Najuzvišeniji znak ljudske potpunosti za filozofiju je razumska percepcija prirode postojanja, ali tako da makrokosmos na? e odraz na razini uma filozofa? ime njegov um postaje racionalni mikrokosmos; naime, filozofija je kona? ni domet racionalnog znalca (alim) u stvarnom svijetu (alem) ili drugim rije? ima, filozofija je u? enje kojim ljudsko bi? e postaje racionalni mikrokosmos sli? an stvarnom makrokosmosu. Irfan i arif, s druge strane, ne oslanjaju se na razum i razumijevanje: arif želi da vidi samu jezgru stvarnosti postojanja, Allaha, Uzvišenog, da se neraskidivo poveže s Njim da bi Ga potpuno posvjedo? io. Arif ne smatra da je ljudska potpunost dio predstave uma; stupaju? i na duhovni put, on se namjerava vratiti porijeklu i po? elu iz kojeg je došao na ovaj svijet, da prevazi? e odvojenost i daljinu izme? u sebe i Božanske Suštine te da, u domenu blizine, utrne vlastito ograni? eno postojanje da bi bio proživljen u Božanskom Beskona? nom.