Iako želiš da predstava traje što je dulje moguće, iako ta dva sata prolijeću kraj tebe u kratkotrajnom prosvjetiteljskom bljesku u kojem uspijevaš shvatiti kakva je umjetnost onda kada je onakva kakva bi i trebala biti - u neraskidivom odnosu s vremenom u kojem nastaje, komad se ipak približi svojem kraju te ti nakon pljeska koji je za tako dobru predstavu mogao biti i veći ne preostaje ništa drugo nego odbauljati kući još danima zadivljeno razmišljajući o onome što si tamo vidio.