Hrvatski narod se pokazao najvećim beskičmenjakom i najvećom kukavicom, jer je zaboravio rodni kraj, izjavio je ovih dana biskup Franjo Komarica, revoltiran činjenicom da se prognani Hrvati ne vraćaju u svoje porušene kuće i devastirana naselja.

Poslije vojno-redarstvene operacije Oluja (5.8.1995.) u oslobođeni Knin se vraćaju prognani Hrvati koji su bili protjerani sa svojih ognjišta.

Po povratku Srba koji su ispred Oluje izbjegli, u općini Gvozd ponovno je većina stanovnika srpske narodnosti a pored domicilnih Hrvata u općinu su se naselili prognani Hrvati iz Bosne i iz Janjeva.

U isto vrijeme i dan danas prognani Hrvati žive u vagonima i barakama, jer njihove kuće nitko nije popravio, nema UNHCR-a OESCE-a i ostalih bjelosvjetskih smucala da im pomogne.

Osim toga prognani Hrvati iz Srijema, Bačke i Banata svojim su dolaskom u Hrvatsku donijeli i svoju bogatu tradicijsku kulturu te svojim samoorganiziranjem sačuvali svaki djelić onog srijemskog, bačkog i banatskog folklornog tkiva u lepezi hrvatske kulture pokazujući da je duh naroda neuništiv, da mu se može oteti kuća i selo, ali ne i duša, a upravo je ta duša utemeljenjem Zajednice udahnula novi život prognanim Hrvatima te postala simbolom njihovog zajedništva, kao dragocjenom odrednicom životnog puta u kojem su stoljećima, rame uz rame, stajali Hrvati iz tih krajeva sačuvavši svoj identitet i kulturu od zaborava, rekao je Zlatko Žužić.

Biskup Bogović povjerio mu je župu Udbinu u kojoj su našli mjesto pod suncem prognani Hrvati iz Bosne.

U Briševo su iz Hrvatske stigli i brojni prognani Hrvati.

Mi prognani Hrvati iz Srijema, posebno Ti zahvaljujemo što si bio jedan od osnivača Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata i što si sve ove godine od našeg progonstva bio simbol naše Zajednice te u vremenima progonstva dizao svoj glas u zaštitu nas koji smo morali otići iz svoga zavičaja.

Istaknuo je kako ima jasne informacije da se brojni prognani Hrvati žele vratiti no " ne žele biti roblje niti ljudi drugog reda ".

U Vukovar se još uvijek nisu vratili ni mnogi prognani Hrvati zato što nemaju od čega živjeti u tom gradu, zato što se provodi politika obaveznog zapošljavanja jedne trećine Srba čime država doprinosi isforsiranom izgledu etničke slike grada.

- Naša je lista bez komunista, na našoj su listi branitelji, domoljubi, hosovci, prognani Hrvati iz BiH i svi drugi hrvatski nacionalisti.

Sv. rata, 1946. i 1947. g., prognani Hrvati iz Dubljana su se pokušali ponovno vratiti na svoja spaljena i opljačkana imanja, te su pristupili obnovi svojih spaljenih domova, ali kad su se zbog nadolazeće zime i nedostatka ogrjeva početkom zime 1947. g. ponovno vratili u Dubrovnik gdje su tijekom rata bili izbjegli, domovi u Dubljanima su im ponovno bili još više porušeni i opljačkani, tako da su početkom 1948. g. odustali od daljnjih pokušaja obnove svojih domova u Dubljanima, sto je iskoristila Općina Trebinje da im zbog navodne " napuštenosti imanja " krajem mjeseca travnja 1948. g. oduzme svo zemljište, kuće i gospodarske zgrade u korist državnog zemljišnog fonda agrarne reforme.

Poslije vojno-redarstvene akcije " Oluja " u oslobođeni Knin vratili su se prognani Hrvati koji su bili protjerani sa svojih ognjišta.

To je, naravno, blokiralo povratak Srba u njihove domove s obzirom na to da su ih svojedobno, uz suglasnost bivše vlasti, zaposjeli uglavnom prognani Hrvati iz BiH.

Prognani Hrvati razasuti diljem Hrvatske, pet godina sa čežnjom su iščekivali dan povratka u svoje domove.

Poslije Oluje svi smo gledali u televizijskim snimkama potresne trenutke kada su se preživjeli i prognani Hrvati vraćali u svoje spaljene kuće iz čijih su razorenih temelja rasle šume stabala od vremena njihova progonstva, od 1990. do 1995. godine.

Ovi pak prognani Hrvati povratnici nakon Bljeska i Oluje, koji su sami obnavljali svoje porušene i opljačkane kuće uzimajući materijal s napuštenih srpskih kuća, upravo od onih Srba koji su njih između 1990 do 1995. godine, protjerali, opljačkali njihove kuće i strojeve za obradu zemlje, niotkuda nisu dobili ništa.

Svjedočili su i prognani Hrvati iz vojvođanskog mjesta Hrtkovci koji su se nakon njegova govora u Skupštini u Beogradu u travnju 1992., kada se zauzeo za progon Hrvata iz Vojvodine, te njegova mitinga u Hrtkovcima u svibnju ' 92. na kojem je čitan popis Hrvata i Mađara koji moraju otići, počeli iseljavati u strahu i uz prijetnje.

Udbina je ostala bez Hrvata i katolika sve do Oluje, kada su u nju došli prognani Hrvati iz Bosne.

Početna »Biskup Komarica demantira političare i medije: Nije točno da se prognani Hrvati ne žele vratiti u današnju Republiku Srpsku

Situacija je dodatno iskomplicirana jer prognani Hrvati i Bošnjaci su prvo iz ureda za prognanike dobivali potvrde o državljanstvu a onda ih nosili u matični ured Bosanskog Broda ili Dervente gdje im izdavali nove dokumente o državljanstvu sa žigom RS-a i " prevedene " na ćirilicu.

Na pitanje u raspravi o budućnosti povratka u BiH, biskup je izrazio pesimizam jer su prognani Hrvati nakon više od deset godina u Hrvatskoj započeli novi život.

Hrvatski fokus Pavao Blažević: Hrvatskoj policiji smetaju Thompsonove domoljubne pjesme, 11. svibnja 2012. " Po povratku Srba koji su ispred Oluje izbjegli, u općini Gvozd ponovno je većina stanovnika srpske narodnosti a pored domicilnih Hrvata u općinu su se naselili prognani Hrvati iz Bosne i iz Janjeva... u obranu prognanih Hrvata naseljenih u Gvozdu... nije se digao nitko.

Zanimljivo, slično kao ti su govorili mnogi prognani Hrvati koji su sada proglašeni zločincima i fašistima u ime bratstva i jedinstva.

Prognani Hrvati su ostali bez ičega ali su se iznimno dobro snašli izvan BiH.

A onda je došao rat i u Dobru Vodu udaljenu samo nekoliko stotina metara od crte bojišnice, a u obranu sela stavili su se ne samo mještani nego i prognani Hrvati iz susjednih ili udaljenijih benkovačkih sela, pri čemu je vrijedno istaknuti činjenicu da su ratne nevolje produžile prijateljstvo uspostavljeno u ratu na način da su se mnogi koji su u ratu pritekli u pomoć Dobroj Vodi, pritekli i u vrijeme potpunog završetka crkve sv. Mihovila, one koju je počeo Petar Babić, dobrovoljnim radom, novčanom pomoći ili pomoći u materijalu.

Ministarstvo kulture financira knjige koje negiraju postojanje hrvatskog jezika, pripadnici najveće manjine uživaju poseban status u politici i umjetnosti, država financira list koji se iz broja u broj trudi kompromitirati njezine temelje, posebno Domovinski rat i njegove junake, na lokalnom radiju reporterka se guši od uzbuđenja izvještavajući o Đoletovu koncertu, a njezin stariji kolega evocira uspomene na slavne dane Crvene zvezde, policija zadivljujućom brzinom i efikasnošću lovi pisce neugodnih grafita, oni koji remete novu idilu odstranjuju se iz javnog života, SNV nagrađuje Mandića i Viskovića, baš dvojicu Hrvata koji su se trudili negirati hrvatsko pravo na samostalnost, Hrvatska protuzakonito daje 19 tisuća stanova Srbima na ime izgubljenih stanarskih prava u ratnim i izvanratnim područjima, izdvajajući za to godišnje 400 milijuna kuna, priznaje se mirovinski staž i za vrijeme provedeno u ratu protiv vlastite države, osamdeset posto obnovljenih kuća je vlasništvo ljudi srpske nacionalnosti, prognani Hrvati iz Srbije i BiH koji su potražili utočište u Hrvatskoj (primjerice, općina Krnjak) prisiljeni su odlaziti u treće zemlje, srpska manjina ima tri sigurna zastupnička mjesta, što je dakle najmanje onoliko koliko i najviše cijelo iseljeništvo i Hrvati u BiH, a pred realizacijom je i zajednica srpskih općina.

Umjesto da hrvatska vlast bude europska kočnica velikosrpstvu, umjesto da prisiljava srpsko društvo na radikalnu defašizaciju, umjesto da svim europskim licemjerima u lice ponavlja da je RS genocidna tvorevina što priznaju svi moralni Srbi, umjesto da prizna da se prognani Hrvati nikada ne će vratiti u tu četniju, da se BiH društvo nikada ne će stabilizirati s RS-om, umjesto da ne odustane ni od kakve tužbe, naprotiv da svim mogućim mehanizmima blokira velikosrpski program, hrvatska politika se priklanja ludilu političkih hercegovaca i sada pomaže infiltraciji velikosrpstva u EU-u. " Hinjena fasciniranost Dodikom Ova oštra kritika fra Ive Markovića bila bi još učinkovitija kada fra Ivo Marković ne bi neopravdano i jednostrano borbu hrvatskog naroda u Hercegovini za ravnopravnost proglašavao ludilom i kada ne bi politiku Ive Josipovića kao marionete Tadića jednostrano izvodio iz navodne pogrješke Josipovića što slijedi i daje potporu hercegovačkoj politici.

- Mnogi prognani Hrvati se 13 godina poslije rata žele vratiti svojim kućama.

Biskup Komarica je kritizirao i hrvatske političare u BiH kazavši da su se u posljednjih petnaest godina ponašali kao da prognani Hrvati nisu dio njihovog naroda.