Iza te maligne podvale, redali su se apsurdi tipa: mi smo poštenjačine bez premca, ali odmah iza toga i navođenje činjenica o tome da su do svoje imovine dolazili a) ulagujući se nekadašnjim partijskim moćnicima e (Nikolić), b) službovanjem za UDBU (Nikolić), c) lažući o svom ideološkom uvjerenju jer se komunistima, da bi se dočepao imovine, on predstavljao kao njihov, a da je zapravo riječ o izdanku ustaškog miljea, prokazujući na taj način čitavu Imotsku krajinu i vređajući tisuće antifašista toga kraja (Nikolić), d) tvrdeći da se ne bi prodao ni za šta, ali odmah zatim da bi se prodao da je u Kindijevu položaju (Nikolić), e) objašnjavajući kako je do love slučajno došao, točno dan nakon što je obavio svoj mračni posao glasovanja protiv liste na kojoj je ušao u Gradsko vijeće (Kindi), dobivajući za naše (željezarske) prilike i on i žena visoke otpremnine (za koje se prijavilo 600 radnika i koji ih ne mogu dobiti, ako su u Kindijevoj dobi i sa Kindijevim i ženinim mu zanimanjem - kranovođa).