Horizont je omeđen vječnošću, " bijela čudovišta su kitovskim utrobama proždrla sjećanja na jedrenjake ", a sve to prekriva " mir krovova poslaganih u sage o vjekovima navlaženim beznađem ".

Izniknuo kao da ga je zemlja proždrla, te su i neke bake stale tvrditi da ga je pakleni duh živoga pod zemlju odnio.

I bez voća: (, jer sam poslije ručka proždrla pola kile: eek: trešanja (ali tako su bile fine: klopa:: Slin: - inače ne smijem pretjerivati sa voćem, a sklona sam tome)

Pri čemu bi uvijek hitrim jezikom prešla preko usana, kao gušterica koja je proždrla mušicu.

To se moglo dogoditi tako da je jedna crvena zvijezda proždrla svojeg partnera u binarnom sustavu ili pak nakon što su se dvije zvijezde u trojnom sustavu spojile u jednu.

Najveće razočaranje za već spomenuti spol je bilo na kraju kad je divovska hobenjača proždrla Deppa.

Nije bitno koji je točno bio motiv ubojstva Ivane Hodak, a još su manje bitni tračevi o njenom ljubavnom životu (čemu je veliku pažnju prije samo mjesec dana bio posvetio Nacional, smeće od novina koje danas sažima sve najodvratnije osobine " žute " i politički instrumentalizirane štampe - nekada davno, vrlo davno, imao je pozitivnu ulogu u raskrinkavanju strukture nasilja, " grijeha struktura ", a onda ga je ta struktura proždrla - kao uostalom i samog promotora sintagme " grijeh struktura ", kardinala Josipa Bozanića - i sve nas proždire svakodnevno.)..

Možebit radosno jesi ruho svukla i za me žalosno i crno obukla: jer mi tako dugo (misliš) glasa nije, crna (što bi drugo?) zemljica me krije, il da me je gorska zvir gdigod razdrla, il u živi morska riba grob proždrla.

Spustili su svjetiljku i kameru ali tama ih je naprosto proždrla.

Što, heeej? na topli kukuružnjak inače mažu... heeeejjj, aaaah-ammm-marmeladuuu-džem-uuhhhuhhaaaa... nemoj mi tako jako, poludjela si skroz, ludice sofrozinska, kristalna u osjećaju... nemam toliko, proždrla si kulu smaragdnu dvadeset puta, ne mogu više dati. postaješ ovisna o tom testosteronu i znam da te pali. tako se pale ženske koje su jele steroide i tribulus onaj za jačanje kondicije jer dodan u ženu testač napravi žarenje strašno, a i to smo probali, sjećaš se, kada sam mislio da ćeš dobiti infarkt, kada si govorila da izlaziš iz sebe. zato sam ti rekao, voli mene, moje biće, više nego li totalni vrhunac jer takav te može odnijeti u zemlju dembeliju na nekoliko sati, čak i dana. joooj, ti tvoji našpricani sendviči. znam da me vliš. pa da i ne mrdneš prstom, najdraža, znam to. više i nemaš hrabrosti javljat se na mobitel. plačeš kada si sama. znam. volim te jako. znaš. zato na svaki poziv odgovaraš svojim dolaskom, a ne brbljanjem. dojezdiš poput tuče, groma i proloma oblaka. to me tako užiže, ono tvoje razmišljanje o klimaxu dok juriš na mjesto sastanka ili me čekaš, da me pustiš iza kroz verandu, da ti starci ne čuju, iako ti moram reći da me mama čudno gledala par puta, i zato sam te molio da suspregneš vrištanje i jaukanje, jer se činilo da će mi ga i mati tvoja popušibi. sjećaš se u kakvom je haljetku donijela jednom kavu i kolaće? znaš da me zavodi. željna je mlade kite, jake kite, zna da muški u ovim godinama dobro krešu... a i curice koje tek počinju to znaju pa se prava strast događa sa starijima, nisu one blesave, baš suprotno. eh, baš ću ti je sutra ili ovih dana iskombanjirat jer su me rasrdili na blogu... još jednom ću potvrditi svoje vrijednosti kroz jednu Ženu. volim kad tako bjesomučno i dviljački rasturaš rukama vlastitu kosu jašuči na maloj kuli. na tvom tornjiću templarskom, jezuitskom. tvojoj jedinoj kuli stražari, sa koje si gledala nedomslive svjetove pažljivosti muške i zanosa ženskog. prepusti se, misli, daj si na volju, kreni prstima prema mjestu koje ti je milo, znaš da želim to... budi žena, svoja i samo svoja. da ti je kula moja jedina, klela si se na koljenima, govorila sarkastične stvari o samouništenju... ok, vjerujem ti. znam ono, kada ga na rastanku ljubiš i obožavaš božanski i totalno učeličeno skoncentirana i rasplakana jer ti srce ne jednostavno ne može više podnositi napor i uzbuđenje... pedivna si u tom momentu... umirem za njega... kada ga gutaš nemoćna i lakoma kao da ćeš grlo i ždrijelo njime preklati ili si ga u srce postaviti, duboko... i stalno me s nevjericom pogledavaš očima male curice izgubljene u svijetu. tada znam da bih možda trebao biti tvoj, for forever, da bi Ti, baš ti bila sretna i prepuna sebe i milosti ljubavne, ali mnogo ih je takvih potrebitih, lakše im je pisati sms-ove, paliti ih platonski, ili ovako kako sada činim. no pošto živim od starih kredita koje su žene dale, ti znaš da ću ti se vratiti jer još uvijek si neudana i bez ljubavnika, a znaš da su moji kriteriji iz svetog pisma, nikad ništa ja neću oskvrnuti, što je od ljubavi, srca i duha. ma volim te, ne brini. i uvijek ću. i need you. i just need you. do kostiju. nas će zajedno i pokopat. isto Biće je ista Krypta. možda shvate to jednom, nevjernici, kurvari. nema tu zajebancije. sve, ali baš sve je sveto - što je tvoe i moje. to je naše. svaka sekunda je molitva. svaki osjećaj euharistijsko slavlje i misal osjećaja iskrenih. gola, tiha, zamišljena... u nadanju... o bože, tako si sakralna. nikad ti se neću dovoljno nadiviti. hvala ti što jesi. hvala ti za sve radosti. bez tebe sam ništa. ti si definiranje mojih osjećaja, ti poznaješ mane. poznaš me ko prst, ko moj palac, što bi ga sisala kada želiš da se dolje probudim, mudrice. ne moraš. samo reci i ševit ću te beskrajno. lijepa si potrošena, ten ti je čudesan, i oči. znam da si sretna, to ne može biti slučajno. nikada osjećaji sela nisu bili tako metropolitanski. ne postoji takva avenija u svijetu, kakva si ti kada mi se izliješ u oči, u usta, kada me kupaš morem uzbuđenja. sve, cijeli svijet, moj svemir radosti - TO SI TI KADA SI ISKRENA.

Ona možda nece biti u centru grada, ali kad smo to tražili dobili smo masovnu komercijalizaciju i naš je prekrasni manifest proždrla hrpa agresivnih kretena.

Gospodin neumorno kuca na čovjekova vrata u društvenim i kulturnim sredinama koje kao da je proždrla sekularizacija, kao što se dogodilo ruskom pravoslavcu Pavelu Florenskiju.

Mala gammad me skoro proždrla dok sam svom brzinom puzao ovamo...

I kad sam stajao do svoje mrtve Mare, kad sam gledao kako joj iz srca rumena probija krvca, zakleh se bogu ovako: ' Kunem se na mrtvu ovu ženu, tako mi pravi bog pomozi i moja vjera hrišćanska i vas dvor nebeski, da neću mirovati i počivati, da neću okusiti što mi grlu godi i tijelu prija dok ne osvetim žene, dok bude ubojici njenomu živa na ramenima glava, tako mi se ne satrlo sjeme od srca, od blaga i kruha, kruha kojim se čovjek hrani, i ne ovršim li što sam se zakleo, ne imao u kumu kuma, u prijatelju prijatelja, i što god se mučio, zaludu se mučio, nego mi se sve rđom stvorilo, i vodili me bijesna od manastira do manastira i ne mogli mi lijeka naći, i na koncu lajao kao pašče, tresnula me nebeska visina i proždrla me paklena dubina gdjeno će vrazi mučiti dušu moju po vijeke.

Posljednja priča koje sam se sjetio pripremajući današnji jelovnik od junetine zapravo je X. zgoda iz XII. pjevanja Odiseje, o tome kako je unatoč Odisejevim prijetnjama njegova neposlušna posada poklala svete krave i junice boga Helija i proždrla ih raskomadane i ispečene na velikim ražnjevima.

smjeru ratniče, meni je gore kad netko zezne hrvatsku riječ nego kad ubaci jugohrvatizam, ma sistem je do jučer bila hrvatska riječ, tj. posuđenica iz engleskoga. šta bi trebalo, pokopat svo sjećanje na period u jugi. čemu, komu? ovaj dio s povjest-nickom nisam ubra, opet si falio s i, valjda namjerno možda slučajno, možda si se pronaša u mom upisu, ali bio je onako općenito upućen jer sam baš danas priča s jednim borcem, koji se bori, koji vidi neprijatelja umjesto da postane prijatelj... zanima te freudovska analiza moga nicka, imaš slovo, imaš naciju koja se raspala s padom zida od susjedne u miru, imaš asocijaciju na slavena. također na slavu itd, ali to je već područje kvazifreudovštine i kvazietimologije. ja sam za eu, što hitnije, to bolje. meni je ova hrvatska donila jedno veliko, praktično veliko velika grovno. policija mi stanuje izakuće i svaki dan me na didiovoj zemlji šara u zdrav mozak. u jugi sam bar bio hrvat i živio slobodno na teritoriju hrvata. otkad je došla ova tursko-venecijanska hrvatska, ne mogu prdnit da iza mene nije neki policajac, pa mi s plaćom od 6 milja i sa osnovnom školom sere da nemam kacigu kad isprobavam motor ispridkuće. e zato sam slovak, dabogda je eu proždrla što prije, za granicu joj se ne znalo... dođe mi sestra iz njemačke, ne more u babe otić obać je. i tako je otkad ste nas oslobodili, ima 20 godina, ti i tvoje gotovine, ustaše i partizani. pitaj one u zagrebu što nemaju ovih problema, kako je njima. ma nek je evropa kljucne ko kokoš zrno, neće mi je bit ža, vaše avnojevske hrvatske. moju hrvatsku nikad neće proždrt niko, a vaša je osuđena na smrt.

Dok su mu oni prali noge, Sciron bi ih odgurnuo preko litice u ocean pod njom, gdje bi ih proždrla kornjača ljudožderka.

Kad su bili gotovi, gospođa je halapljivo proždrla jedan, onako u komadu, iako je sve nagomilano na tanjuru svojim čudnim izgledom malo podsjećalo na krajnji ishod probavnog procesa neke životinjice, ne bih znao detalje.

Evo, brzo I sve miriše na slatki sok od Velike ribe, cijela njezina utroba izokreće se pa u kuhanju probavlja silne dogodovštine ribara i moreplovaca, pustinjaka i proroka koje je proždrla i koji sada mirišu na češnjak i petrusimul. Kad će cernia Gjivo, opet traži preuzvišeni Soderini. Sad će, Gjivo odgovara, a onda muk, pa jauk. Što je bilo, što je s ribom Gjivo? Pukla je, prepunio sam je, raspo joj se stomak Sve umuknu nad Orašcem, kao da su se nad ljetnikovcem, Gradom i Republikom prolomile sve dubine i mora kojima punog droba pliva, za Lovrijenca sveca, parca ribarskoga, Velika riba, cernia, ona kirnja, kijerna.

I prilika mu se za to mu ukazala kad je jednog dana, po krizom gladi, Haribda pojela, tj. proždrla par volova i goveda kojim se služio junačina Herkules..

Jednako tako čudili su se članovi Rolling Stonesa zašto je za vrijeme snimanja jedne ploče, dok je njihov bivši saksofonist i klavijaturist Graham Bond izvodio jedan magijski ritual, " cijeli zid studija iznenada i bez vidljiva razloga proždrla vatra ".

Slijedeći mi stoga pravdu vječnu, koja dobra nagrađuje a grešnika kara, slijedeći svete kanone, rečenoga Franju Filipovića apostolskom svojom vlasti gonimo iz krila svete matere crkve, iz općine ovih kraljevina, ter skidamo s njega sveti red; i da je proklet i on i njegovo pleme; proklet onaj koji ga hrani i brani; prokleto mu ime i sjeme, hranio ga jad i glad, pratila ga tuga i kuga; voda ga utopila, zemlja ga proždrla, grob mu izbacio kosti, a vjetar mu raznio pepeo.

Tako, odoše njih troje, dođe to zlo derle neodgojeno, zabada svoje prljave prste u njihovu kašu, te ćaćina prevruća, te materina prehladna, a malog međeda taman pa je Zlatokosa napravila što i HDZ sa strankama desnice: halapljivo proždrla sve.

Ako ćemo kao odmor računati par odlazaka na zahod i pauzu za onaj tanki sendvič s jeftinim Konzumovim parizerom, kojeg je proždrla u tri griza za ovim istim radnim stolom jutros oko 11, pazeći da mrvice ne padnu na otvorene knjige.

Čak i kada bi pobijedila, već je sada proždrla značajan dio vlastitog vanjskopolitičkog kapitala

Za novce koje je proždrla naša brodogradnja, mogli smo imati najveću i najbolju pomorsku i ribarsku flotu na mediteranu, a i pokojeg kruzera od 300 metara i 14 katova.

U Gandhijevu je slučaju to gotovo bio bogomoljački poduhvat nacija se rodila i odmah proždrla svoga roditelja.

Ja stvarno bi te me pojebala, JER SLINIŠ DOK TI RADIM, ANĐELE. životinjsko napaljenje ždere ti grudi i utrobu. grudi, mila, u kojima si mliječno estrogenizirana i proizvodiš mlijeka jebačkog ekscesa više od Dukata - a nigdje ni kapi, osim što se ono dolje močiš i rosiš, ko prolom si oblaka, nekada, ko niska od dukata, koju ne stavljam kao znamenje neko oko vrata nego je žderem požrtvovno, da bi ti procvala, bliska-mi-daleka. uzmi u sebe, uzmi najdraža, uzmi u sebe - tvrd sam zbog tebe. falusno stablo od titanijumskog dioksida pokvarilo ti ruž malinasti na usnama. oslinila si mu stablo, ali se ne topi, takvu lizaljku mila ne srećeš svaki dan. obu-moći-hvati-ljubi-me-mi-ga-da-gi-ti-iz petnih žila-naribam-nabi-oduzmem ga i dodam, bezbroj, bezbroj puta za Tebe. da ga, ga da, mi ga nasukano zasućeš, mozak da bridi malo na načine strasnih uzdizanja i ludorija koitalnih. iz petnih ću ti gi ju žila izudaram, izmaltretiram. zarinem-zabijem-nadajem-nadstavljam-hala-halapljivo te pijem gdje si najtanja i najosjetljivija. to je kazna tvojih poriva, to je silovanje moje srčanosti iz tvoje fine prozirne bluze. tako me goni i kala ta prozirnost predane žene, koja nikada nije bila podatna, ali se omakne na svetkovini ljubavi u predanost izjebavanju. ću ti gi ju izjebem ko blesav, živoderski-animalno kako gospa uredska kazaše rujanki. jebem te u sise, očima korakom te prostirem kao perzijski tepih jer te valjaju strasti nikad dovoljno izmorene, a htjela si, a htjela bi to završno jako teško trošenje Žene. leđima ti prođoh jezikom udava, vidi me, gle, kako prolazim, kako visim nad tvojim čežnjama kao debeli kravosis naturalne zaljubljivosti. pametna i učena, a blesavo jebena, to si željela. osvješteni i učeni tu si animalnost možemo dopustiti, ona je služenje tvom rezervoaru. stvarno si skrhana, ponekad, kad eto tolikog ti treba. najprije te valja divljački potrošiti. moraš dati da ti dođem kao vandalstvo. u takvim se svjetovima kreću predane žene. životinjski te potrošiti da bi uopće shvatila kolika si Žena. krotka dama cmuže, SLINI DOK JOJ RADIM, SLINI KO BEBA, srce joj se otrglo kontroli, eh, opasnija je od razularenog cirkuskog lava. lavlja neutaživost mufa proždrla cijelog dresera, koliko god ga ima - shaq-o-nil, giganto-mutant-ekstravagantis, jak u postupcima kada je do pičke. progesteron je u tebi podviljao od nabadanja uzavrele ti sredine koja te toliko mučila godinama. sočna praznina Žene. ustupak proscu. dar ljudima. život djeci. sram bestidnome. čast moralizatorima. dobro je tako sa progesteronom, on ti daje da lakše dišeš, on ti materničnu krušku sluđenu i nadraženu održava gipkom i opuštenom; predala se sva falusu pa može i zatitrati od razvaljenja, upravo tako relaksirana, dati Ženi da nakratko OSJETI PUNU I APSOLUTNU SEBE, SVOJE POSLANJE NA OVOME SVIJETU. ženskarenje. ono nije stvar muškaraca. najdublje je ženskarenje položeno u ženi. eto, i kruška u tvom tijelu je krotka, dok je udara glava gladnog medvjeda i rado bi da je okupa u moru zapjenjene sperme u kojem Ti osnažujem žensku dušu, miljenice žarkih ljeta i djevojačkih proljeća. uzavri slobodno. popali si ju iz srca, svog, mila, jer ja ti neskromno dajem samo tvrdo muško meso koje te obožava u svakom tvom atomu, u svakoj elektronskoj ovojnici, i vješa se na tvoja pitanja ko balavče ucviljeno na majku koja hoće svojim i samo svojim putem, ali na vrhuncu se nalazimo, svako stremljenje završava sa apexom, sa najvišom točkom - na kojoj dvoje mogu stajati samo zagrljeni, u protivnome se strovaljuju. udaj se za ludost slobode ovaj puta, za strast i čežnju što probija uredske prostore brzinom zvuka - daje ti da plačeš pomahnitala od jebade u cockpitu lovca f-35 sakrita u stratosferi kurca, sluđenog podavanja muškoj napasti. jer znam te, osjećam te, mogu te razumjeti, jer volim te, želiš me, jer trebam te, osjećaš me, imam te, predaješ se, spada haljina sa tebe ko magla što je vjetar ponese - dok ti mi gi ti ju cijepam napola, lamatam grlić, okrećem ga, valjam, probijam se daleko iza horizonata grlićnih događaja, tamo gdje te svijet boli, ljudska koža, gdje si zadojena konfliktima koje ti treba falusom izbiti iz glave, što je poslanje žensko kojeg se Žena ne srami i od kojeg ne bježi, ali suzdržana to obavlja u Dvoje, a podivljala lisica sa bezbrojnim neznancima. lija daruje Muško, a suzdržljiva dama daruje Muškarca. to su dvije vrlo različite stvari. razmisli o tome, mila. baš, da baš ti gi ju rado silujem i posilujem kad se ponudiš za doživljaje visoke, ulazim duuuhhggooo i duboko, pomičem te u ložnici. zaključali se nismo, tako je napetije. pljuješ mi u usta, tako te odmah osjećam proteinski, peptinski, odriješito. ne sjećaš se jesu li svi napustili sobe i hodnike zgrade, tako si britkija zbog momenta iznenađenja, izgaraš preciznije, a ulaženje-izlaženje karine, mesurine željezne sada ti je važnije od slučajnih prolaznika u uredu; dakle se daješ bezrezervno, ne bi li konačno doprla do te Žene u sebi koja je jača od svega što si do sada o sebi znala, pa je svijesno istraživati ne možeš, jer nisi ti svršavanje, tijelo i duša su svršavanje. ti si neko ime i prezime. j. p., na primjer. v. h., na primjer. i. n., se događa. g. k. se propinje srcem luđački, također, da zadivi na sceni zvanoj Dvoje, sebe i mene. prolaznici slučajni? ma nek se nose, nek se jebu, i oni neka si daju oduška, ili neka odjebu... (i ovdje mi pišu siročići teoriju, a nitko o svom jebu još nije ni pisnuo, o Dvoje, a Dvoje u orgazmiji je prevažno za blog ovog imena, ne?). mogli bismo se tako pojebat ko mutavi, strelovito, mila, volim te i... i... ma... strelovito ti gi ju - nasred ulice, u haustoru, na klupi, u vešeraju gdje ćeš vrištanje i mučanje pokriti plahtama... balerina rokoko ždere karu nesnosno. božanska požuda. imaš pravo na nju, jer ona te ističe i pokazuje kao vladaricu, kao zvijezdu.u ulici slučajnih prolaznika ti gi ju mi ga si ga prislanjaš na srce, na usta, na grlo, na grudi... kako diraš njime grudi, tako srce ti se razboljuje od prejakih misli, dok grmiš u sebi sasvim tiha i shrvana očekivanjem. uvaljana u žestinu proživljavanja dok ti gi ju mi gi ti ju bodem bodežom izbadam rujem i srce ti sakatim strašću koju nam je sudba jebačka podarila. hvala, hvala ti, mila. hvala ti. ali nisi ti sudba. ti si strašni komad kojeg jebem mutavo. događamo se tako moćno, o bože, tako jako i predivno, tako si svijesna situacije i bistrooka, prije nego li kreneš prema vrhuncima na kojima postaješ strana i katatona. nemaš ti gi što da rodiš i izrodiš iz sebe, nisi u trudu trudna djetetom ljubavi, ali ipak znam da si humani placento laktogen aktivirala vezuvno, vulkanski u sebi jer želiš dobro omastiti brk lakome mi kite. grizli medo joj je kredo. kredo joj je grizli medo. nabila si se na jaku šapu maštarija, a željezo erektirano radi u tebi kao čudesna mašina. baš, baš si sretna. to je moment, to su minute i sati u kojima se događam samo zbog tebe, uz tebe i u tebi, jer drukčije me nema, tada. lakomo meso koje te kolje iznutra, na stolu, na tepihu, u fotelji, u liftu ishitrenosti i žderanja zubima, čerećenja čarapa i slipova, kidanja skupih bisernih ogrlica i... ona zlatna, debela, koju ponekad namjerno baciš ili ostaviš na podu, nagrađujući obilato vrijednog ti trudbenika, rovca, satira, grizlija. jesi li kada sokolila falus laktogen-placentno, glukozom, kad je ono gorenje u utrobi tako jako da ova skupa sa maternicom sama počinje živjeti, siktati, histerizirati cijelo žensko biće. imaš svako i puno pravo na to raspemećenja, mila. jer voljeno si biće. obožavano. sad ću ćemo će mi će ti doći, sad mila, diraj, diram, zabijam se, puštaš nasilje, sad, sad, mila sad... grizli ti je kredo, medvjed koji te raspolućuje što fizički što u srcu percipiranja... sad, sad mila moja, milaaaa saaddd... šuti, šuhhttiii. šuti, samo šuti - šuti moj pizdače mali, predivni... ah... kuš.. samo te volim, samo si mi sve, samo si potpuna i moje moćno sviđanje... i... i - jebi se, jebi se jako... odabrala si ga... tvoj je... take-over, baby... napravi to... samnom ti gi mi napravi... JER JA SAM SAD ŽELJA I SAMO ŽELJA, BIJELO SAM TI USIJANJE... JA SAM ŽELJA I TVRDA KOST ZABITA PONAVLJANJEM U TVOJE GORDO SRCE POTPUNE IZJEBANOSTI.

Gilgamešu je zmija proždrla biljku, Postanak ne govori uopće o tome.

I slažem li, satrla me nebeska visina i proždrla me paklena dubina; ožednio i ne našao kapi; ogladnio i ne našao kore; ozebao i ne našao sunca; izgorio i ne našao hlada; oslijepio i ne našao štapa; poginuo i ne našao groba.