pocelo je sve prije 8 mjeseci kada sam se zagledala u jednog muskarca starijeg od sebe 9 godina. otisla sam raditi u jedan grad, i tamo sam upoznala njega, on je bio na ljetovanju sam, poceli smo se druziti i bili smo frendovi nekih 2 mjeseca.. dok se nije dogodio prvi poljubac i sve bi to bilo dobro, da on nije ozenjen, znala sam to od prvog trena, rekao mi je, ali sam mislila da ce to biti samo avantura tako da mi na pocetku i nije pretjerano smetalo, a i nisam znala da ce to otici dalje od bezazleni poljubaca, ali otislo je, otislo predaleko. proslo ljeto, mi smo ostali zajedno, ja sam se vratila doma, kao i on, i sada je tisucama kilometara daleko, ali to nije bila prepreka da se mi ponovno nademo, dosao je k meni na tjedan dana, i tada sam shvatila da mi taj decko doista znaci. i znacila sam i ja njemu, cim je ostavio sve, lagao sve, svakodnevno se svadjao sa svojom suprugom samo da bi mene vidio. bilo je to za nas predivno putovanje, on se opustio i nije puno mislio na to sto ce ga cekati kada se vrati doma. vratio se doma, zena mu je uzasno sumnjala provjeravala ga kako je god znala i umjela, ali on je ipak preduhitrio tako da nikada nije mogla dokazati svoju sumnju osim sto je on hladniji prema njoj. ali od kada se on vratio doma, mene je pocela gutati ljubomora, vise nisam mogla smisliti nju, niti pomisao da je s njom u krevetu, da je ljubi, grli ili joj govori da je voli, a voli je, samo kaze mene vise. doista on je toliko dao za nasu vezu, ali ipak meni to nije bilo dovoljno, kada sam ga trazila da je ostavi ipak je rekao da ne moze, nabrojao je razne razloge.. tada sam ga ostavila, i jako patim sada bez njega. no, to nije bilo sve.. proslo je od prekida samo koji dan i on mi se javio, od tada me zove svaki dan, prica samnom prijateljski iako mu je jednom izletjelo " volim te ", a ja, ja se s druge strane pravim da sam dobro, a umrla bi za jedan njegov zagrljaj. znam da sam tog zabranjenog muskarca zavoljela, a znam da nisam smjela, i eto nisam rekla ne, kada se moglo to reci. i rekao mi je, on ima zelju da me jos jednom u zivotu vidi, prijateljski bar, a ja pomisljam kako se samo smjelo igra samnom, a ja, ja sam bila ta koja se na pocetku igrala s njim. zanima me, jel netko ima slicno iskustvo, moze li mi reci kako dalje, kako ga preboljeti ili sto napraviti, jako me grize savjest, najrade bi da dodem do njegove supruge i sve joj kazem, da ju vise ne pravi budalom, svasta mi pada na pamet. luda sam od razmisljanja, ne znam vise.