A porast broja radnih sati u Hrvatskoj može se postići iz pet izvora: 1) Smanjivanjem rada na crno, oštrim kažnjavanjem poslodavaca za upošljavanje radnika " na crno ". 2) Porast broja radnih sati koje prosječni radnik radi godišnje (tu treba razmisliti i o smanjivanju broja državnih blagdana) 3) Porast udjela zaposlenih u radnoj snazi (dekuraživanje rada na crno i programi prekvalifikacija nezaposlenih mogu pomoći) 4) Porast udjela radne snage u radno sposobnom stanovništvu. 5) Porast udjela radno sposobnog stanovništva u ukupnom stanovništvu (efekti dobre demografske pronatalitetne politike u dugom roku mogu pomoći.). 6) reaktiviranjem dijela umirovljenika koji to žele i mogu.

Što se pak tiče pronatalitetne politike, pitam ja gospođu: ' Pa kakva vam je to pronatalitetna politika kad ja ne mogu ni jedno dijete upisati u vrtić, a gdje bih s njih petero? '

No, pregledom dobne strukture visokoobrazovanih žena, jasno je da je među mlađom populacijom, odnosno među onima koje tek namjeravaju rađati, broj visokoobrazovanih mnogo veći, da će taj broj rasti i da se u planiranju pronatalitetne politike hitno i za njih trebaju naći odgovarajuće mjere.

Radi stimuliranja pronatalitetne politike u gradu Kninu, gradonačelnica Josipa Rimac donijela je odluku o isplati tisuću kuna iz gradskog proračuna za svako novorođeno dijete, a ovu odluku potvrdilo je nedavno Gradsko vijeće.

I u ovom je slučaju stvarna zakonodavna politika u raskoraku s proklamiranim političkim opredjeljenjima tzv. »pronatalitetne politike«.

Također provodimo niz mjera pronatalitetne politike kao što je dar za novorođeno dijete, oslanjamo se i na nacionalni program stimuliranja rodilja, a vjerujemo i u nastavak fiskalne decentralizacije koja bi nam omogućila uvesti posebne mjere porezne politike.

Da su naši propisi doista nedorečeni, naročito Zakon o radu, svjedoči i slučaj Marije Bogdan (25) iz Vrisnika, kojoj je samo devet dana nakon odlaska na bolovanje, zbog trudnoće, " Konzum " iz Zagreba donio odluku o prestanku rada u trgovini P-886 u Jelsi, što očito nije i ne može biti na tragu pronatalitetne politike koju Vlada RH zagovara.

Nerazjašnjene okolnosti pod kojima je gradnja tunela Sv. Ilija u Zagvozdu progurana prije vrgorskog tunela, usprkos ranije zacrtanim planovima. 10. Nesaniranje odlagališta Ajdanovac usprkos godinama obećavanja. 11. Obećan, ali nerealiziran projekt izgradnje zaobilaznice Vrgorca. 12. Obećan, ali nerealiziran projekt izgradnje Vatrogasnog doma. 13. Obećan, ali nerealiziran projekt izgradnje Gradskog muzeja i Gradske galerije. 14. Obećan, ali nerealiziran projekt izgradnje Doma mladih. 15. Obećan, ali nerealiziran projekt izgradnje Gradskog bazena. 16. Obećan, ali nerealiziran projekt izgradnje gradskog parkirališta. 17. Obećan, ali nerealiziran projekt izgradnje pristupnog puta Gradini. 18. Obećano, ali nerealizirano osnivanje Razvojne agencije Grada Vrgorca. 19. Obećan, ali nerealiziran projekt izgradnje ceste Majići-Zavojane. 20. Obećan, ali nerealiziran projekt izgradnje vodovodnog sustava u Poljicima Kozičkim, Žlibini i Mijacima. 21. Obećana, ali nerealizirana rekonstrukcija Doma športova. 22. Potpuno neadekvatan prostor Gradske knjižnice. 23. Neuređen ulaz u Pčelinjak. 24. Neuređen zapadni ulaz u Vrgorac (od Ravče). 25. Neizgrađena zaobilaznica Milošića. 26. Neriješeni imovinsko-pravni odnosi na nacionaliziranim zemljištima na kojima su izgrađene gradske zgrade, Dom športova, gradsko parkiralište i slično. 27. Trošenje pola milijuna kuna na reprezentaciju (iće i piće) godišnje, odnosno u prosjeku preko 1350 kuna dnevno. 28. Pokušaj otprije nekoliko godina da se Ajdanovac pretvori u odlagalište makarskog komunalnog otpada. 29. Potpuno beskoristan dokument zvan Plan ukupnog razvoja (PUR) Grada Vrgorca. 30. Nedovoljno uređen Gradski park. 31. Neadekvatnost i neuređenost prostora na kojem se nalazi Gradska tržnica. 32. Masovno asfaltiranje nerazvrstanih cesta bez ikakve strategije i plana. 33. Izgradnja dječjih igrališta po mjesnim odborima bez ikakve strategije i plana. 34. Podjela studentskih i učeničkih stipendija bez ikakve strategije i plana. 35. Gradskoj vlasti je stranački interes uvijek ispred interesa Vrgorca i Vrgorčana. 36. U Vrgorcu je stvorena paralelna vlast koja radi isključivo za interese vladajuće elite. 37. Obmanjivanje javnosti pričama o novim radnim mjestima i pokretanju gospodarstva. 38. Pokretanje i podržavanje izlaženja Glasnika Vrgorske krajine kao intelektualne, kulturne, izdavačke i svake druge sramote Vrgorske krajine. 39. Pretvaranje Gradskog kulturnog središta u agitacijsku i propagandnu ustanovu HDZ-a. 40. Šikaniranje i ignoriranje nepodobnih medija usprkos odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama. 41. Šikaniranje mjesnih odbora u kojima većinu nemaju HDZ ili poslušničke nezavisne liste. 42. Okrivljavanje Vlade Republike Hrvatske za probleme nastale uslijed nesposobnosti i nedjelovanja gradske vlasti. 43. Intelektualno i stručno srozavanje gradskih ustanova uslijed zapošljavanja podobnih, a ne sposobnih kadrova. 44. Huškanje i svađanje naroda pred svake lokalne izbore. 45. Plašenje naroda crvenom opasnošću, posebno u Dusini i Hercegovini. 46. Etiketiranje političkih suparnika raznim ideološkim i kvazi-ideološkim nazivima. 47. Održavanje predizbornih skupova za vrgorske lokalne izbore u Hercegovini. 48. Korištenje službenog gradskog automobila i druge gradske logistike za osobne ili stranačke svrhe. 49. Katastrofalna nepripremljenost i nesposobnost gradske vlasti pokazana tijekom snježne nepogode u veljači 2012. godine. 50. Nevoljkost gradske vlasti da dopusti da bar pojedini vijećnici oporbe budu članovi upravnih i drugih odbora gradskih institucija, ustanova i tvrtki. 51. Nedovršen projekt kolodvora. 52. Nepostojanje strategije razvoja turizma. 53. Apsolutna zavisnost komunalnih redara o lokalnoj vlasti po pitanju provođenja komunalnog reda. 54. Nesposobnost da se stvore uvjeti za otvaranje ijednog radnog mjesta u realnom sektoru. 55. Nedopustiva ranija agitacija pojedinih crkvenih osoba za HDZ. 56. Financijsko pomaganje samo onih udruga građana koje su poslušne i čiji su članovi politički podobni. 57. Gradonačelnikovo suzdržano glasovanje u Hrvatskom saboru u točci o vrgorskom sudu, koji je ubrzo nakon toga ukinut. 58. Nedovoljno zalaganje za Vrgorac zastupnika Borisa Matkovića u Hrvatskom saboru. 59. Potpuna nepripremljenost gradske uprave za izradu projekata za natječaje pretpristupnih i drugih fondova Europske unije. 60. Potpuno nefunkcionalna i beskorisna gradska uprava. 61. Apsolutna nesposobnost za rješavanje problema poplava i suša u Vrgorskom polju, Rastoku i Bunini. 62. Nepopisana, neoznačena i nekatalogizirana materijalna i nematerijalna kulturna baština Vrgorske krajine. 63. Nepostojanje monografije ni tematskih (povijesna, geografska, arheološka) karata Vrgorske krajine. 64. Vrlo mala korist za kulturu Vrgorca proizlazi iz načina na koji se troši proračun Gradskog kulturnog središta. 65. Pretvaranje Gradskog vijeća u stroj za izglasavanje prijedloga gradonačelnika i HDZ-a. 66. Nerazjašnjene okolnosti micanja Igora Majstrovića iz Slobodne Dalmacije 2008. godine. 67. Nerazjašnjene okolnosti promjene trase autoceste 2005. godine, te udio lokalnog HDZ-a u pritiskanju mjesnih odbora i građanstva da prihvate novu trasu. 68. Nerazjašnjene okolnosti prelaska vijećnika HNS-a na HDZ-ovu stranu 2001. godine. 69. Pretvaranje HMNK-a Vrgorac u filijalu HDZ-a. 70. Potpuna zapuštenost vrgorske stare gradske jezgre. 71. Bolesna potreba vodstva vladajuće stranke i lokalne vlasti da kontrolira svaki vid društvenog života u Vrgorskoj krajini. 72. Gradonačelnikovo proglašavanje slogana Vrgorac Vrgorčanima nacističkim. 73. Srozavanje gradske tvrtke Komunalno nepostojanjem realne strategije rada, političkim uhljebljivanjem podobnih radnika i pretvaranjem direktora u marionetu gradske vlasti. 74. Favoriziranje KUD-a Vrgorska krajina, na štetu ostalih društava. 75. Milijuni kuna poreznih obveznika izgubljenih u sporovima Komunalnog zbog nesposobnosti odgovornih. 76. Nesposobnost naplate različitih naknada od građana. 77. Zapuštenost Pakline. 78. Ostavljanje na cjedilu srednjoškolaca brdsko-planinskih krajeva Vrgorske krajine po pitanju školskog autobusnog prijevoza 2011. i 2012. godine. 79. Uvođenje pa ukidanje populističke odluke o naknadi od sedam tisuća kuna za svaki sklopljeni brak. 80. Nepostojanje demografske i pronatalitetne politike u Vrgorcu. 81. Organiziranja preskupih Svečanih sjednica Gradskog vijeća tijekom proslava Dana Grada. 82. Ljetne redukcije vode u brdsko-planinskim krajevima Vrgorske krajine uslijed lošeg stanja vodovoda, a koji se nije obnavljao i dograđivao kada je bila novca. 83. Dodjeljivanje različitih naknada i subvencija poljoprivredi bez ikakve strategije i plana njezina razvoja, već u svrhu socijalnog zadovoljenja poljoprivrednika i kupovanja njihovih glasova. 84. Nesređen katastar Vrgorca. 85. Politički projekt otvaranja područnog vrtića u Dusini, a bez adekvatnog prostora. 86. Komunalna zapuštenost urbanih dijelova Vrgorca. 87. Nesposobnost lokalne vlasti u sprečavanju različitih pojedinaca u njihovom ilegalnom iskorištavanju i prisvajanju javnih gradskih površina. 88. Potpuna nebriga za obnovu i održavanje spomenika i drugih obilježja iz vremena Antifašističke borbe u Drugom svjetskom ratu na području Vrgorske krajine. 89. Nedolazak gradskih čelnika na otvaranje izložbe fotografija i dokumenata posvećene 70. obljetnici stradanja Vrgorčana od četnika iz 1942. godine, u Dragljanima, 2012. godine. 90. Sramotna obnavljajuća Skupština Matice hrvatske 2010. godine. 91. Uživo neprenošenje sjednica Gradskog vijeća na programu Radio Biokova. 92. Iskorištavanje žrtava Drugog svjetskog rata za aktualne političke potrebe na terenu. 93. Formalno podržavanje rada braniteljskih udruga i branitelja, a u stvarnosti njihovo pretvaranje u poslušnike vladajuće stranke. 94. Srozavanje Nagrade grada i drugih gradskih priznanja uslijed dodjeljivanja podobnim pojedincima i grupama bez ikakvih kriterija. 95. Izgradnja spomenika braniteljima u Vrgorcu koji ni na koji način ne dočarava karakter i sudjelovanje Vrgorčana u Domovinskom ratu. 96. U Vrgorcu nijedna ulica ne nosi ime Mate Svjetskog ni Vrgoračke satnije. 97. Opća zapuštenost posljednjeg počivališta pjesnika Tina Ujevića na zagrebačkom Mirogoju.

Nadamo se da će naš komentar i upute pomoći pravilnom shvaćanju citiranog članka, ne samo roditeljima nego i sindikatima pa i drugima koji bi trebali pokazivati više interesa za pojedinačnu zaštitu prava nezaposlenih roditelja a ne ostajati samo na općenitostima o zaštiti roditeljstva i pronatalitetne politike.

Ipak, najjači argument socijalnog programa Općine Blato jest program pronatalitetne politike i poticajnih pronatalitetnih mjera koje blatska Općina provodi posljednjih godina.

Promijenjena demografska slika županije posljedica je različitih društveno-ekonomskih čimbenika, kao što su gospodarska stagnacija poslije Domovinskog rata, odlazak mladih na studij i ostanak u mjestu studiranja, prijelaz od tradicionalne obitelji na nuklearni tip obitelji, odljev seoskog stanovništva u gradove, iseljavanje van županije, nepostojanje učinkovite pronatalitetne politike.

Vladinim prijedlogom nije bila zadovoljna ni Ljubica Lalić (HSS) koja je zatražila izradu sustave strategije pronatalitetne politike, te se upitala kako to Vlada namjerava zaštititi mlade žene od diskriminacije pri zapošljavanju.

Naša Udruga predstavlja interese i zalaže se za odgovorno roditeljstvo i prava sve djece, roditelja i obitelji te je i naš čvrst stav da, u svrhu zaštite koje kao društvo i roditelji dugujemo našoj djeci, stavak (2) članka 158. treba biti uklonjen, a zaštita prava obitelji s više od pet članova na prijevoz osobnim vozilom, u okviru državne pronatalitetne politike, treba biti ojačana kroz gospodarske mjere kao što su olakšice u nabavci vozila adekvatnog putničkog kapaciteta.

Ovom se odlukom utvrđuje pravo na dječji dodatak koji u okviru Programa pronatalitetne politike u Gradu Zagrebu osigurava Grad Zagreb te način i postupak njegova ostvarivanja.

Crna demografska perspektiva ne bi se osjetno promijenila ni kad bi se poduzele snažnije mjere pronatalitetne politike i dogodilo čudo, pa natalitet porastao jer će buduća (bio) reprodukcija biti pod snažnim utjecajem starenja stanovništva, odnosno disproporcije između velikih dobnih skupina.

Taj se novac potrošio na provođenje pronatalitetne politike, davanje besplatnih udžbenika, pružanje pomoći starima i nemoćnima i slično.

Ta povlastica je lijep primjer pravog i poštenog stimuliranja pronatalitetne politike.

U udruzi Roda upozoravaju da se u sklopu pronatalitetne politike ozbiljno moramo pozabaviti i problemom liječenja neplodnosti, koja pogađa sve veći broj žena, te uvjetima umjetne oplodnje.

Prigodnim riječima, uz čestitke svim žiteljima naše županije, obratio se i biskup mons. Ante Ivas te biranim riječima ukazao na nedovoljnu posvećenost kvalitetnim programima pronatalitetne politike u našoj županiji i državi.

U okviru pronatalitetne politike je za nabavu opreme za novorođenu djecu predviđeno ukupno 250.000 kuna.

Radi usklađivanja s EU direktivama i jačanja pronatalitetne politike, izmijenjen je i Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama kojim se obvezni rodiljni dopust, koji može koristiti samo majka, produljuje sa 70 na 98 dana.

- To je retrogradan način vođenja pronatalitetne politike.

Među novim mjerama su jednokratna potpora: dar za novorođeno dijete, kao izraz pronatalitetne politike grada, te proširenje subvencija javnoga gradskog prijevoza za umirovljenike uvođenjem nove kategorije subvencije za umirovljenike s mirovinom od 1300 do 1500 kuna.

Također, iako pozdravljaju vraćanje porodiljnih naknada, sindikalci drže kako to ne smiju biti jedine mjere pronatalitetne politike.

Niti da se poduzmu mjere pronatalitetne politike i eventualno dođe do povećanja stope nataliteta, ne mogu se očekivati čuda jer će buduća (bio) reprodukcija biti pod snažnim utjecajem starenja stanovništva u čemu će najveću ulogu imati sužavanje fertilnog kontingenta, posebno mlađih žena (20 - 29).

Podsjećamo osobito da smo upozoravali na neopravdano smanjivanje prava na mirovine udovicama, povećanjem uvjeta starosti s 45 na 50 godina te da će to destimulativno utjecati na ostvarenje naše pronatalitetne politike.

Taj iznos je 2000 kn od kojeg gradovi u određenom postotku sufinanciraju roditelje u svrhu pronatalitetne politike.

Sve to, zaključuju u Socijalnom vijeću, ukazuje na potrebu redefiniranja postojećih mjera pronatalitetne politike grada.

Grad će, kaže Bubalo, nastaviti provoditi postojeće, ali i uvoditi mjere nove mjere iz pronatalitetne politike.

Vrijeme uskogrudnosti je prošlo, Hrvatska ima dovoljno snage i kapaciteta da prihvati mlade intelektualce koji će sasvim sigurno doprinijeti razvoju pronatalitetne politike Hrvatske.