postupke i odluke suda, već je u skladu sa svojim ovlastima utvrđivala da li je SC svojim postupcima i odlukama pritužiteljicu diskriminirao na temelju spola, odnosno u konkretnom slučaju da li je nepovoljno postupao prema istoj na osnovi trudnoće i materinstva, što se prema stavku 2. članka 6. Zakona o ravnopravnosti spolova zabranjuje i smatra diskriminacijom na temelju spola.

Pravobraniteljica nadalje daje preporuku Centru za socijalnu skrb Zaprešić da u konkretnom slučaju provede novi postupak psihološkog, a po potrebi i drugog vještačenja pritužiteljice, njenog supruga i njihove mldb. djece, pred drugom ustanovom i stručnim osobama, te nakon tako provedenog postupka, cijeneći činjenicu da je pritužiteljica žrtva nasilja svog supruga, donese preporuku nadležnom sudu o tome s kime će i kako će živjeti mldb. djeca, te na koji način će ostvarivati susrete i druženja s roditeljima.

Isti ju je te večeri između 20.30 i 21.00 sati spolno uznemiravao tako što ju je u vozilu HMP navodno počeo dirati po kosi i intimnim dijelovima tijela, tijekom čega mu je pritužiteljica uspjela odvratiti pažnju i pokušala pobjeći, no isti je to shvatio, ugasio svjetlo i ponovno je primio za kosu i tijelo, na što je pritužiteljica počela vrištati, a što je čuo drugi vozač.

Pritužiteljica se povodom tog događaja obratila povjereniku za zaštitu dostojanstva radnika poslodavca i proveden je postupak po njenoj prijavi.

Pritužiteljica, međutim, smatra da Naslov nakon provedenog postupka nije adekvatno sankcionirao N. N. te da nije odredio adekvatne mjere zaštite koje bi spriječile dotičnog da je i ubuduće spolno uznemirava.

To je činjenica koju je nadležni CZSS mogao i morao znati, te sukladno tome i poduzeti radnje iz svoje ovlasti, osobito zato što se pritužiteljica evidentno opirala psihološkom vještačenju i tretmanu kod Poliklinike za zaštitu djece i omladine upravo zbog činjenice sudjelovanja njenog supruga u tim postupcima.

Naime, iz podataka da je pritužiteljica stanovala u jednom od stanova poslodavca, počinitelja nasilja, da mu je za protuuslugu prala rublje, Naslov zaključuje da takav odnos ima obilježja osobnog odnosa, koji se ne može dovesti u kontekst radno-pravnog odnosa, te primjenjuje točku 3. članka 35. Pravilnika, usprkos navodima pritužiteljice o nepostojanju emotivnog odnosa s poslodavcem, da joj je ponudio uslugu korištenja stana zbog blizine radnom mjestu i njegove potrebe da kontinuirano radi prekovremeno i u svako doba, kao i navodima da je povod sukoba bilo njeno traženje pojašnjenja njegovog poslovnog programa da bi mogla poslovno voditi financijsku evidenciju, smanjenja prekovremenog rada, traženja 2 slobodna sata dnevno (Izvanredni otkaz ugovora o radu od 3.6.2011., žalba N. N. od 20.9.2011. na prvostupanjsko rješenje).

Uvidom u navode iz pritužbe, očitovanja i dostavljenu dokumentaciju Pravobraniteljica je utvrdila da je pritužiteljica u vrijeme nastale ozljede bila radnica u radnom odnosu na neodređeno vrijeme te da je po usmenom nalogu poslodavca, sukladno prethodnom dogovoru, radila kasnije u večernjim satima, dakle da nije sporno da su predmetne ozljede nastale u radnim prostorijama dok je pritužiteljica obavljala poslove za poslodavca, te dana 25.5.2011. u vrijeme vožnje automobilom, za vrijeme dok se pritužiteljica nalazila na bolovanju.

Pravobraniteljica u svezi ovog problema ukazuje na činjenicu da je pritužiteljica mogla, sukladno zakonu i odgovarajućim pravilnicima, ishoditi potvrdu od liječnika da doji dijete, te tako zakonski osigurati da ne radi noću, no da to svoje zakonsko pravo nije iskoristila, pouzdajući se u to da neće biti raspoređivana u noćne smjene, odnosno da će moći koristiti stanku za dojenje djeteta, a kako joj je to garantirao njen pretpostavljeni, načelnik postaje.

Dakle, ako se uzme da jedna od mjera za ispunjavanje legitimnog cilja sastojala u tome da se pritužiteljica uputi u noćnu smjenu u ophodnju, zaključuje se da ta mjera nije prikladna iz objektivnih (ne ispunjava funkciju, jer je isprekidana stankama učinjenim radi dojenja i radi korištenja zakonskog prava na odmor tijekom 8 - satnog radnog vremena) i subjektivnih (jer je izvršava osoba koja je ima pravo prekidati) razloga.

Pravobraniteljica prihvaća razloge mogućeg šikaniranja koje je navela pritužiteljica, jer se izravno vezuju za činjenicu da je ona tražila blaži tretman zbog dojenja, što nas opet upućuje na neizravnu diskriminaciju uvjetovanu spolom.

Naime, pritužiteljica se žali na diskriminirajuće ponašanje prema njoj kao ženi i majci djeteta kojeg još doji, jer se ta činjenica nije uzimala u obzir određujući joj da radi u smjenama, pa i noćnim, iako se kod premještaja dogovorila da će zbog dojenja djeteta raditi samo u jutarnjoj smjeni, a kada se požalila načelniku, odgovorio joj je da može ići dojiti dijete u pauzi i po nalogu.

Iako je Pravobraniteljica zahtjevom od 25.5.2012. od SC-a tražila cjelokupnu dokumentaciju, bez obzira na stupanj tajnosti, a dobila samo dio, zahtjev se neće ponoviti iz razloga što je pritužiteljica uz pritužbu dostavila brojnu dokumentaciju.

PODUZETE MJERE: Razmatranjem izvješća nadležnog Centra za socijalnu skrb, pravobraniteljica je utvrdila da je pritužiteljica od strane Centra diskriminirana kao majka u pravu na druženje sa svojom djecom budući je utvrđeno kako otac može nesmetano i svakodnevno ostvarivati kontakte s djecom, dok Centar nije poduzeo ništa kako bi utvrdio je li točno da mlt.

N. i N. ne žele kontakt s pritužiteljicom zbog pritiska obitelji N., već je produžio mjeru nadzora nad roditeljskom skrbi, ponovno je izričući pritužiteljici i ocu djece N. N., premda iz izvješća voditelja nadzora jasno proizlazi da se pritužiteljica adekvatno brine za djecu, da je suradljiva, da prihvaća savjete, te da je bolje da djeca budu njoj povjerena na čuvanje i odgoj.

Ako je pritužiteljica tražila pogodnosti zbog dojenja, koje zahtjeve samo žena može imati, a ti njeni zahtjevi su prihvaćani kao nešto što nije u redu prema muškim kolegama, jer bi prihvaćanjem tih zahtjeva doveli muškarce u neravnopravan položaj, onda je i moguće šikaniranje zbog postavljanja takvih zahtjeva samo posljedica gore navedenog poimanja načela ravnopravnosti poslova u PP, pa i u RP RH, dakle neizravna diskriminacija uvjetovana spolom osobe.