Program istraživanja provodi se u okviru Radne grupe za učinke Konvencije o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka iz 1979. godine (LRTAP konvencija) te u skladu s potrebama Protokola o zajedničkom praćenju i procjeni dalekosežnog prekograničnog prijenosa onečišćujućih tvari u Europi (EMEP protokol), Protokola o daljnjem smanjenju emisije sumpora te Protokola o suzbijanju zakiseljavanja, eutrofikacije i prizemnog ozona.

(1) Procjenjivanje razine onečišćenosti zraka s obzirom na prizemni ozon provodi se u zonama i aglomeracijama u kojima razina onečišćenosti za prizemni ozon prekoračuje dugoročne ciljeve tijekom bilo koje od prethodnih pet godina, te se uspostavlja stalno mjerno mjesto za praćenje prizemnog ozona.

(2) Emisijska kvota iz stavka 1. ovog članka određuje se u svrhu ograničavanja emisija određenih onečišćujućih tvari na području Republike Hrvatske kako bi se poboljšala zaštita okoliša i ljudskog zdravlja od rizika nepovoljnih učinaka zakiseljavanja, eutrofikacije i prizemnog ozona te ostvarenja dugoročnih ciljeva kojima se postiže ne prekoračivanje kritičnih opterećenja i kritičnih razina.

Najvažniji problemi vezani su uz emisiju onečišćujućih tvari u zrak (tablica 28.), odnosno uz pojavu acidifikacije, visoke koncentracije prizemnog ozona te globalni problem stakleničkih plinova.

Navesti i ostale opasnosti, kao što je zaprašenost, unakrsna preosjetljivost, opasnost od gušenja, smrzavanje, velika sposobnost utjecanja na miris ili okus ili učinci na okoliš (npr. opasnosti za organizme koji žive u tlu, oštećivanje ozonskog sloja, potencijal stvaranja prizemnog ozona itd.), koje ne proizlaze iz razvrstavanja, ali mogu doprinijeti općoj opasnosti.

Treba navesti podatke o svim ostalim štetnim učincima na okoliš, ako su oni raspoloživi, npr. potencijal oštećivanja ozona, potencijal stvaranja prizemnog ozona, potencijal endokrine disrupcije i/ili staklenički potencijal.

Pozornost treba skrenuti i na činjenicu da je kakvoća zraka u Republici Hrvatskoj po pitanju ozona (s učinkom prizemnog ozona), treće ili druge kategorije tako da Republika Hrvatska mora posebnu pažnju usmjeriti na projekcije emisija HOS-eva, ali i NO2 koji su prekursori u njegovom nastajanju i na odabir raspoloživih mjera za smanjenje emisija ove dvije onečišćujuće tvari.

Kvote smanjenja emisije i provedbena pravila bit će utvrđena posebnom uredbom. Ü MZA-5. Izraditi Nacionalni plan za smanjenje onečišćenja ozonom Problem prizemnog ozona prisutan je na većem području Republike Hrvatske, kako u ruralnim, tako i u gradskim područjima.

S obzirom na to da o rezultatima ovisi koliki će biti uspjeh zaštite od zakiseljavanja, eutrofikacije i prizemnog ozona, Hrvatska se mora aktivno uključiti u radne skupine, prioritetno u izradu nacrta novog Gothenburškog protokola.

Projekt uključuje određivanje prostornog rasporeda emisije, ciljana mjerenja prekursora ozona, pripremu meteoroloških podataka, povezivanje s regionalnim europskim modelima, izbor i kalibraciju modela, proračun složenim modelima, interpretaciju rezultata, i preporuke za politiku zaštite. Ü MZA-9. Zakiseljavanju, eutrofikaciji i prizemnom ozonu dati primjereni značaj u strateškim studijama utjecaja na okoliš Pri propisivanju sadržaja strateške studije utjecaja na okoliš, naglašenu ulogu trebaju imati aspekti acidifikacije, eutrofikacije i prizemnog ozona. Ü MZA-10. Izradba koda dobre poljoprivredne prakse Za smanjenje emisije amonijaka potrebno je izraditi kod dobre poljoprivredne prakse i uvesti poticajne financijske mjere za njihovo korištenje. Ü MZA-11. Osnivanje i potporu fokalnim središtima po pitanjima LRTAP konvencije U okviru LRTAP konvencije postoji niz radnih skupina za emisije, strategiju, učinke, kartiranje i računanje kritičnog opterećenja, međunarodni kooperativni projekt za šume (ICP Forest), međunarodni kooperativni projekt za vode (ICP waters), radna grupa integralno modelsko procjenjivanje.

Prema Zakonu o zaštiti zraka to je razina koncentracija pri kojima je zrak čist ili neznatno onečišćen, pri čemu nisu prekoračene GV niti za jednu onečišćujuću tvar; osigurati interventne mjere tamo gdje postoji rizik pojave onečišćenja s razinama iznad kritičnih vrijednosti; smanjiti utjecaj na ekosustave, usjeve i materijalna dobra zbog zakiseljavanja, eutrofikacije i stvaranja prizemnog ozona.

Prvotno se Program bavio problemima acidifikacije i eutrofikacije, dok se danas bavi i pitanjima nastanka prizemnog ozona, teških metala, postojanim organskim onečišćujućim tvarima i lebdećim česticama.

Protokol o suzbijanju zakiseljavanja, eutrofikacije i prizemnog ozona je prvi protokol usredotočen na učinke koji uvodi koncept kritičnog opterećenja.

Republika Hrvatska samostalno, poduzimajući vlastite mjere ne može riješiti problem zakiseljavanja, eutrofikacije i prizemnog ozona.

U Hrvatskoj kao i većini drugih država u Europi tek jedan dio ukupnog taloženja i prizemnog ozona potječe iz vlastitih izvora.

Pokazano je u prethodnim poglavljima da su koncentracije prizemnog ozona u Makarskoj i Gradištu, ruralnim postajama, veće nego u Rijeci i Zagrebu ili okolici TE Plomin.

Modeliranje onečišćenja za tipične zone u Europi, i u okviru istraživanja za potrebe razvoja europske politike suzbijanja prizemnog ozona, pokazale su da na Mediteranu (npr.

Hrvatska je Nacionalnim planom za okoliš postavila cilj smanjenja emisije SO 2, NO x, NH 3 i NMHOS-eva, u skladu s Protokolom o suzbijanju zakiseljavanja, eutrofikacije i prizemnog ozona.

Osim što emisija NOx utječe na zakiseljavanje i eutrofikaciju kopnenih i vodenih ekosustava, doprinosi također i stvaranju prizemnog ozona.

Protokol je usvojen 1988. godine u Sofiji, na snagu je stupio 1991. godine, a Republika Hrvatska ga je ratificirala 2007. godine. Protokol o nadzoru emisija hlapljivih organskih spojeva ili njihovih prekograničnih strujanja od velikog je značenja budući da su ovi spojevi vrlo važni za nastajanje prizemnog ozona.

Republika Hrvatska ga je ratificirala 2007. godine, a stupio je na snagu za Republiku Hrvatsku 5. prosinca 2007. godine. Protokol o suzbijanju zakiseljavanja, eutrofikacije i prizemnog ozona (Gothenburški protokol) istovremeno se ograničava emisija SO 2, NOx, NMHOS i NH 3, čime se utječe na zakiseljavanje, eutrofikaciju i prizemni ozon (mnogostruki učinci).

Pragovi upozorenja za onečišćujuće tvari osim prizemnog ozona

Najobuhvatniji Protokol koji se temelji na pristupu ' mnogostruki učinci mnogostrukih onečišćujućih tvari ' (' multi effect/multi-pollutant ') uzimajući u obzir dostupna istraživanja o emisijskim projekcijama, atmosferske procese, učinke na okoliš, ulogu dušikovih spojeva, hlapivih organskih tvari i amonijaka u procesu zakiseljavanja, eutrofikacije i nastajanja fotokemijskih oksidanata, ulogu sumporovih spojeva u procesu zakiseljavanja i eutrofikacije, najbolje raspoložive tehnike, procjenu potrebnih troškova, mjere za sprječavanje onečišćenosti zraka, mjere za sprječavanje emisija iz poljoprivrednih aktivnosti, te mjere koje se poduzimaju i prihvaćaju u području prometa je Protokol o suzbijanju zakiseljavanja, eutrofikacije i prizemnog ozona (Gothenburg protokol).

Obveza Agencije je također dostaviti podatke o prekoračenju graničnih vrijednosti koncentracija prizemnog ozona (engl.

Novo izvješće Europske Agencije za okoliš (EEA) obrazlaže razloge ove prividne kontradikcije, koristeći pritom podatke Europske baze podataka o kakvoći zraka, AirBase, kao i računalne modele za istraživanje formiranja prizemnog ozona u Europi.

U kontekstu apsolutnih emisija sumporovog dioksida (SO2) i dušikovog oksida (NOx), za područje Republike Hrvatske značajna su dva protokola uz LRTAP Konvenciju: Protokol o daljnjem smanjenju emisija sumpora i Protokol o suzbijanju zakiseljavanja, eutrofikacije i prizemnog ozona (u daljnjem tekstu: MPME Protokol).

Prema Uredbi o emisijskim kvotama, zbroj razlike između satnih koncentracija prizemnog ozona većih od 120 µg/m3 (= 60 ppb) i 120 µg/m3 koji se nakupljaju tijekom godine označava se kao AOT60. Spomenute razine koriste se za određivanje područja rizika u kojima je kritična razina prekoračena.

Kao što je prethodno navedeno, iznimno je važna i uloga ovog polutanta u stvaranju prizemnog ozona koji se stvara fotokemijskom reakcijom u zraku u kome su prisutni dušikovi oksidi i hlapljivi ugljikovodici.

Primjerice, Gothenburški protokol razmatra kritičnu razinu ozona i definira ju kao kumulativnu (ukupnu) izloženost određenog receptora koncentraciji ozona iznad granične vrijednosti od 40 ppb i označava se kao AOT40. AOT40 označava zbroj razlika između jednosatnih koncentracija prizemnog ozona viših od 80 µg/m3 (= 40 ppb) i 80 µg/m3 u dnevnim satima koji se nakupljaju od svibnja do srpnja (za usjeve) i od travnja do rujna (za šume) svake godine.

1. AOT40 parametar: izražen u µg/m3.h, koji označava zbroj razlike između jednosatnih koncentracija prizemnog ozona viših od 80 µg/m3 (= 40 dijelova na milijardu) i 80 µg/m3 tijekom određenog razdoblja (od 1. svibnja do 31. srpnja svake godine za zaštitu vegetacije, i od 1. travnja do 30. rujna za zaštitu šuma), uzimajući u obzir samo jednosatne vrijednosti izmjerene svaki dan između 8:00 i 20:00 po srednjoeuropskom vremenu,