A gitara koja ide na kontru, tjera te da radiš suprotno od drugih, da budeš svoj i jebe ti se za socijalizaciju i sve jebene društvene norme koje postoje bitno je da si tu i da ti je dobro... osjećaš taj Downtempo, koji ide u skladu s tvojim srcem... u tvom prirodnom tempu i počinješ usporeno micati tijelo u ritmu pjesme... i osjećaš taj bass koji vibrira u tebi, u tvom tijelu, u žilama, u srcu, u glavi... vibracija koja te inspirira, koja te pokreće, koja te tjera da budeš ono što jesi... i onda Selecta okine potenciometar za jeku na mixeru« Zion train, train, train, train, train, train »... a ti staneš u svom primitivnom, ali iskonskom i prirodnom plesu i doživiš blackout... a onda osjetiš kako te nosi... kako probijaš sve... probijaš sve materijalne granice i granice ljudskog uma i najednom shvatiš sve, shvatiš život i koliko je sve zapravo jednostavno... koliko je život u svojoj biti savršen i tamo si, na Zionu... i ništa nije bitno...