... koliko li smo samo sanjali o besanim noćima punima požude, strasti i ritma? kako li smo samo gledali u one priče kojima je to sastavni dio fabule, u kojima su riječi nepotrebne i besmislene? words are meaningless and unforgettable da li svatko nosi svoj križ na leđima koji tek povremeno skine i prepusti se zemaljskim užitcima, grijesima, bludnim noćima i onda ga opet stavi i nastavi, čineći svaki slijedeći korak sve težim i težim. da, bit će da je tako, quisquie suas sustinet crues.. da, ja sam sve to, sve ono što mogu biti. milijun asocijacija nanizane jedna do druge; riječ, slika, misao i tako iz dana u dan. možda je sve zapisano u zvijezdama? svaki pogled, osmijeh, dodir grješna misao? a sin itself?... ove riječi tipkam u svojim savršenim latex rukavicama. tako su nježne, glatke i.. tako zovu na grijeh. na bludne noći kćeri razmetne. ahhhh kako bi samo klečao i šutio jer, kako ćeš pričati when you ' re gagged? stajala bih iznad tebe i šaputala ti stihove o grijesima tvojim o iskupljenju tvojem kako ćeš sam sebe kazniti a ja ću stajati iznad tebe poput boginje a superhuman being klečat ćeš, plakat ćeš i gledat ćeš i bit ćeš tako jebeno sretan. uzet ću svoj crop od crne kože i stainless steela i svakim udarcem proživljavat ćemo katarzu ja svoju, ti svoju preporod svoje duše kakva mi je duša? pusti, neka ožiljci zaliječe emocionalne rane koje ne prestaju krvariti, do te mjere da se bol više ne osjeća već postaje sastavni dio čovjeka, ljudi, nas, mene. udarac na udarac kapi voska posvuda igla tu, igla tamo rhapsody in blue on a tortured skin....