Gradovi i putovanja maestralno oživljavaju i u tekstu Sedamnaest pariških i jedna putna slika nastalu od listopada do prosinca 1970, a koji nam taj grad donosi nizom č udesnih slika poput ove: Dok u praskozorje ishlapjeli dimnjaci šaraju polu č istim pariškim nebom svoje posljednje ponude zvijezdama, dok Mjesec nudi u bescjenje tanko narezane režnjeve svoje sladunjave mršavosti svakoj zalutaloj ko č iji oblaka, a Sunce se kao orijentalna hanuma prikrilo iz nekog neprovidnog, divovskog paravana, poput zlog a mo ć nog magneta privukavši u svoju tmastu jazbinu sve, baš sve nepouzdane i prestravljene č estice svjetlosti u Les Halles momci kentaurskih šija i zadriglih glasova beskona č no preslaguju i prebrojavaju, unose i iznose sva blaga svijeta. Zapisi pod nazivom Ljetni listi ć i 1966. donose autorov dnevnik iz te godine u kojem se glazbene manifestacije ljetnoga Dubrovnika opisuju zajedno s metafizikom natopljenim impresijama poput one datirane 28. srpnja 1966: Dubrovnik to je apstrakcija klasi č ne, Mljet prirodnost konkretne glazbe.