Ja potpuno delim tvoj stav u prvoj rečenici, kao i što me jako raduje to što su tvoji životni ciljeva okrenuti dubokom altruizmu, ja takođe tome stremim, pokušavam pronalaziti načine da delujem onoliko koliko je u mojoj moći, no, ja sam (nije to nikad sebična zasluga ali se tako izgovara) postigao ono stanje koje nazivam sreća, dakle, stabilno stanje, pun način funkcionisanja, tolerancija, unutrašnje zadovoljstvo ili ispunjenost-koje ne znači nekakav osećajni hedonizam niti neku sebičnost, niti ima one elemente koje ti navodiš kao nekakva kratkotrajna sreća, pretpostavljam govoriš o ljudima koji streme za nekakvim kratkotrajnim zadovoljavanjem " praznih mesta " u sebi, što daje upravo nestvarni osećaj nekakvog zadovoljstva - mada smatram da ja pravilnije koristim ovaj pojam " sreća ":) nego što se koristi u konotaciji vezano za " kratkoročnim ili instant zadovoljstvom "