A puno smo se smijali i voljeli, radili brodove od papira, ispijali pive, onih dana kad sam jedva imao 16, i kad sam mislio da mi je svijet na dlanu, a vjerojatno je i bio, i kaj je baš tih dana, to ljeto, tamo na nekom otoku bila uz mene i cijelo to ljeto učinila toliko fantastičnim da još i dan danas osjetim harpun sveopćeg uništenja u prsima kad prođem pored njene vikse ili osjetim deja vu radnje s nekom drugom osobom...

- Gdje ces? upitao je ljutito ne dajući mi da prođem.

Josip Vranković, nekoć miljenik Jazina, uoči utakmice u Zadra i Cibone, putem medija, poslao je najmorbidniju izjavu godine: - Kada god prođem pokraj Ćosićeva spomenika u Zadru, pomislim: O Bože, zašto si uzeo Krešu i Dražena, a ostavio Pina

Ali, jedan dan hodam gradom (Zagrebom) po Savskoj i po ko zna koji put prođem pokraj Hrvatskog Novčarskog Zavoda, preko puta Cibone.

Na tramvajskoj stanici kod S. D. Stjepan Radić, sjedi na stanici stariji gospodin, reklo bi se dedica, koji, ima maleni stolić, i na njemu poslaoženi razni vodeni pištoljčići, baloni, ne napuhani, i ono što se vrti kad vjetar puše, šareno jako... nadam se da znate šta mislim... e, i taj dedica, sjedi cijelo ljeto tako do pet, šest popodne i valjda to prodaje, a tako mi tužno izgleda, nekada kad je hladno, on sjedi na toj svojoj stolčici, smrzava se, pa se stisne u onom svom starinskom sakovčiću i nikoga ne dira, niti ne gnjavi, niti prosi... pa nekada i zakljuca malo na toj stoličici... i ja se uvjek pitam, šta bih trebala napraviti, da mu dam 10 kn, glupo mi je, jer čovjek ima svog dostojanstva i čini mi se da bi se rasplakao na ot, pa šta da onda kupim to šareno za tih 10 kn, i poklonim maloj susjedici, ili da mu priđem i kažem da bi trebao možda izložiti neke cijene, ili otići na neko bolje mijesto gdje bi mu ljudi to možda i kupili, maksimir recimo... al dok to sve meni prođe kroz glavu... tramvaj krene... i ja odem dalje... i tako gotovo svaki dan, a i drugi ljudi ga zamjete... jed se vidi neka dragost u tom čovjeku, al nitko ne izreagira... samo okreneš glavu i razmišljaš šta dalje imaš za obaviti... neznam dali priča s tim dedicom postoji samo u mojoj glavi, da sam sve to previše izpatetizirala, al ja svaki put kad prođem tamo... tako mi se javi neka reakcija... dali smo mi imuni na jad ljudi oko nas... ili smo toliko bombardirani prosjacima koji zarađuju više nego prosječna plaće u hrvata, da više niti ne želimo vidjeti ako nekom stvarno treba pomoć i kako se ponašati u tim situacijama... neznam... samo me jako rastuže ti stariji ljudi, koji su pogođeni neimaštinom... i uvjek se pitam hoću li ja, kao bakica imati dovoljno love... da uzivam u starosti

I dan danas se zaustavim svaki put kad prođem pokraj te kućice.

Konobarila je... međutim sad kad ide tražiti po kafićima posao odbiju je i onda ja prođem kraj tog kafića i vidim neku plavušu kak radi unutra...

kad se budem istrošila i ne nađem više niti jedna vrata da prođem kroz zid: mig:, il ak mi zid bude previsok.. postoji riješenje.. jel tako?

Svaki put kad dođem u Rijeku obvezno prođem pored tornja i pogledam prema kamenom balkonu, prošetam ulicom do male piazzette, gdje sam se mogao igrati bez pratnje starijih (tu prometa ionako nije bilo).

a što se tiče zagreba i izbora za gradonačelnika, još jedan izbor bez izbora. prođem svaki dan kraj bandićevih fontana, novog spomenika urbanizmu i miteleuropskoj kulturi, i svaki put mi na pamet padne ona pjesma od atomaca, ne znam kako se zove ali udarni stih je: usred te puste i nepotrebne raskoši, primjećujem da gajite svinje i kokoši:)

Prvo prođem kroz portal, kad vidjeh mrzitelje, ne crkve u Hrvata već likove koje, sumljam da netko ima para za tako što jer su ispod gluposti, al su tu,. pa ih ostavljam u njihovoj mizernosti

Kadasu mi rekli da se kandidiram po židovskoj liniji i onda umjesto, 30.000 trebamsamo 300 glasova da prođem na izborima, rekao sam da sam stvarao tu Hrvatsku dabi ljudi u njoj bili ravnopravni.

Meni su zagonetke bile vrlo teške i trebalo mi je više od deset sati da prođem igru.

Ja ih prođem, a oni viču: Nije nego je Hrvatica.

16.11.2007 0:32:51 dvaokabojejadrana mmmmmmmmm. učim sama daleko od doma i fali mi moj snijeg u Zagrebu ovi sjeverniji, zapadniji nisu tako lijepi i mirišljavi fali mi i more, tamo dolje, kod tatine kućice mmmmmmmm. sada bih palačinke uspjela si spojiti sve moje želje u jednu uf još da prođem taj ispit sutra i svima ću vam raditi palačinke sa sirom mmm

eii.. evo mene nakon dugo vremena.. pa evo.. kod mene i nije baš zanimljivo.. novi razred u srednjoj je svi neki frikovi.. neznaš koji je gluplji.. a dečki su.. spejs.. a cure.. kako koja imamo 5 ponavljača.. pa sad ti vidi kako je.. rezred je jedno veliko NIŠTA nastavnici su uglavnom ok.. osim neke iz higijene i tzk-a... te su baš štrige.. voljela bi da sam išla za poslovnog tajnika.. a ne za ovo smeće od škole.. jooooooj.. koja sam ja glupača.. moram ja u najlakšu školu.. khm.. da baš sam se s al.. prebacit ću se ja.. 100 %.... eh i uglavnom.. svaki drugi dan prođem malo do gimnazije.. da vidim mog muža Jančeka... Teju, Senu, Helly, Taiiich, Vinčićku, Andreu.. nije njima loše tamo.. heh.. mislim ne da ima nije loše.. nego im je super.. ekipa je full dobra, zabavna i pametna (za razliku od one u koju sam ja upala) i tako.. sad malo rijeđe sviram gitaru.. zbog te glupe škole... eh.. ajd idem ja.. čujemo se.. pozdrav.

U Zagrebu je velika gužva, pa kad se upali zeleno svjetlo na semaforu, a ja sam treća u koloni i ne prođem semafor jer onaj koji je prvi meditira, postajem nervozna. Koje su vam najveće vrline? O tome mi je malo glupo govoriti.

Ako i ne prođem, u jedno sam sigurna - nisam se izblamirala budaleštinama, da od srama ne mogu izaći na drugi rok.

Ja sam tu taštinu davno detektirao i kod sebe i nisam se vodio ciljem da ja dobro prođem, pa bih se zbog toga ustručavao nešto kritizirati.

I tak dođem do nekih suhozida, pa gledam, a od mraka nemaš kaj vidjet, sam sam htela nači kuće da nastavim po markaciji, ne da mi se vračat dolje na križanje tražit marku.... i opet me primi sračka, e sad nisam htela riskirati 2. bufff, jer je taj krvavo zarađen na LJ maratonu, pa sam ipak skinula ruksak i izvadila maramice iz drybaga..... i tak čučim i razmišljam di da sad nađem te kučice..... preskočim suhozit popiknem se na grmlje i kamenje i pridodam još par recki svojem " Rambo looku "... ugledam malu drvenu lesu i prođem kroz nju i opet sreča - evo kuča i markacije.

Vjerujem da ću nakon što prođem ovaj program moći voditi osnovnu komunikaciju na njemačkom, a budu li mi druge obveze dopuštale, vrlo rado bih upisala i viši stupanj.

Cug prolazi kroz kamin i navezi ispred nas su ga prošli više špiljarski nego penjački (ne obiluje baš konkretnim grifovima), no ja sam kamin zaobišla s vanjske strane jer sam patuljak pa se nisam uspjela dovoljno uglaviti u kaminu da ga prođem špiljarski i pukla me potpuna bezidejnost kako da se provučem kroz njega.

1. Na Krčki most gledam gotovo svaki dan iz lođe u stanu, a tunelom Učka prođem u prosjeku deset puta mjesečno.

Ako ga prođem, a nadam se da hoću, raščistit ću s tim starim kemijama once and for all

Gospodine, pomozi mi da ne prođem ni pored koga ravnodušna lica, daj mi osjetljivost i oslobodi me sebičnosti.

I dobro i prođem (o) jer da su druga vremena bilo bi i lomača.

" Nemogu, imam djecu. " Prođem red na pošti preko 300 penzinera, kažem, trudna sam

Kažem, zadovoljan sam, svjestan da će biti i kriza, ali ako prođem ovu sezonu sljedeća će biti lakša.

Stigla je i ponuda da bi bilo najbolje pričekati da prođu europski izbori, pa ako ne prođem, da budem izabran za ministra.

Na mome licu će i dalje biti smješak jer sam dovoljno jaka da prođem i ovo.