Prolazim pokraj izloga kravata, knjiga, kruha, automobila, slika, sira, posuđa, odijela, vina... i u meni se s izlozima izmjenjuju razne želje uživanja i upoznavanja i radi siromaštva ostaje samo - upoznavanje...

Evo, prošli su nam izbori, još me boli želudac, međutim ja čekam... čekam.... Čekam hoće li se itko iz HAZU-a oglasiti kako bi se referirao na sveopće stanje koje je zavladalo u Hrvatskoj i na eventualne posljedice koje nas čekaju nakon ovih izbora.Naime, kako često puta prolazim pokraj Akademije, moram priznati da na žalost tamo gotovo svakodnevno visi crna zastava i tada pomislim-eto, umro je još jedan hrvatski intelektualac, jadna ova moja Hrvatska.Međutim, u svijetlu svih događaja vezanih uz ćirilicu u službenoj uporabi u Vukovaru, presude generalima Praljku i ostalima, oslobađajuće presude deklariranim četnicima koji su nas klali i ubijali, izborima u kojoj presudni i " najvažniji " glas donosi neka nova dijaspora... Situacija potpunog kaosa, ljudi bez posla, ne plaćeni računi, glad... Dragi moji članovi HAZU-a jeste li svi pomrli ili vas se uopće ne tiče ono što se događa u našoj ali i vašoj Hrvatskoj?

Nekoliko dana kasnije, prolazim pokraj Kvatrića i primjećujem da su bageri za tvornicu Gorica već spremni.

Nakon sto sam skuzio da vec treci put prolazim pokraj istog znaka shvatih da sam se izgubio i da bi bilo pametno ukljucit GPS kojem su baterije bile prazne pa je crkavao svakih par minuta.

Ja prolazim pokraj njih, zbunjen i neveseo, I pozdravljam.

Povratak... ponovno prolazim pokraj mjesta sa kojeg je otišao u Vječnost...

Đakovačkoj i srijemskoj biskupiji 7. lipnja 2003. i kako je, vraćajući se iz Đakova prema zračnoj luci u Osijeku, prolazeći pokraj crkve sv. Petra i Pavla, Papa s oduševljenjem izgovorio: »Radostan sam što prolazim pokraj crkve u kojoj je kršten kardinal Franjo Šeper, nekadašnji prefekt Kongregacije za nauk vjere, jedan od mojih prvih uskih suradnika kad sam preuzeo službu rimskoga biskupa.«

jasno mi je da zbog kulture ' gradana " nemamo dovoljno kanti za smece ali je apsurdno da moram npr od starackog (nas.kraljice jelene) do siroke (ispred ex revije su kontejneri za smece) nositi vrecicu.. a prolazim pokraj bivse medicinske, vrtica i osnovne skole...... mozda je i to jedan od razloga??

Sve sam bliže broju 197. Prolazim pokraj 199 i slijedeći objekt je visoka građevina obložena sivim pločama (metalnim, plastičnim?) bez prozora.

Prolazim pokraj Onako kako volim Kako voljeti se može samo ono što me stvara

Registrirala sam da prolazim pokraj nje, a nisam pogledom kupovala izloženu trudničku odjeću.

Posebna znatiželja, kao rezultat stare profesionalne deformacije, budi se u meni kada prolazim pokraj ostataka ili živućih čvrsto građenih objekata.

Ne moram ga, ako neću, čak danima ni pogledati, prolazim pokraj njega k o pokraj turskog groblja.

I sinoć tako šetajući gradom prolazim pokraj jednog birca gdje je svirka u živo.

Ne mislim na tebe, samo ponekad, kad prolazim pokraj onog našeg mjesta, sjetim se slatkih dodira, vlastitih izbora i pomisao na put koji sam izabrao i na onaj kojim sada hodam ostavlja vječno čuđenje u meni.

I svaki put kad prolazim pokraj zbornice sagnem glavu I zadržim dah dok se 10 metara žurno ne odaljim od te prostorije u kojoj su oni odvratni tvorovi gdje smišljaju spletke, ogovaraju jedni druge, lažu sami sebe I subjektivno gledaju na svakog pojedinca..« što je njegov tata napravio, njena mama je čistačica, baka još nije otišla u mirovinu, stric.. jooj.. znate strica ona vam ima 3. ženu.. e. pa taj učenik/učenica neće imati 2 jao, znaš njena mama mi je jučer došla u posjet da vidi kako sam jer sam imala gripu, heh to je zbilja zlatno dijete (a njena mama je došla u posjet), mora ona imati kod mene najmanje 4 ».. izdvojila sam samo djelić« profesorskih »razmišljanja

Na putu do posla prolazim pokraj Zrinjevca.

Pekara i krkanje onih koji su štrajkali s doručkom, pa lagano preko rotora na staru karlovačku... a karlovačka ali bas stara, barem prvih par km, rupa na rupi... mi bicikliramo, auti na pretiču a konobari i konobarice taman završavaju sa noćnom smjenom, ufff kako se jedna mala prepala, šeće se sa strane i taman se okrene kad ja prolazim pokraj, mislim da joj je moj bradati lik ostal u memoriji, onako da ju plaši noćima.

I tako prolazim pokraj nekog fotostudija, noge lagano prekrizene, grimasa na faci jer ne mogu vise izdrzat a nemam gdje.

Vraćajući se doma, prolazim pokraj jednog birca i iznutra čujem glasnu dalmatinsku pismu;.. i kad zaboli stisnut ću zube.. i neću suzu pustit..

Zoran Ferić Svakodnevno, kad idem po novine, prolazim pokraj kuće čovjeka koji se objesio zbog kockarskih dugova.

Naravno ljubav, djevojka... nema je... sreo sam bivšu opet... u gradu, ja sam išao is SC-a, a ona išla na posao.. mislim koja je to sudbina bila nevjerojatno... baš je htjela da se sretnemo... bili smo jedan nasuprot drugome na semaforu... gledam ju i vidim da je ona... ona mene pogleda i ne skuži me uopće, tek nakon zurenja od nekih 10 - tak sec me skuži, nabacila je neki smješak... koji ja poznajem, to je onaj ' koja slučajnost ' smješak... upali se zeleno, sretnemo se na sredini i prolazim pokraj nje sa pozdravom i krećem dalje, a ona meni ' kaj nećeš pričati? '... u sebi pomislim što imamo za reći?

U glavi si pjevam Pasolini is me, Accatone you ll be, ali očito ni to nije pomoglo jer na Salzburgring stižemo tek negdje oko 22.00. Od autobusnog stajališta zajedno s valom ljudi prolazim pokraj ogromnog parkinga, kampa i reflektora koji obasjavaju nebo.

Prolazim pokraj najdebljeg poskoka kojeg sam u životu vidio... jadna živina bježi glavom bez obzira, ja joj diplomatski ostavljam prostora za uzmak, a najrađe bi i sam pobjegao samo što nemam gdje: D

- " Idem danas sa fakulteta kući i prolazim pokraj željezničkog kolodvora Varaždin jer moram stići na vlak.

I prolazim pokraj nečije kancelarije (dakle, nije šljaker, već radi na nekoj poziciji u toplom uredu) i vidim da se žena igra Solitaire-karta na svojem računalu za vrijeme svog radnog vremena...

Ja cure još ne mogu suspregnuti suze kada ugledam njen grob.. u zadnje vrijeme sam često na groblju jer odlaze meni dragi ljudi i uvijek prolazim pokraj njenog groba.. i još uvije knedla u grlu i suza u oku...

Baš danas prolazim pokraj vjećnice i zapitam se koliko će vremena proći dok na ovako lijepoj, bijeloj zgradii ne ovane prvi grafit?

Nije problem u 200 km staza.... staze stvarno postoje (iako stoji da su napravljene katastrofalno loše i bez mozga), ali se pretežno koriste kao parkirališta..... svaki dan prolazim pokraj zgrade Hrvatskih voda u Vukovarskoj 220..... ispred zgrade je obavezno parkirano nekoliko (obično jako skupih) automobila baš na biciklističkoj stazi iako Hrvatske vode imaju vlastito parkiralište s rampom iza zgrade..... hbg, valjda je direktorima lakše ovako nego da prošeću 25 m od parkirališta do ulaza u zgradu..... smatram da je sada naivno postaviti pitanje zašto policija i komunalni redari ne kazne vlasnike tih automobila....

Pogled uzivo imam svako malo kada idem na utakmice ili prolazim pokraj stadiona - nema se sto vidjeti.