Meni je prije dosta godina za Wing Chun rekao naš aikido Predrag.Uputio me na čovjeka za kojeg su mnogi govorili da je najbolji majstor te vještine na svijetu.Izgledalo mi je nevjerojatno da u Zagrebu živi netko takav ali sam ga ipak odlučio posjetiti.Kad sam vidio kako radi ostao sam potpuno zapanjen.Pokazao mi je kako može raditi s partnerom zavezanih očiju, famozni udarac sa 2,5 cm, tehniku ljepljivih ruku, tijelo koje se ne može podići i drugo.Bio je toliko brz da je mogao udariti 9 puta u sekundi ili je točnije reći da je mogao promijeniti ono što radi 9 puta u sekundi.Rekao mi je da je u početku svog vježbanja zajedno sa još nekim ljudima svakodnevno vježbao po 10 sati dnevno Dodao je kako su samo nedjeljom radili nešto manje tj samo 8 sati.I tako 5 - 6 godina On se kasnije iz nekih svojih razloga odrekao profesionalnog bavljenja borilačkim vještinama i potpuno posvetio biznisu.U toj sam ga negdje fazi sreo jer je u to doba imao skromnu grupu od oko 20 tak učenika koji su imali sreću vježbati s njim.Uključio sam se u vježbanje i sljedećih deset godina sam vježbao najmanje 3 - 5 sati svaki dan.Neki su majstorovi učenici bili jako dragi i pozvali su me vježbati s njima van redovnih treninga.Nisam ni slutio što me čeka jer sam nekoliko godina zajedno s njima vježbao na svakakvim mjestima u Zagrebu.Razni tavani, podrumi, vešeraji, mjesta iza tribina, stubišta i skloništa kao i svakakvi stanovi.Ti su dečki bili pravi ovisnici i nekad smo znali vježbati do kasno u noć.Jednom nam je majstor dao neke posebne vježbe koje smo trebali raditi točno 90 dana u točno određeno vrijeme.U 8 ujutro, 4 popodne i nakraju u ponoć sve po 40 min.Ako bi se fulao i jedan trening sve bi se moralo ispočetka.Bilo je još pravila, poput jela u točno određeno vrijeme ili uzdržavanje od bilo kakvih seksualnih aktivnosti.Svejedno što god smo radili majstoru se nismo uspjeli ni približiti.Nitko od nas ga u slobodnoj borbi nije mogao ni dotaknuti.