Tako misle o nama i neki ugledni političari iz EU, inače ne bi tako dugo pregovarali s nama oko ulaska u EU i postavljali bezbroj zahtjeva, pogotovo oko poglavlja 23. Tako njihovo mišljenje potvrđuju i naši političari sa: - razmišljanjem o skorom službenom povlačenju tužbe protiv Srbije u Den Haagu zbog genocida, kulturocida, ekocida, ubijanja nevinih ljudi i svih materijalnih šteta, - kupnjom stanova u gradovima po tržnoj cijeni za povratnike-izbjeglice, koji su navodno ranije imali stanarska prava, a koja su prema zakonu RH-e izgubili, - ne ultimativnim traženjem povrata pokradenih umjetnina, nacrta o položenim minama, podatka o grobištima nestalih, vračanju svih nekretnina u inozemstvu koja su nam pripala u sukcesiji, pogotovo vračanju vojnih stanova u drugim republikama nastalim nakon raspada SFRJ, a koja su sufinancirana sredstvima SRH-e i svega ostalog, - odustajanjem proglašenja gospodarskog pojasa i podmorja, - ne rješavanjem granica prema međunarodnoj praksi i pridržavanja zaključaka Banditerove komisije, - slanjem generala u Den Haag prema odluci HS-a, premda u čl.9. Ustava RH-e između ostalog se navodi:.. državljanin RH-e ne može biti ni izručen drugoj državi, - tajnim održavanjem sjednica Upravnog vijeća Agencije za upravljanje državnom imovinom, što manje narod zna to bolje za manipuliranje i prodaju šuma, poljoprivrednog i građevinskog zemljišta i svega ostalog, - ne traženje novčanih sredstava koja nam je dužna platiti Srbija, - upotreba svega samo ne hrvatskog književnog jezika u javnim nastupima, itd.