Bavec i se prizorima koji se sa aspekta klasičnog žanrovskog kanona ljepote sasvim sigurno ne mogu nazvati uobičajeno lijepima i privlačnima, fotograf progovara o onom drugom pogledu koji vidi onkraj i iza zbilje pa tako sam za sebe gradi definiciju antipejzaža kojim se približava paradigmi krajolika ljudske svijesti.