Krik srca daleko se čuje (ČUJEŠ LI GA?) Ranjenog, slomljenog, šivanog, zaraslog (BOLI) I kad napokon isčupaš iz prsa (ZAŠTO?) Staviš na stol, gledaš dok lagano kuca (UŽIVAŠ?) Tiho, umire, po tko zna koji put (IMAJ MILOSTI) I probodeš ga sabljom od riječi (BOLI) Na mjesto gdje si bila ti (CENTAR MOG SRCA) A znala si da ćeš ubiti samo sebe (MRŽNJA, NE ZNAŠ TI ŠTO JE TO)

Od fima napraviš kuglice raznih boja (boje možeš i miješati pa dobiti prava mala umjetnička djela), probodeš ih iglom za pletenje te poput ražnjića ispečeš u pećnici.

Ali prije toga još jednom da te citiram: ja volim svoj grad, svoje građane, izabrala sam ga samim tim šta sam ostala u njemu i iz poštovanja prema susjedima nastojim u njima ne vidit ni ovce ni čobane nego ljude koji pošteno rade i snalaze se u teškim vremenima i sa sto kopalja me u srdašce probodeš kad mi kažeš da smo mi primitivci

tikvice narezane ali smo zelene jer su bolje..... staviš plošku tankog sir i zamotaš zarolaš pa na vatru-čačkalicom probodeš da ti se ne raspe i milina kad se sir otopi

Zelena boja, povratak Majci... nalazile smo se na mekoj prostirci istog bijelog krzna na kojemu sam se probudila pri prvom susretu s neobičnim bićima... ja-zatvorenih očiju, slušajući upute koje je Ona šaptala držeći položenu ruku na moje čelo... ' Sada se samo prepusti i pomoći ću ti da ovo privedemo kraju '.. iza mojih prevrnutih zjenica ukazalo se upravo ono što se vrtilo kao lajtmotiv svih mojih noćnih mora.. pred kamenim ulazom je lebdila izduljena, iskrivljena sjena.. obrisi ruku su joj mlatarali beživotno lijevo-desno, a umjesto nogu imala je samo trokutasti, rasparani završetak nalik na neku otparanu tkaninu.. ponovo samo detalj vrata i ta sjena, nigdje početak ni kraj ikakvom mjestu.. kao da se sve odvijalo na nekom bezvremenskom i bezmaterijalnom svijetu... masivni, srebreni mač s drškom na kojemu je blještio malahit... moćno prelijevajući svoje oko nijansama... ponovo izmaglica, nesigurnost, nesvijest... ' Stigla sam... ', moj zadrhtali glas priopćio je Miriam novu smjernicu naše verbalne veze... ' Odlično.. Sada želim da mi kažeš što točno vidiš... ' ' Ovako, tu je sjena, užasna, izduljena.. ali veličanstvena.. Stoji pred kamenim ulazom... Nekako je sve obavijeno maglom... ne snalazim se dobro.. ali, evo, tu, tik do ulaza, naslonjen na svoju oštricu nalazi se mač.. i on je ogroman.. ima zeleni kamen na dršci... Željela bih ti reći detalje, a li stvarno ne vidim više ništa.. ' ' Slušaj me sada pozorno... Želim da skupiš svu snagu, da vratiš ono što si maloprije rekla da si osjetila kad smo otvorili prolaz plavim kamenom uzmeš mač i probodeš sjenu... To je iznimno važno.. Jer sjenu moraš uništiti... Ali MORAŠ.. ' Oteturam ponesena tom njezinom riječi-MORAŠ... Jednostavno se zgrozih pri pomisli da ću ja tu sada glumiti nekakvoga krvnika... obgrlim prstima obaju ruka hladni metal i stresem se od hladnoće, ali ne pustih ga... srebro je ljeskalo pri pomaku, zateturam, ali podignem oštricu.. resko se oglasi zvuk metala o kamen.. prste i ne osjećah, utrnuli su.. zamahnem... sjena, kao da je prepolovljena, nestane, ali polako se skupe sve čestice i ona nastavi vijugati sablasno... ' Moraš biti jača ' Drugi zamah ponovio je isti rezultat.. ' Treća sreća ', pobjedonosno se nasmijah i zgrčeno podignem uvis oštricu duboko je zarivši po samoj sredini sjene... niotkuda zabljesnu tamne zjenice prošarane krvavim žilicama, a duguljasta rupa na mjestu gdje sam zamišljala da bi trebala biti usta pretvore se u razljapljenu provaliju... polete mi u susret i sjena se rastopi u masu sitnih sivo-bijelih oblačića... pustim mač i on se razbije o kameni pod... Livada, ona ista na koju sam dolazila kada bi me Alaster zvao na sastanak... s rijekom i šumom koja je uokvirivala prilaz tako da je bila skrivena u krošnjama... miris zgnječenog cvijeća i mlade trave... ležala sam na leđima i promatrala prorez među krošnjma... oblutci na obali su odbijali prozirne kapljice vode... moje zjenice su se širile i upijale prirodu... bočica oko vrata kao da se stopila s nečim što mi je u prsima topilo taktove vječnosti... u nadolazećem velu kojim me Mjesec pokrio prije rose...

Kad se probodeš u trbušinu punu tvoje hrane, nastat će sepsa i eto te lipi đavle.

Ako si došao malo dalje imaš i protunapade tj. držiš desnu tipku i točno kada on trebadne udariti mačem u tebe pritisneš ljevu i probodeš ga

Tako da dočekaš drugo živo biće i probodeš mu usta?

Znači da ja tebe počnem davit i ti me probodeš nožem ti bi bio hladnokrvni ubojica

Jedan aspirin (ili dva) rastopiš u malo vode (staviš u vodu i čačkalicom ga probodeš i tako će se sam rastopiti)