Javi se kad se probudiš. (Ovo ja kao pravim se ljut samo da njoj bude grižnja savjesti kad vidi da je prespala).

kad se probudiš bez ikakvih (?) osjećaja... znam kako ti je... o, da, znam. jesi li strastveno vjerovao? e, tu je možebitni odgovor:)

Čika Jovo: Drugarice Omejec, kad se ujutro probudiš pogledaj se u ogledalo pa pljuni u ono što vidiš

Sjećam se netko je govorio: kad se ujutro probudiš a ništa te ne boli pitaj se da lě si uopće živ.

pružaš mi ruke, ko da me pitaš možeš li mojim rukama da skitaš i ono još onako vrelo da se ispod tvojih ruku snađe i moje tjelo... i dok se od pogleda tvog sva polako topim mamiš me nježnošču svojom da ti vješto slijedim i sve do tad kad u meni probudiš trenatak da te poželim. - bady -

Mislim da je vrijeme da se probudiš iz dječjih sanjarenja i suočiš s realnošću.

Najjednostavnija je, kad si sam doma, izdajnika primiš u šake i probudiš ga.

Sitiš nas - ne da siti budemo nego da u nama glad probudiš za stolom tvojim, u Kraljevstvu tvome.

Ne brini u HR svaki Amvejevac zna aktiva-pasiva pričice i ako ga u ponoć probudiš.

Ali, tad se probudiš i shvatiš da si tek odspavao 10 sati i da se ne možeš ustat sigurno još nekih 2 sata, pa nastaviš čorkati.

Strašan horor, ako se probudiš još strašniji. prikaži cijeli komentar

' Jednog jutra probudiš se u strahu da ćeš preživjeti, ' kaže ona.

Sve samo da se ne probudiš jedno jutro, pogledaš u ogledalo, i kažeš: " Pa ja sam glasao za lopove koji su ukrali budućnost meni i mojoj djeci "

Probudiš se i kreneš na posao.

Osim tereta praznog polja u indexu, puno je veći onaj kad se ujutro probudiš i imaš grč u želucu jer si ostao dulje čitati novine ujutro ili duže ležati u krevetu.. a ispit je sve bliže i to vrijeme si mogao iskoristiti za učenje..

Sad se zabavljam na forumu za vjenčanja, pa tamo mladenke opisuju noćne more.Zaista su strašne.I tvoj san je strašan, srećom pa se probudiš i odahneš:) Pozdrav (annika 06.06.2008., 10:10:04)

I onda se probudiš i shvatiš da nam je i Cipar odmaglio.

Jutrom kad se probudiš grozničavo je hvataš prvim pokretom ili dobiješ valjani razloga za brigu.

... poželio sam nešto napisati danas, ali mi je glava bila nekako totalno prazna... niti najmanje naznake o čemu bi mogao... totalna bezidejnost... već duže u glavi imam ideju o postu koji bi govorio o meni kao lošoj osobi, gdje bi izbacio sve one neke loše stvari, kritiku sebe, ali ne znam kako to uopće započeti na neki pametan način... i onda se dogodilo jedno iznenađenje... mail koji mi je razvukao osmijeh, ali i probudio neka razmišljanja... i zato te loše stvari ostavljam nekoj drugoj prilici: -)) moja bivša djevojka je bila strašno nezadovoljna svojim faksom (nije mail bio od nje, ali ovo mi dođe kao neki uvod)... stalno mi je trubila o težini tih ispita, broju stranica knjige, nepravednim profesorima... moja reakcija je uvijek bila prilično loša i blesava, jer bi ja konstatirao da si je ona sama izabrala taj faks, pa sad valjda mora izdržati, znati se nositi sa svojom odlukom... naravno, ona se uvijek vadila na to da nije ona mogla znati da je to tako, međutim i ja sam išao na težak faks (ali sa ipak poštenim profesorima) i kad sam ga upisivao prilično sam dobro znao kakvo me " sranje " očekuje... i bilo mi je ponekad stvarno teško, ali nosio sam se s tim nekako, ponekad bolje, a ponekad lošije...... e sad, kako danas gledam na svijet i život, malo mi je žao da sam bio tako nekako ograničen u glavi, jer zašto mi nikad nije palo na pamet da bi mogao probati studirati i negdje izvan lijepe nam zemljice... ma znam i odgovor... zato jer bi to bilo još teže... možda i ne toliko sa aspekta težine ispita ili zahtjevnosti neke tako znanstvene discipline kojom bi se bavio (kako ovo pametno zvuči), nego uopće dovesti se u poziciju da upadnem tako negdje, izboriti neku stipendiju, financijski to sve podnijeti u obitelji, sve su to valjda bili tako visoki zidovi da nisam ni pomišljao da li ih je moguće prijeći... to je sve bilo nešto daleko i nedostižno i za neke druge ljude... danas mi se stvari ne čine tako nedostižnima... žao mi je i da sam ko klinac bio toliko zajeban da nisam htio trenirati plivanje ili tenis, na što su me starci pokušavali nagovoriti, a danas mi je takvo zadovoljstvo otići na bazen ili se ispuhat na tenisu... ponekad loše procjenim neku situaciju, ne riskiram, a uvijek sam najljepše stvari doživljavao kad bi skrenuo s nekog utabanog puta... i zapravo se divim toj jednoj dragoj djevojci... jer tako je mlada, a živi puno hrabrije od mene... i ovih je dana tužna jer mora otići, daleko, preko bare, na faks, daleko od svoje obitelji i prijatelja, ali svejedno, na kraju priče će znati puno više toga nego ja i proći će puno više toga nego ja... a i već sad je odraslija od mene: -))... i moći će biti ponosna što se sa svojim talentom izborila za takvu priliku i što je imala hrabrosti iskoristiti je... a da mi fali, fali mi: -))... planiram opet neko mini putovanje uskoro, nadam se da ću uspjeti... i ipak sam smislio jednu želju za ovu godinu: želim putovati... volim putovanja... volim upoznavati ljude i krajeve koji su drukčiji od ovih koje ugledaš svako jutro kad se probudiš... jer iako ti je ono tvoje uvijek najdraže, upoznavanjem i prihvaćanjem različitosti možeš postati samo bolja osoba... moja najdraža izreka koju sam jednom već spomenuo kaže da granice nisu stvarne, one postoje samo u ljudskim glavama... volio bih da moje s vremenom potpuno nestanu...

Znadem ih sve na pamet da me probudiš u ponoć, a ti govori ono što dobro znaš.

Čudan je život, odeš bez nekog velikog razmišljanja, probudiš se 10 - 15 godina poslije i osjećaš se drugim čovjekom.

Ona se je jako navezala na tebe a i klinci no ako ne osjećaš ništa do njih bez nema smisla da ostaneš, imam osjećaj da želiš da probudiš osjećaj krivice u meni nasmiješio se Marijan.

Ako se ujutro probudiš umoran, iscrpljen, kao da uopće nisi spavao i sav mokar od znoja, odmah pomisli na hipoglikemiju.

A kad se ujutro probudiš čuvši prvu pticu pod prozorom, sjeti se: to sam ja, tvoj anđeo čuvar.

Chi: " Queen, hajde molim te otvori oči, bez obzira što ti je Dečko ovdje, ja ću te jače pljusnuti da se probudiš.

@mehoslav " Obzirom da sam glede vojne tehnike totalni analfabet, molio bi da mi neko objasni zbog čega su dronovi toliko ubojiti. " Sutra ujutro se probudiš, izađeš pred kuću, i odlučiš malo oprati auto.

Kad se probudiš, prvo te počne mučiti dilema: obući se ili ostati u piđami?

Kad ostavljate dijete u vrtiću, obavezno mu recite gdje idete i kad se vraćate po njega (npr. ja sad idem na posao i doći ću po tebe kad se probudiš nakon ručka).

Ako tražiš po netu - nećeš naći te informacije pod pojmom empatija. prije pod " influence " " influencing " taj materijal kojeg si dao najviše me podsjeća na silva metodu - (pogledaj malo po knjižarama u hr. dosta je prevedeno) gdje imaš silva metodu u npr. poslovnoj primjeni - kako npr. utjecati na poslovne suradnike, kupce i zaposlenike na način da se probudiš u snu - uđeš u određeno stanje i počneš komunicirati sa ciljanom osobom.

Odvrneš ventile ne bi li se samoubio, kad ono jedva da te o š amuti, pa se probudiš pothlađen (tu se vi kao smijete, super su mi fore, vjerujte jako je važno).