Korak 2: odreknuće od negativnih misli o sebi, odreknuće od izrečenih negativnih riječi, od negativnih misli o sebi, negativnih želja, prokletstava (depresije, samosažaljenja, osjećaja manje vrijednosti, promašenosti, misli o samoubojstvu....)

Temeljni je problem filma u potpunoj promašenosti pripovjedačke perspektive: Tornatore zbivanja izlaže kroz oči dječaka, za kojeg je naslovna protagonistica, naravno, u svakom pogledu nedostižna, pa je tako njezina turobna sudbina svedena na nivo prizemne melodrame.

Mokrimo dok nešto mrmlja o čemeru, besmislu, promašenosti, pri tom se klateći i kvaseći pod.

Najčešće i najjezivije presude, kao i posebna objašnjenja samih presuda, su posljedica apsolutne promašenosti primjene postojećih članova zakona, odnosno obrazloženja tih istih članaka zakona.Bilo kojih.Pored zdrave logike i pameti, jednostavnosti samoga članka, potpuno jasne i nedvosmislene pouke iz pojedinih članaka nekog zakona, u raznim sudskim rješenjima će vam stajati takve gluposti u pojašnjenju zašto je neka presuda takva i takva, da normalnom čovjeku pamet staje.Kada i stignete pitati ili razgovarati o nelogičnosti takvih objašnjenja presuda, dobiti će te odgovore tipa; " To je vaše mišljenje ali mi mislimo drugačije "? I tako se očituju redom od ministara do sudova.Svi mlate istu praznu slamu.U stvari jednostavno uzimaju za pravo da primjenjuju zakone kako njima odgovara toga trenutka.To su takvi paradoksi da čovjeku pamet staje.Ali koliko je pravosuđe i zakoni naopaki u Hrvatskoj, dovoljno je vidjeti da je opće stanje države upravo proizišlo iz djelovanja takvih zakona i djelovanja upravo takvog nakaradnog pravosuđa.Da išta vrijede i suci i zakoni, u Hrvatskoj bi bilo nemoguće postojanje sadašnjeg stanja opće propasti.Dakle, institucije ove države koje trebaju garantirati demokraciju i funkcioniranje zakonitosti za sve jednako, jednostavno djeluju suprotno od svojih obaveza.To je potpuno jasno i najbeznačajnijem slučaju koji završava redovno katastrofalno po " male ljude ". Ovo pravosuđe je rak-rana Hrvatske.Čitao sam nedavno odgovor MUP-a jednom branitelju koji je zatražio pojašnjenje i ujedno rješenje o pripadnosti Ratnoj policijskoj postaji od 90. god. Dobio je odgovor od MUP-a (Židovec u potpisu) kako-doslovno piše; " Rat nije predviđen Zakonom organa unutarnjih poslova pa se, glede toga nemogu izdavati rješenja o pripadnosti tim postajama pošto one nisu ni predviđene u tom zakonu "??? Taj isti branitelj ima i ratni put izdan od toga istog MUP-a gdje stoji da je bio pripadnik Ratne policijske postaje od tog i tog datuma do tamo nekog datuma? Sa malo propitkivanja, saznao sam da nitko nije ostvario pravo po toj osnovi jer te policijske, ratne postaje, nisu bile predviđene nijednim zakonom u RH.Pitanje je jednostavno; Nisu li tada te postaje bile paravojne formacije ili paralelne strukture vlasti koje je, u stvari, uspostavio sam Tuđman? Slavi se pogibija Jovića kao prvog redarstvenika iz Ratne policijske postaje ali istovremeno taj isti MUP ne priznaje postojanje tih postaja? Gdje je logika, meni nije jasno ali je to zaista tako.I zaista mi nije jasno tko je ratovao do 9. mjeseca 91. god. do uspostavljanja ZNG-a? Uostalom to je vrlo lako provjeriti samo što nikoga ne zanima.A lažnjaka 250.000 I oni su danas legalni broj sa kojim se nezna šta da se radi ' Sačuvaj Bože ove države-maćehe i ovih institucija izvrnute pameti.

Osjećala sam silu koja je razlomila okove mojih promašenosti, neuspjeha, bezvoljnosti.

Je li netko čitao što je nedavno objavbljeno u Fokusu o promašenosti projekta kao takvog, Naime, nikakav projekr mosta na tom mjestu (Komarna - Pelješac) ne može biti dobra stvar.

Ta diktatorska primjena načela filma-atrakcije ovdje se, za razliku od mnogih drugih primjera iz filmske povijesti (osobito iz dominantno larpurlartističke sfere eksperimentalnog filma), pokazuje promašenom, a intenzitet te promašenosti najbolje se ogleda u komparaciji s Vječnim sjajem.

Ne govorimo, dakle, o učenju kao stjecanju i prenošenju određenih znanja i vještina, već o učenju kao stjecanju i prenošenju iskustva bitka, prije svega iskustva našeg vlastitog postojanja, njegove valjanosti ili promašenosti.

Prigodno je naglasiti: ako zbog gomile zaštitnih stupića, prometnih znakova, stupova javne rasvjete i visokih rubnjaka čak ni najmanjim vozilima Zimske službe ili Čistoće nije moguće čistiti biciklističke staze, to je samo još jedan pokazatelj strukturne promašenosti dugogodišnje prakse da se biciklističkim stazama naknadno proglašavaju komadići nogostupa izgrađeni za kretanje pješaka.

Robert Roklicer, pjesnik i prozaik, obično piše o promašenosti pojedinca, besperspektivnoj i apsur dnoj svakodnevici, čineći to duhovito, kritički, dobro se zabavljajući uz svoje pripovjedače i likove.

A hdzovsku propagandu o ' najperspektivnijem gradu na svitu i okolim galaksijama u povijesti ' nikad nisam pušija, a dokaz njene promašenosti se upravo vidi.

Pa su zadarske kolege svjesne promašenosti takve politike sutradan stavljale taj događaj na zadarske stranice kada su ih sami uređivali.

Ljudi oslabljene aure pate od osjećaja promašenosti i raznih bolesti, lako se umaraju i brzo mijenjaju raspoloženja.

Odgovarajući na kritike o promašenosti politike štednje, ali i na one prema kojima su rezovi preblagi, rekao je da je Vlada izabrala srednji put.

Nitko u vladi nije ni najmanje zabrinut zbog promašenosti takve politike, nego naprotiv oni sad još više ustrajavaju u svojoj zabludi.

Osjećaj promašenosti koji vas je jako izmučio sada polako nestaje.

Time dodatno hranimo svoju zabrinutost i strah, a osjećaj nepotpunosti i promašenosti dodatno se pojačava.

Zbog toga mi je Vladivostok najdraža predstava ovogodišnjeg Tjedna suvremenog plesa: njezino načelo igranja pod svaku cijenu te gole kože koja probija kulturalnu kostimografiju doličnog ponašanja doima me se hrabrijim od nesumnjivo točnih plesnih dijagnoza opće korupcije, bezvoljnosti, promašenosti i apatije.

neka nas ove refleksije pjesnika, slikara Virgilija Nevjestiča barem na trenutak ponesu iz ove naše stvarnosti, često ispunjene nemirom i osjećajima praznine, usamljenosti i promašenosti, i uvedu u one druge prostore.. treperenja u svijetu, u svijet maštanja, ljepote,..... umjetnosti.... glazbe...

Intenzitet unutrašnjega života tako daleko nadmašuje siromaštvo njegovih vanjskih manifestacija, a mašta postaje poprište čovjekovih najvažnijih, iako nevidljivih, bitki - s osjećajem besmisla i promašenosti, sa strahovima i frustracijama, sa samim sobom, odnosno s autodestruktivnim dijelom sebe.

Budući da u molitvi dobivamo svu potrebnu snagu, čim se odlučimo moliti sotona kreće sa svojim optužbama nedostojnosti i promašenosti.

U vremenima idejno-poetoloških praznina i opće umjetničke potrošenosti, kada nam od sama odjeka značenja moguće promašenosti pojma projekt a priori u mentalu pada mrak, dobrodošla je svaka izložbena koncepcija bez intelektualne pretencioznosti i nedokučivih ponora misaonosti, ali ispunjena inteligentnom (auto) ironijom i nenametljivom, suptilnom duhovitošću.

Uz sve promašenosti to mora ostaviti i pozitivne posljedice i tragove koji se ne mogu i ne smiju izvrgavati posvemašnjem zatiranju.

U UPGH jednu licenciranu tvrtku smatraju kao dokaz p otupne promašenosti pravilnika koji nije uvažio sugestije poslodavaca o njegovoj neprimjerenoj restriktivnosti i neprimjenjivosti u praksi.

Sada nam postaje sve jasnije, budući da to i povijest potvrđuje, kako se pojedinci i čitavi narodi dadu zavesti od Lucifera-svjetlonoše prividnog, lažnog, isključivo ovozemaljskog, samo senzualnog životnog svjetla, koje nema svjetlu budućnost, već tamu promašenosti i besmisla.

Dojam promašenosti odgovora dodatno pojačava konstatacija da bi prije ocjene valjalo više znati o pojedinim komentatorima.

Taj plač i škrgut zubi kao izraz totalne osamljenosti i promašenosti postoji samo u paklu.

Nerijetko, tko tako ide na odmor, obično se vraća još umorniji i opterećeniji, s osjećajima krivnje i promašenosti, s nekom neutaživom čežnjom koja graniči čak i s besmislom.

Sve boli, patnje, grijehe svoje i zauzdane krikove ispustih tu pod Križom moga Isusa i dobih spoznanje promašenosti tolikih godina proživljenih bez Gospodina, zaboli me ta bol i potom se s smirenjem moje duševne boli, mir spusti na mene.

Ona nastavlja isto prežvakavanje relikta sila osovine: Cogito-Empirije-Identitarije da bi svršila riječima: " Opsade, osim možda u nama, nije ni bilo. " I baš u tim riječima, u tom ukazanju slutnje, sjedi sam sukus kulturne i svjetonazorske promašenosti ovakvih poetika.