Teorija se temelji na konceptu prema kojem postoji 14 - dimenzionalni " observerse " koji u sebi ima ugrađen poznati četverodimenzionalni prostorno vremenski kontinuum.

bilo je oko pet ujutro kad smo odlučile otići stajala sam u polumraku kluba i čekala da krenemo komadići stakla pod novim, uprljanim cipelama razmazana maskara raščupana kosa imam onaj samozadovoljni smiješak koji imaju ljudi koji su previše popili i upravo počinju percipirati prostorno-vremenski kontinuum oko sebe znate ono kad dotaknete alkoholni zen, osvijestite činjenicu da vam se želja nije ostvarila (i da je to uvijek tako sa stvarima koje planirate, ili vas iznevjere drugi ili vi sami sebe) i u tom trenutku ste potpuno pomireni i sretni

Kroz prostorno vremenski kontinuum virtualni fotoni preskaču iz viših u niža frekvencijska područja i suprotno.

Što je sitnica kao što je prostorno-vremenski kontinuum prema ultimativnoj obrani časti i integriteta jednog Damira Kajina?

Ostao je stajati, činilo se da je vrijeme stalo, da je prostorno vremenski kontinuum prestao postojati, da je stao u sredini crvotočine, u sredini gdje prostor i vrijeme jednostavno ne postoje.

Zato što je On sobu očigledno stavio van svakog mjesta i vremena gdje prostorno-vremenski kontinuum jednostavno ne postoji.

To je zapravo sama crna rupa, nevjerojatno gust objekt koji iskrivljuje prostorno vremenski kontinuum.

Pojam koji se koristi je prostorno-vremenski kontinuum.

Njihovi manevri su ga podsjećali na pokrete točki svjetla koje su projicirane na zid s ručnom svjetiljkom, te su tako mogle biti strukture koje su na neki način projicirane u naš prostorno-vremenski kontinuum.

humorom sam se čupala van i smijeh za stolom je jedino što je zaustavilo moj poriv da počnem vrištati... ali ne... to nije sve.. ne ne.. uz sve to što u tom trenu radim ili ne radim, ja u glavi paralelno vrtim taj sasvim drugi film.. gdje si dajem oduška i ponašam se u skladu s trenutnom navalom adrenalina (zasto je tako prokleto zgodan????? aaaaaaaaaaaa) i bijesa... prouzročen bizarnim koincidencijama koje su nas dovele baš tu, u isto vrijeme.... sa baš ovim ljudima i ovim mesnim fijaskom.... mrzim slučajnosti... mrzim.. u tom drugom svemiru već se vidim kako vrištim iz petnih zila.... odvrištim svoje... podvučem sve sa jednim sočnim.. o jebem te živote.. kojim želim (nadasve patetično) naglasiti nepravednost kojom se svemir, priroda, bog, sudbina, prostorno vremenski kontinuum i fotoni, bezočno poigravaju mojim životom i pri tome je svejedno.... svemu i svima... osim meni koja u tom malom odsječku vremena i prostora proživljavam kalvariju u malom... gledam tu drugu, mozda i inteligentniju, sebe kako se ustaje, demonstrativno odlaže svoju salvetu i sasvim polako i odmjereno napušta cijeli kadar.... skoro je ispratih sa očajnim pogledom prema vratima... ona ja koja je ostala... uspjela je bezočno izignorirati cijelo ljudsko biće od kojih 180 cm... čiju je toplinu i miris osjećala skroz jasno.... čija je ruka bila 10 cm od njene... njihova su se koljena skoro dodirivala... cijelo to vrijeme, nije ga ni pogledala...

Mogli smo čuti zanimljive početne rečenice avantura u kojima su u glavnim ulogama papuče, hrčci, čarobnjaci na mističnim nepoznatim dimenzijama koje se ne mogu smjestiti u nikakav prostorno-vremenski kontinuum.

... ponekad je potrebno zapaliti mostove iza sebe, izbrisati svaku moguću poveznicu sa nekim ljudima, osjećajima ii događajima. da, ponekad je to teško, no neophodno da mi mogli nastaviti funkcionirati, egzistirati koliko-toliko pribrani.. no što učiniti kada se ti mostovi sami od sebe regenriraju, obnove i postanu funkcionalni? da li ih ignorirati, okrenuti glavu od njih i odbijati svaku mogućnost povratka ili ih prihvatiti i biti s njima u nekoj vrsti suživota, simbioze? je saux non pas, fuck it, nažalost nema odgovor na sve. da li uopće postoji netko tko želi imati odgovor na sve? ne samo teoretski već i onaj praktični, funkcionalni, svrsishodni. da li bismo i onda ponovili iste situacije, da li bismo i onda identično reagirali?. ne želim imati sve odgovore, ponekad je ipak bolje i razumnije - ma kako god to paradoksalno zvučalo - ne znati. scientia potentia est, kažu, no to ipak više koristi na određenim poljima i aspektima života, no ovako.. u cirkusu koji se zove la vie, možda je ipak predvidljiva nepredvidljivost ono nevjerojatno, ono što nam daje osjećaj da smo živi, da živimo... jer što će ti život ako se ne osjećaš živim?. na koji način ćeš to postići, nebitno je; ok, možda ipak jest malo bitno, ali malo, malo. možda je način da se osjetiš živim nevjerojatni seks u polutami uz zvukove frenetičnog brujanja vlakova, možda je to bičevanje na krovu nebodera, možda je to luda vožnja gradom kroz ulice i uličice, možda je to druženje sa dragim osobama na frontu nekog lokala gdje si resident i skoro pa inventar.. varietas delectat..... no možda, možda je to hodanje po tmurnom, sivom gradu na obali mora, kroz koji rječina prolazi i prodire u svaku poru tvoga tijela.. onaj miris vlage u zraku u kombinaciji sa industrijom i moćnim svjetlima užurbanog grada; zvuk koji dopire iz gitare ispod gradske ure ili zova ljubičaste kože na kantunu... možda je to trenutak kada se osjećaš živim, kao i trenutak dok kapi kiše padaju po oknima, nevidljivim okovima; trenutak kada prostorno vremenski kontinuum prestane postojati, trenutak zvonkog šamara u hladnim zidinama trsatske gradine..... zašto da se utopimo u sivilu, među mediokritetima, koji zauzimaju mjesto, nemilice troše resurse? gdje je ta divna zemlja utopia u kojoj nema drugog života, alter ega, nedovoljno dobrih supstitucija i zamjena, gdje sorrow despair ne postoje... some day, some how.... da li je moguće slučajno naletjeti na nekoga koga poznaješ u milimetar? poznaješ, da; do one mjere kada i telepatija funkcionira, kada su riječi nebitne.. meaningles.. unforgettable.. premda, slučajnosti ne postoje, odbijam vjerovati u slučajnost, u jebene kaskadne grješke kojima smo svi mi okruženi... sve se događa sa razlogom... do tada, ostaje mi samo obaviti se moćnim crnim latexom i lizati si prste u rukavicama dok osjećam moćni puls čiste strasti... fetish strasti, mračnog užitka...

On je naime jedan prostorno-vremenski kontinuum.

I da... baš neki dan gledao dokumentarni o crnim rupama... kažu da je to prostorno vremenski kontinuum... i da čovjek upadne u nju... da nebi ni skužio da je nestao s ovoga svijeta... mozak bi mislio da dalje postoji... možda smo već odavno upali u crnu rupu a da toga nismo ni svijesni.. to bi značilo da ne postojimo... kao ni ovaj post koji upravo pišem:)... ka ti veliš na to: ne zna:

Gravitacija je toliko jaka da lomi svjetlost i upija je, iskrivljuje vrijeme i za koju se vjeruje da utjeće na prostorno-vremenski kontinuum.

Kako je u ovom trenutku jedina " prava " teorija prostora i vremena Einsteinova teorija relativnosti onda je logično pitati se kako ta teorija gleda na prostorno-vremenski kontinuum.

Slika iz prošlosti u okruženju sadašnjosti ili kako poremetiti prostorno-vremenski kontinuum najobičnijim fotoaparatom.

Igrali su se okvirima, povezujući žanrovski različite tekstove te povezujući elemente različitih izvedbenih umjetnosti u prostorno-vremenski kontinuum.

Istraživanje se koncentrira na različitim strategijama pokretanja, bilo vanjskim ili unutrašnjim silama, kao što su vibracija, prostorno-vremenski kontinuum ili molekularna aktivnost, a koje su stvarno proživljene ili pak zamišljene kako bi se proizvelo novo iskustvo.

No dr. White i neki drugi fizičari otkrili su da u matematičkim jednadžbama postoje neke rupe koje ukazuju na mogućnost da bi se prostorno-vremenski kontinuum stvarno mogao iskrivljavati.

Dakle, prema ovoj kontroverznoj teoriji, prostorno-vremenski kontinuum ponaša se poput opruge.

Kada se dvije crne rupe sudare nastaje golema količina energije, veća od sjaja svih zvijezda u svemiru zajedno, prostorno vremenski kontinuum počinje podrhtavati poput želatine, a gravitacijski valovi šire se brzinom svjetlosti

U TR vrijeme ne teče nego postoji u cijelosti kao i prostor s kojim tvori jedinstveni prostorno-vremenski kontinuum.

Prema Craigu Hoganu, fizičaru iz Fermilab laboratorije za fiziku čestica u Bataviji, Illinois, GEO600 je zapeo na fundamentalnoj granici, gdje se prostorno vremenski kontinuum prestaje ponašati kao glatki kontinuum kako ga je opisao Einstein, već ispoljava zrnatost, baš kao kod fotografije u novinama pri velikim povećanjima..

Tada pizdar... ovaj nevolja savine prostorno-vremenski kontinuum i stvori se pred ništa ne slutećom mnome.

Sto ces hmm.. u okviru apsolutno tvrdog i tamnog... Bog presuo iz supljeg u prazno i nastao prostorno - vremenski kontinuum... sa materijom.. a po konstantama

Da savladamo prostorno vremenski kontinuum i otkrijemo kako se njime može manipulirati, da ostvarimo antigravitaciju (koja je nemoguća za 50 % ovdašnjih učesnika foruma), da pokušamo skakati kroz svojevrsni warp, i da dosegnemo svemirska prostranstva

Moguće je kretati se kroz prostorno vremenski kontinuum drugačijim putanjama od onih geodezijskih (drugim riječima, ne slijediti zacrtani tok kretanja kroz prostor i vrijeme).

Ja osobno mislim da je vrijeme samo odraz nekog rada u prostoru, stoga putovati brzinom 300000 ili vise ne predstavlja apsolutno nikakav utjecaj na prostor ili prostorno vremenski kontinuum.

Na dalje, ako idemo redefinirati pojam etera, tada ga mozemo vrlo lako svesti na prostorno-vremenski kontinuum ili u malo ' modernijem ' obliku na strune.