Što, heeej? na topli kukuružnjak inače mažu... heeeejjj, aaaah-ammm-marmeladuuu-džem-uuhhhuhhaaaa... nemoj mi tako jako, poludjela si skroz, ludice sofrozinska, kristalna u osjećaju... nemam toliko, proždrla si kulu smaragdnu dvadeset puta, ne mogu više dati. postaješ ovisna o tom testosteronu i znam da te pali. tako se pale ženske koje su jele steroide i tribulus onaj za jačanje kondicije jer dodan u ženu testač napravi žarenje strašno, a i to smo probali, sjećaš se, kada sam mislio da ćeš dobiti infarkt, kada si govorila da izlaziš iz sebe. zato sam ti rekao, voli mene, moje biće, više nego li totalni vrhunac jer takav te može odnijeti u zemlju dembeliju na nekoliko sati, čak i dana. joooj, ti tvoji našpricani sendviči. znam da me vliš. pa da i ne mrdneš prstom, najdraža, znam to. više i nemaš hrabrosti javljat se na mobitel. plačeš kada si sama. znam. volim te jako. znaš. zato na svaki poziv odgovaraš svojim dolaskom, a ne brbljanjem. dojezdiš poput tuče, groma i proloma oblaka. to me tako užiže, ono tvoje razmišljanje o klimaxu dok juriš na mjesto sastanka ili me čekaš, da me pustiš iza kroz verandu, da ti starci ne čuju, iako ti moram reći da me mama čudno gledala par puta, i zato sam te molio da suspregneš vrištanje i jaukanje, jer se činilo da će mi ga i mati tvoja popušibi. sjećaš se u kakvom je haljetku donijela jednom kavu i kolaće? znaš da me zavodi. željna je mlade kite, jake kite, zna da muški u ovim godinama dobro krešu... a i curice koje tek počinju to znaju pa se prava strast događa sa starijima, nisu one blesave, baš suprotno. eh, baš ću ti je sutra ili ovih dana iskombanjirat jer su me rasrdili na blogu... još jednom ću potvrditi svoje vrijednosti kroz jednu Ženu. volim kad tako bjesomučno i dviljački rasturaš rukama vlastitu kosu jašuči na maloj kuli. na tvom tornjiću templarskom, jezuitskom. tvojoj jedinoj kuli stražari, sa koje si gledala nedomslive svjetove pažljivosti muške i zanosa ženskog. prepusti se, misli, daj si na volju, kreni prstima prema mjestu koje ti je milo, znaš da želim to... budi žena, svoja i samo svoja. da ti je kula moja jedina, klela si se na koljenima, govorila sarkastične stvari o samouništenju... ok, vjerujem ti. znam ono, kada ga na rastanku ljubiš i obožavaš božanski i totalno učeličeno skoncentirana i rasplakana jer ti srce ne jednostavno ne može više podnositi napor i uzbuđenje... pedivna si u tom momentu... umirem za njega... kada ga gutaš nemoćna i lakoma kao da ćeš grlo i ždrijelo njime preklati ili si ga u srce postaviti, duboko... i stalno me s nevjericom pogledavaš očima male curice izgubljene u svijetu. tada znam da bih možda trebao biti tvoj, for forever, da bi Ti, baš ti bila sretna i prepuna sebe i milosti ljubavne, ali mnogo ih je takvih potrebitih, lakše im je pisati sms-ove, paliti ih platonski, ili ovako kako sada činim. no pošto živim od starih kredita koje su žene dale, ti znaš da ću ti se vratiti jer još uvijek si neudana i bez ljubavnika, a znaš da su moji kriteriji iz svetog pisma, nikad ništa ja neću oskvrnuti, što je od ljubavi, srca i duha. ma volim te, ne brini. i uvijek ću. i need you. i just need you. do kostiju. nas će zajedno i pokopat. isto Biće je ista Krypta. možda shvate to jednom, nevjernici, kurvari. nema tu zajebancije. sve, ali baš sve je sveto - što je tvoe i moje. to je naše. svaka sekunda je molitva. svaki osjećaj euharistijsko slavlje i misal osjećaja iskrenih. gola, tiha, zamišljena... u nadanju... o bože, tako si sakralna. nikad ti se neću dovoljno nadiviti. hvala ti što jesi. hvala ti za sve radosti. bez tebe sam ništa. ti si definiranje mojih osjećaja, ti poznaješ mane. poznaš me ko prst, ko moj palac, što bi ga sisala kada želiš da se dolje probudim, mudrice. ne moraš. samo reci i ševit ću te beskrajno. lijepa si potrošena, ten ti je čudesan, i oči. znam da si sretna, to ne može biti slučajno. nikada osjećaji sela nisu bili tako metropolitanski. ne postoji takva avenija u svijetu, kakva si ti kada mi se izliješ u oči, u usta, kada me kupaš morem uzbuđenja. sve, cijeli svijet, moj svemir radosti - TO SI TI KADA SI ISKRENA.