... život moj i život tvoj bila su dva nepovezana svijeta.. nisu živjeli u vremenima koja su nas spajala.. godine su bile medju nama..... i želim mu posvetiti dio svojeg kutka jer je nekad činio dio moga srca.... bila sam djevojčica, a ti već dečko.. u mojim očima bio si velik.. bio si nešto posebno i tvoj lik uvijek će živjeti u tim uspomenama.. rijetki trenuci koji su nas na tren spojili počivat će u mome srcu.. dugo se nismo vidjeli, sve što smo ikada progovorili može se skupiti u par rečenica, ali to ne znači da te se ne sjećam.. mnogi su ulazili poslije tebe u moj život i mnogi ostavljali dubok trag, dok je uspomena na tebe blijedila.. djevojka sam postala ja, a čovjek si postao ti.. i ti slučajni rijetki susreti budili su u meni spomen na tebe.. i kada sma te zadnji put vidjela, eh da sam tada znala.. susrela sam te medju gomilom, i da li si me primjetio.. i na tren naše oči stopile su se u pogled.. i nisam te pozdravila, ni sama ne znam zašto.. možda mi to tada nije donosilo nikakav značaj..... kad sam u novinama ugledala tvoju sliku nešto se slomilo u meni.. iako je sve to bilo davno. tvoj lik postojao je u mojim djetinjim sanjima.. i spoznaja da te neću više nikad slučajno vidjeti budi u meni neku tugu.... nikada neću zaboraviti tvoj lik dok si zauzimao macho pozu, u svojim kratkim odrezanim trapericama, i tvoja siva bicikla.... neke uspomene nikad ne blijede, neka vremena nikad ne umiru.. i očuvat ću uspomenu na tebe.. i molit ću se da pronadješ svoj mir i svoju sreću tamo gore u nebesima kad ju nisi moga pronaći ovdje.... i mnogo pitanja mi se vrte po glavi.. zašto.. zašto.. zašto.. da li te je boljelo i da li si sretan tamo gdje sad tvoja duša sanja.. sklopim oči i spustih suzu u spomen na tebe andjele.... snivaj, snivaj, snivaj...