U Zagrebu 5. prosinca 1918. na Trgu bana Jelačića dogodile su se Prosinačke žrtve koje označavaju početak krvavog gušenja slobode hrvatskog naroda na početku 20. stoljeća.

Prosinačke žrtve su djelo Vesninih predaka

Da je on odgovoran za Prosinačke žrtve (prosinac 1918.).

Prosinačke žrtve naziv je za krvavo gušenje protujugoslavenskih manifestacija 5. prosinca 1918. u središtu Zagreba, nakon stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, 1. prosinca 1918. i proglašenja ujedinjenja sa Srbijom.

Taj je događaj znan kao Prosinačke žrtve.

Pa nam zemljom upravljaju Pusićka Prosinačke Žrtve, njen brale, izdajica Mesić i slični.

Pa svi dobro znamo iz kojeg je legla.Djedovi Vesne Pusić, Grgo i Budo Anđelinović su poznati antihrvati.Jedan je osobno naredio da se puca po Hrvatima prosvjednicima (prosinačke žrtve) drugi je bio suradnik četničkog vojvode Ilije Birčanina. (Danko, Grgo i Buda Anđelinović). Ujak joj je bio Vuk Anđelinović suborac Ante Josipovića i Sime Dubajića iz 11. Biokovske zločinačke partizanske koja je na Kočevskom Rogu izvršila masakar Hrvata a na Širokom Brijegu pobila franjevce.

Postoje, naime, prosinačke žrtve, koje su danas podobne za razliku od prosinačkih žrtava iz 1943. koje to nisu.

Na tražilici Google pod pojmom« prosinačke žrtve »najveći broj podataka se odnosi na događaj od 5. prosinca 1918., kada je poginulo nekoliko osoba, za vrijeme prosvjeda protiv udruživanja Hrvatske u Kraljevinu SHS.

Tada je ubijeno 14 prosvjednika, a dosta ih je ranjeno (prosinačke žrtve).

PROSINAČKE ŽRTVE 5. PROSINCA 1918. - 06. prosinac 2008

Arhitekt Milovan Kovačević je pred II svj. rat bio arhitektonska zvijezda u Zagrebu, zaposlen na fakultetu, sin HSS-ovca, početkom rata kao simpatizer KP i partizana nabavljao ljekove, uspio pobjeći iz 2. čuvenog ustaškog ad hoc vješanja intelektualaca o drvene ulične stupove (" prosinačke žrtve ", 1. je kerestinačke), u partizanima uspio preživjeti rat i prijetnje likvidacijom zbog delikta mišljenja, izbačen sa fakulteta po objašnjenjem da ne zadovoljava za asistenta (5 - 6 godina mlađi kolega koji brzo postaje profesor pa s 32 i rektor, zatim akademik itd.), obolijeva, spriječen u liječenju i neimaštini i brzo umire.

Kako se ove godine, točnije 5. prosinca (jučer) obilježava 140 godina osnutka, ustrojstva Hrvatskog domobranstva (1868. godine), a također i 90 godina sjećanja na Prosinačke žrtve (1918. godine), te značajne datume drage nam Domovine i tradicije.

Slika lijevo: Prosinačke žrtve, 20. prosinca 1943..

Prosinačke žrtve su 1990. umorene po drugi put, no taj se sramotan čin odonda svake godine ritualno ponavlja.

Nisu ih se sjetili ni cinični glavonje, tenkoljupci i ini satrapi iz gradskog poglavarstva, premda će s 300 skulptura, koje Đamonja daruje Zagrebu, preuzeti i taj, podignut u sjećanje na prosinačke žrtve ustaškog terora.

I tako danas u Zagrebu ne postoji ništa što bi nas s poštovanjem, zahvalnošću i pijetetom podsjećalo na prosinačke žrtve 1943., žrtve jedne sumanute i perverzne ideologije pretočene u svakodnevnu praksu takozvane NDH.

Vi kao da nikada niste čuli za prosinačke žrtve iz 1918. i niste upoznati sa sudbinom Stjepana Radića, Milana Šufflaya i ostalim hrvatskim mučenicima toga vremena.

Naši su domobrani u petak otputovali u Zagreb na misu za prosinačke žrtve i nije bilo potrebe da misu organiziramo i u Zadru, koju sa Matanovićem nismo ni dogovarali rekao je Marinko Radas, predsjednik zadarskog društva ratnih veterana " Hrvatski domobran ".

O Vesni Pusić nije loše znati ovo: Brat djeda Vesne Pusić je bio srpski žandar koji je ubijao Hrvate usred Zagreba 1918. (Prosinačke žrtve).

Prosinačke žrtve iz 1918. - početak kraja...

To je njihova želja oduvijek, o tome ono srpče BECHA trubi cilo vrime, i to zagovara (otac mason/jugoslavenčina, dida srboljubac, njegov brat doslovno deklarirani četnik koji je ubijao Hrvate - ' ' prosinačke žrtve ' ' 1918.)...

bogdan ogrizović (poznat još i kao bogo, bogi, gibo, gile, bigl, bogdi, digbo, danbog, dajmbeg, drle, drki, bole, braco, brle itd.) je bio zagrebački gimnazijski profesor, jedan od 16 talaca, većinom pripadnika zagrebačkog intelektualnog kruga, koje su 19. prosinca 1943. u zagrebačkoj dubravi objesili ustaše. tih šesnaestorica poznati su još i kao prosinačke žrtve.

Taj dio trga je bio zadnji krupni i složeni korak uobličavanja trga, rješeno uspješno sa urdnom namjenom a sudjelovao i značni arhitekt Milovan Kovačević (najuspjeliji bjeg od ustaškog vješanja - prosinačke žrtve, kao nepoćudni partizan i komunist na tretmanu umiranja uskraćivanjem liječenja i posla te zatim ignoriranjem do danas), brzo ustaško mučilište a zatim i revolucionarno KPJ te dugo studentski centar uključujući opskurne prostorije Ferijalnog saveza u kojima su izdane sve iskaznice za putovanja svijetom...

Ubijeno je tada 13 ljudi a ranjeno 17 i te su žrtve ostale zapamćene kao Prosinačke žrtve.

Prosinačke žrtve su zelenokaderaši, dezerteri, od kojih je nastalo i Kolo gorskih tića Jove Stanisavljevića.

U organizaciji društva« Hrvatski domobran »otkrivena je, na Trgu Bana Jelačića 11, spomen ploča u znak sjećanja na« prosinačke žrtve », stradale 5. prosinca 1918. godine.

Misom zadušnicom u crkvi Sv. Ivana i prigodnim skupom, Udruga Hrvatski domobran obilježila je u subotu sjećanje na prosinačke žrtve.

Pokušaj su u krvi ugušili Narodnom vijeću vjerni mornari nakon čega je izraz Prosinačke žrtve ušao u povijest, te tako hrvatski desničari danas više ne mogu spomenuti Vesnu Pusić a da ne spomenu njenog djeda i njegov doprinos tim krvavim događajima

Činjenica: Cilj mu je bio stvaranje hrvatske države (isto 1941. i 1991.) i zaštita Hrvata od srpske tiranije (Senjske žrtve, Sibinjske žrtve, Prosinačke žrtve, Radić i Basariček, Šufflay, Pilar itd).