Akutni financijski pesimizam većine građana dodatno podgrijavaju novine koje, čini nam se ponekad, gotovo zlurado donose cifre koliko je tko od direktora banaka, menedžera, vlasnika velikih poduzeća, privrednika, umjetnika ili sportaša ove godine prijavio poreza.To su redovito one najveće cifre, lova od koje se prosječnome radnom čovjeku zavrti u glavi i od koje bi vjerojatno mogao živjeti čitav život a da ga ne kinji rano ustajanje, teški uvjeti rada, šef idiot i neprestani stres.

ajmo malo o tim i takvim temeljnim činjenicama ratnih zbivanja jel postoji pisana ili bilo kakva zapovijed ratka mladića da se pokolje 7000 ljudi u srebrenici? imate nešto priloga sa televizije gdje govori o potpuno drugim ciljevima. ono što nas hrvate u hrvatskoj mora zabrinjavati jest grda činjenica da je ratko mladić osvojio sve što mu je bilo naređeno u dalmatinskom zaleđu. i to je predao martićevcima. i otišao u bosnu, gdje je bio glavna karika u osvajanju više od 70 % teritorija bosne, u kojoj su srbi imali u svojem vlasništvu, tj. - katastarskom posjedništvu više od 50 % teritorija bih-a. činjenice, ne floskule, koje čitamo svih ovih godina. vojnički, mladić je porazio svakog protivnika u ratu. radi opsade sarajeva ne bi bio na optuženičkoj klupi a naš proslavljeni gotovina.. za što je on to točno zaslužan? za 500.000 ljudi koji imaju status branitelja? za 200.000 ljudi koji su protjerani i kuće im porušene nakon oluje, a sve na teritoriju kojeg je kontrolirao upravo gotovina? mi smo se veselili i svršavali gledajući tih par rijetkih priloga iz krajine koja je gorjela danima da se razumijemo, ni gotovina, ni mladić, nisu nikoga svojim rukama ubili. u ratu ima i žrtava, ako niste znali kao što mi tretiramo srbe pobunjenike kao teroriste i sudimo im, tako je i jna imala potpuno zakonsko pravo 91 - e naše naoružane ljude smatrati kako? teroristima? nismo taj pojma onda imali. i gotovina i mladić imaju samo jedan problem, da su bili žrtve politike slobodana miloševića i franje tuđmana. sve ostalo je baljezganje. mi smo dobili što smo htjeli, srbi što su oni htjeli. govoreći o skrivanju mladića, autor je zaboravio spomenuti skrivanje ante gotovine, kojemu su mnogi pomagali, kao i oni drugi mladiću i naši se još time i javno hvalisaju a skrivanje i potpomaganje ratnim zločincima jest kazneno djelo. gotovina je optužen za ratni zločin ne za ubojstvo. zato optužnica neće pasti. al to netko treba reći prosječnome hrvatu, onome istome kojemu su sapunice važnije od njegovog vrta, polja

Objektivno, teško je prosječnome Hrvatu, a naročito onome koji je direktno osjetio stradanja i krvavi rat iskreno vjerovati da srbin u hrvatskoj vladi želi dobro hrvatskoj i radi za interes hrvatskog naroda i hrvatske države kad je prije manje od 20 godina budimo pošteni većinski dio tog naroda i kolektiva činio sve da te države nikada ne bude.

Koliko će prosječnome čoviku bit boje?

Iako možda sasvim prosječnome gledatelju koji film vidi samo površno, ime Richard Donner neće značiti puno, svi mi koji film ne vidimo samo kao određen broj kadrova koji se nizaju jedan za drugim znamo sljedeće.

Ali jasno je i svakome prosječnome poluidiotu da ih za to boli k.

Prosječnome čovjeku nije problem to što će vlast potrošiti 40 milijuna kuna.

Vice moj dragi, moraš shvatit da ljudima vaše žalopojke o vrućini u školama ne znače ama baš ništa.Zašto? Zato šta prosječnome čoviku vaše žalopojke, predstavljaju mali ubod komarca prema njegovim pravim problemima.Inflacija, nezaposlenost, lopovluk u državi, pogodovanje kriminalcima i nesposobnima, nesigurnost, E to su VICE moj problemi o kojima ti i tvoja ekipa tribate razbijat glavu (e, e, već sad Vice moje9, jer kad za koju godinu odrasteš naletičeš punon brzinom na zid takvih problema da češ se slomit.Vice moj i meni je bilo vruče kad san iša u školu, i još više jer smo i kecelje morali nosit, pa smo vice moj isto ostajali u školi i provali naučiš nešto, ili bi možda koji put i škivali Vice moj, Ali isto smo u glavi imali jednu misal koju vi nemate Vice moj.

Na žalost, prosječnome igraču nije ništa ponuđeno, ali će zato ljubitelji pravih strategija svakako uživati.

Stoga je veoma zanimljivo pratiti produktivnost po godinama: između 1973. i 1995. godine primjerice, prosječnome je zaposlenom sjevernoamerikancu produktivnost (output po radnome satu) rasla 1,5 posto godišnje.

Pritom, treba odmah reći da nikako nije bila riječ o prosječnome koncertu, nego vrlo visoko profesionalno odrađenom nastupu.

Povjesničar Teodoro Hampe nije iznenađen jer je " prosječnome Amerikancu, sve što južno od njihove granice, slično.

Nešto poslije podne iz Masarykove je ulice krenuo tzv. ' EU bus ' koji je je poslijepodne stigao u Sisak, a do 12. svibnja obići će Osijek, Vukovar, Slavonski Brod, Split, Zadar, Rijeku i Pulu, gdje će se na glavnim gradskim trgovima organizirati igre i natjecanja čija je svrha Europsku uniju približiti prosječnome hrvatskom građaninu, posebice mladeži.

> > > Super sonični borbeni lovci kao i facebook prosvjednici koje umno poremećeni Anonymousi pozivaju na ustanak nisu dostojni suprostaviti se scenariju koji je perfidno proveden tijekom proteklih 20 tak godina.Također i generali koji se nastoje uz pomoć crkve nametnuti kao vođe naroda kontra vlasti a samo iz razloga da bi oni sami došli na vlast nikako nemogu svojom inteligencijom parirati čak ni današnjem prosječnome srednje školcu jer pomenuti generali pripadaju onim skupinama populacije koju su školovale nekadašnje jugoslavenske tajne službe a na način da im je crkva protivnik NO 1. Isti su stoga ostali intelektualno " zarobljeni " u prošlosti koja je prohujala s Vihorom.... dakle i generale, Anonymouse i super sonične lovce ovom prilikom treba baciti u smeće prije nego li se dopusti ikakve prosvjede po ulicama. Dakako da bi sudbena vlast trebala odraditi svoje ali kako će kada se i neki od predsjednika sudova bave namještanjem sudskih postupaka.Te će se pak probleme kad tad ipak morati riješavati individualno....

Ako ste namjeravali kupiti taj model, zapitajte se treba li vam slika koja će biti goleme rezolucije i uzimati vam 5 - 10 MB prostora na SD kartici, kad ćete ionako tu sliku uploadati na Facebook ili Twitter i ljudi neće primijetiti razliku između slike nastale na tome modelu i one nastaloj na prosječnome telefonu.

Pravednost borbe, povijesne činjenice, svijetli ciljevi, ništa prosječnome čovjeku nije važno osim vlastitoga komoditeta koji će osigurati, navijajući za crvene ili crne.

Ono dokazuje da još ima dovoljno duha neovisnosti i ljubavi za slobodu u prosječnome Amerikancu da će radije gladovati neko obući uniformu.

Bhakti običaji posta, ispravna života, molitve te obredi usporedni su kršćanskima, pa nisu osobito privlačni prosječnome zapadnjaku.

Prosječnome Hrvatu njegovo ime ništa ne znači, no u krugovima svjetske male brodogradnje ono i te kako zvoni.

Ako je prosječnome hrvatskom građaninu tako (kao jede on sarmu, i malo mesa i malo zelja), a kako li će biti tek onom ispodprosječnome, teško je (i strahotno) i zamisliti.

Dok se do prije pola godine prosječan Hrvat u zadovoljstvu životom približavao prosječnome Europljaninu, sada se oni ponovno udaljavaju jer se zadovoljstvo Hrvata ponovno smanjuje i to za 12 %.

U prosječnome broju nezaposlenih bilo je 147.201 žena i 89.540 muškaraca (62,2 posto žena naspram 37,8 posto muškaraca).

Naravno, ne bavi se pravopis Lade Badurine, Ivana Markovića i Krešimira Mićanovića samo transkripcijom stranih imena i pisanjem pridjeva nastalih od imenica stranoga podrijetla, kao što se ne bavi isključivo ni ⠀ greškom⠀ i ⠀ pogrješkom⠀, ali dojam koji je nakon prelistavanja mogao steći izvorni govornik i prilično redovit pisac hrvatskoga jezika jest taj da su autori pokušali biti prosječnome korisniku od svake pomoći pri dvojbama u pisanju, te su se trudili da mu predloženim pravilima ni na koji način ne otežaju pisanje.

Smiren da smireniji ne mogu biti, iako iza leđa čujem prilično neugodne komentare o vlastitoj majci (što samo znači da mi srednje uho još fenomenalno razlučuje zvukove, budući da bi prosječnome Homo sapiensu vriska moje matere vjerojatno zabetonirala slušni kanal), naginjem glavu vani i pitam majku želi li da joj dodam onu sjekiru što mi je spakirala (ili pak radije želi bocu orahovice, no taj sam dio ostavio u svojoj glavi, bojeći se da cajo ozbiljno ne shvati i ne podvrgne majku alkotestu i uhiti je zbog remećenja javnog reda i mira, iako mi je majka trijezna da trjeznija ne može biti).

U prosječnome madracu ima od 100.000 do 10 milijuna bakterija, pokazala su istraživanja.

Psiholog Abraham Masslow je davno rekao: ⠀ Ako je čekić jedini alat koji poznajemo, onda nam svi problemi izgledaju kao čavli. ⠀ Iako mnogi od nas nisu ni do koljena prosječnome majstoru, nikome ne bi palo na pamet sve radove obavljati čekićem.

No koliko god se ovo sve činilo dosadnim prosječnome (stripovski neupućenome) gledatelju, bilo je neophodno da bi se zadržala vjernost viziji Allana Moorea.

U umjetničkim je ostvarenjima istodobno: osebujan ali temeljit, minuciozno analitičan ali publici razumljiv, često izazovan ali uvijek ozbiljan, širokog spektra u odabiru tema, ali usidren u čvrstim moralnim zasadama, dubok u psihološkoj obradi likova ali blizak prosječnome gledatelju i slično.

Znam, i ocjene dokazuju kako se radi o prosječnome filmu koji ni na IMDb-u nije mogao dobiti višu ocjenu od 5, ali baš mi je nekako blesav i baš mislim da se radi o izvrsnoj wildlife komediji

uspio sam se bez platit (ni zrna žita neprijatelju) dočepat romana ante tomića ' čudo u poskokovoj dragi '. štivo za ubit dosadno popodne. čitano površinski zabavna knjiga bez puno mozga. ipak, ja anti tomiću nit virujem da je puno glup nit da je vele pametan pa mislim da ovaj romačić o udovcu jozi poskoku i njegovim sinovima (krešimiru, branimiru, zvonimiru i domagoju) ne funkcionira samo na toj razini za maloumne. naime, moje je mišljenje da ante u obitelji poskok želi prikazati cijeli hrvatski narod koji je na početku romana zatucan i autističan da bi na kraju prihvatio otvaranje prema drugima i liberalne ' vrijednosti '. na početku romana poskoci, koji žive izolirano od ostatka svijeta u svojoj dragi nedaleko smiljeva, zarobljavaju radnike elektrodalmacije koji su im došli naplatiti struju (?). sinovi nemaju slučajno imena hrvatskih knezova već ante mislim time upućuje na ovu višu (ne visoku) razinu na kojoj roman treba čitati. nakon jeftinog i nemaštovitog zapleta (koji je kombinacija zapleta iz antinih dosadašnjih djela) sinovi joze poskoka pronađu žene (otvaraju se svijetu) a čini se i bez problema prihvaćaju da je najmlađi od njih (domagoj) homoseksualac koji će s jednim od zarobljenih radnika elektrodalmacije u koga se zaljubio čak usvojiti dijete. roman ima nekoliko smiješnih dijaloga, a najveća mu je vrijednost neusiljenost, to što likovi pričaju razgovornim jezikom (što je rijetkost u hrvatskoj književnosti). meni su se onako baš zgadila dva detalja (uz spomenutu psovku): jedan je kad ante u usta hrvatskoga branitelja stavlja rečenicu: eben ti hrvatsku da ti eben (osobno sam odmah tu rečenicu zamislio kao onu koju zapravo pisac izgovara. ona nekako najviše nosi autorov pečat). druga je kad pisac spominje hvatanje nekakve dorćolske mafije kao nečeg poskocima poznatog s televizije. to također ima autorski pečat jer prosječnome hrvatu, kakvi smo mi zatucani poskoci, vijest o nekoj tamo mafiji na brdovitom balkanu znači da možemo otić na wc ili popit čašu vode u po dnevnika. ovo jada je metnuto i na daske u hnk a ante neđe piše da su mu ovi živili u glavi dugo. eto, neka je ' naš poznati pisac ' (kako navodno ' duhovito ' piše na njegovoj posjetnici) poskoke izbacio iz glave... iako mi nešto govori da ih se ne će riješiti dok ne shvati da nije nimalo bolji od njih već je samo malo licemjerniji.