Ja sam Sofija i imam 17 godina... neznam odakle bih pocela svoju pricu kako bi Vam sto bolje objasnila svoje stanje... jos kao djete bila sam jako ljutite naravi, cesto sklona histericnim napadima.Medjutim, kako sam jedinica mama me nikad nije kaznjavala pa cak ni dovoljno upozoravala na moje ponasanje, smatrala je da sam mala i da je to donekle normalno.. medjutim, mojim odrastanjem drasticno su porasli i moji problemi... inace sam po prirodi jako stidljiva, i tesko mi je da se prilagodim okolini.. vjerovatno zbog cinjenice da se ranije sve prilagodjavalo meni.Citajuci tudja iskustva prepoznala sam kod sebe masu simptoma BAP-a.Naime, glavni faktor koji me naveo da pomislim na pomenuti poremecaj je svakodnevna i ucestala promjena raspolozenja.Postoje dani kada mislim da je citav svjet moj, da mogu sve i nebo mi je granica.. onda dodje ambis, crn i dubok.Smatram sebe bezvrjednom, losom, osobom koja jednostavno ne zasluzuje zivjeti.Nedavno sam u sali izvalila da cu se ubiti zbog pada prosjeka u skoli ali tek sad sam u stvari svjesna koliko sam bila ozbiljna... nekad mogu da ne spavam danima, i ne osjecam nikakvu potrebu za snom, a nekad bih samo spavala.. u svakom covjeku vidim neprijatelja, u glavi smisljam scenarije kako me omalovazava i blati.To jako steti mojoj svakodnevnici.Ono sto me najvise muci je moje ponasanje prema majci.. ona je najdivnija osoba na svjetu, a ja sam cesto prema njoj uzasno gruba, nepravedna i cak cinicna.. nekad cak imam i ideje o tome kako me neko progoni i to cini da se ponasam potpuno nesmotreno.Prijatelje svakodnevno vrjedjam, svadjam se sa svakim.. imam uzasan odnos sa suprotnim polom.. sve ih mrzim a onda mi dune kako mi se ustvari svi svidjaju.. inace ne pusim i ne pijem, a nekad mi dodje da ladno uzmem cigaru i popijem alkoholno pice.. ucenik sam ciji prosjek varira od jako vrlodobrog do odlicnog i jako sam uplasena za svoje dalje skolovanje.. iduce godine treba da upisem fakultet a svakog dana mjenjam odluku.Imam osjecaj da su ljudi ok sa mnom kad me upoznaju a da onda poslje nekog vremena (shvate da sam losa) i pocnem im se gaditi.. to je najgori moguci osjecaj.A ipak, nekad mislim kako su svi dobri i volim cjeli svjet.Ne zelim da mi u slucaju da imam BAP, a bojim se da sam u pravu on unisti zivot.. bojim se svojih postupaka i sebe same, bojim se za svoju mamu.Ona se cjeli zivot bori sama za mene, sa ocem sam u jako losim odnosima cak neprijateljskim... mislim da bi to mogao biti jedan od uzroka svega navedenog... Nisam sigurna da li je neki clan moje porodice imao slican problem.Odlucila sam da se povjerim najboljoj drugarici i zamolim je za pomoc.Citala sam u nekom clanku da treba pratiti i biljeziti promjene raspolozenja, pa cu nju zamoliti da to radi... zivim u malom gradu i mislim da za vece analize trebam posjetiti drugi grad sto i namjeravam u toku ljetnjeg raspusta.. samo se bojim da ne ucinim nazao sebi i drugima.Izvinjavam se sto sam ovoliko opsirna, ali jednostavno mi je potrebno da izbacim sve iz sebe.Nadam se da ne zamjerate na duzini teksta, i zamolila bih za vase strucno misljenje i savjet kako dalje.. Unapred zahvalna