Pozvao ga je k sebi na dvor i odgajao u duhu prosvijećenog apsolutizma, iako dječak nije nipošto zadovoljavao njegove ambicije i očekivanja.

U duhu prosvijećenog apsolutizma, proveo je reforme u zakonodavstvu i sudstvu te je ukinuo mučenje. [ 4 ] Za njegove vladavine grade se kanali, ceste te otvaraju obvezne škole za mušku djecu.

Nikica Gabrić iznenadio je hrvatsku javnost nastupom u vrlo gledanoj Stankoićevoj emisiji Nedjeljom u dva, kada je objavio dvije političke teze o kojima bi se dalo raspravljati: prva se odnosila na to da je ja hrvatskoj potrebna tehnička vlada, kojom prilikom je automatski prozvana Vlada Zorana Milanovića kao nesposobna, nestručna i nekompetentna; dok je u drugoj tezi zagovarao uvođenje prosvijećenog apsolutizma, ma što to značilo.

Bez obzira tko će izjaviti da je Milanovićeva Vlada, kao i on osobno, potpuno nesposobna voditi Hrvatsku u ovim kriznim vremenima, moramo se time složiti, no što se tiče prosvijećenog apsolutizma, doktoru bi trebalo savjetovati da se u budućnosti ipak bavi konjuktivitisom i laserskim skidanje dioptrije, a manje politikom.

Samo se povremeno bavio svojom dužnošću da bude kralj, pa je zato u povijesti i zapamćen kao razvratnik, a ne kao osoba koja je bila na čelu zemlje u kojoj su tada djelovali Diderot, Voltaire, Rousseau i drugi ideolozi novoga društvenog poretka, tzv. prosvijećenog apsolutizma.

Stoga je totalitaristička praksa globalizma pretekla u svakom pogledu njihovu teoretsku dimenziju, koja i inače nije ni složena niti duboka, za razliku od teoretske osmišljenosti tradicionalnih ili klasičnih upravljačkih modela - primjerice, od starogrčkih polisa, rimske države i prosvijećenog apsolutizma do parlamentarne demokracije i komunizma.

Naime, Križanić je želio moćnu, u smislu kasnijeg prosvijećenog apsolutizma, organiziranu rusku državu kao protutežu i branu Nijemcima koje je smatrao glavnim i najopasnijim neprijateljima svih Slavena.

daklem, ja sam naveo 18, 19 i 20 stoljeće kada je nasilje uistinu u zapadnom krugu uistinu palo u intenzitetu u rješavanju razmiirica među ljudima. a nacizam i komunizam su ga reinstalirali kao poželjan način micanja nepodobnih: žiidova, nižih rasa, građanske klase, nekomunista itd također sam kao primjer represije katoličke crkve u slijedećem postu naveo inkviziciju a mogao bih još štošta ali nije potrebno jer si ti već solidno upućen btw, napoleon je samo dio priče laganog uspostavljanja prava u nekim dijelovima europe koji je vodio do instaliranja prosvijećenog apsolutizma velim da je svaki totalitarizam isti, uz nježne prelive crne sive crvene ružičaste ili koje već kako su tvoje ostrašćene uvrede prešle svaku granicu pristojnosti, a tvoji argumenti ad hominem su više nego neutemeljeni i bezobrazni, ovime sa svoje strane zatvaram raspravu.

Čeka li nas novo razdoblje prosvijećenog apsolutizma, samo ovoga puta digitalno pojačano?

Mora se naglasiti iako je bio čovjek Crkve, kao uvjereni pristaša i zagovaratelj prosvijećenog apsolutizma i reformi koje je taj oblik vladanja donio, ipak je došao u sukob s Kaptolom, smatrajući da prevelika uloga crkvenih elemenata nije dobra za politiku i društvo u cjelini.

Jedino postignuće koji je donedavna vlada nadogradila na realni socijalizam jest novitet zvan korupcija, kleptokratska rutina koja je potrla uzaludnu nadu kako bi ovakvo stanje moglo postići neke rezultate služeći se nisko proceduralnom gestom prosvijećenog apsolutizma.

Zato što je to bilo prije izuma tzv. prosvijećenog apsolutizma gdje su monarsi (od protestantskog Henrika VIII. u Engleskoj, preko katoličkog Josipa II. u Austriji, do masonskog Napoleona I. u pola Europe) skljaštrili utjecaj Crkve tako da su oduzeli Crkvi poslove koje su joj povjerili davni monarsi, a onda naravno i nacionalizirali dobra iz čijih su se prihoda uzdržavala razna sveučilišta, bolnice i sirotišta.

Tako bi se u demokratskom poretku dogodila meritokracija, ono što je bilo čudo u teokratskom egipatskom faraonluku, ono što je bilo čudo u eri europskog prosvijećenog apsolutizma, ono što je bilo čudo i u Rusiji pod enciklopedističkom vladavinom Katarine Velike.

Zato ja zagovaram ovdje elemente prosvijećenog apsolutizma.

No, kao masovna pojava, gotovo histerija, taj je fenomen zabilježen tek negdje od sredine 15. stoljeća, da bi gotovo potpuno iščezao u 18. stoljeću, s prosvjetiteljstvom i nekim potezima prosvijećenog apsolutizma.

Osim ako se ne želimo igrati demokracije, već prosvijećenog apsolutizma.

Dežulović i njegovi istomišljenici polako se pretvaraju u glasnike prosvijećenog apsolutizma, sustava vladavine koji počiva na premisi da je većina građana neobrazovana, nazadna, zadrta, zatucana, primitivna, priprosta i neuka te da se nipošto ne smije dozvoliti da oni odlučuju o nečem važnom.

Ima još sto čuda u ZSIPRH: doista jedan zakon u stilu prosvijećenog apsolutizma.

Ne treba razvijati pretjeranu teoriju, dovoljno je pogledati primjere iz prošlosti, od srednjovjekovnih i novovjekih monarhija, preko prosvijećenog apsolutizma 19. stoljeća i totalitarizama 20. stoljeća.

Ona i njezin sin i nasljednik Josip II. proveli su, kao tipični predstavnici prosvijećenog apsolutizma, mnogobrojne reforme uprave, financija, školstva, prava i vjerske politike, čime je omogućena modernizacija A., ali je dio tih reformi onemogućen u zemljama krune sv. Stjepana zbog otpora domaće aristokracije.

Forum želi postati stranka na ideji prosvijećenog apsolutizma što je suprotno demokraciji.

Pravi proces opismenjavanja dogodio se u vrijeme prosvijećenog apsolutizma kojim je ujedno bilo obuhvaćeno čitavo područje Monarhije.

Namjesnik smatra da u Dalmaciji treba provoditi politiku strogoga prosvijećenog apsolutizma po uzoru na maršala Marmonta, koji bi promicao materijalnu i duhovnu kulturu i napredak.

Jedan od temeljnih aspekata prosvijećenog apsolutizma jest kodifikacijski pokret u vidu donošenja zakonika kojima bi se sistemski uredio cjelokupni pravni poredak ili njegove najvažnije grane.

Set je, zbog prirode filma i filmskog posla, suvereni teritorij prosvijećenog apsolutizma redatelja koji diktatorski sprovodi svoju volju.

Toga su bili svjesni čak i u Austro-Ugarskoj, a posebice u doba prosvijećenog apsolutizma.

Raznolikost nacionalnih, vjerskih i političkih opredjeljenja uspješno se drži pod kontrolom u uvjetima neke vrste prosvijećenog apsolutizma ili jednopartijskog sistema pa i na opću dobrobit velike većine građana.

Pa kao što je zagrebački novinski feljtonist Katedralis u doba stare Jugoslavije misticificirao patricijski Gornji grad iz doba stare Austrije, film i knjiga " Sretno dijete " Igora Mirkovića, u postuđmanovsko doba mistificiraju glazbeni ugođaj postitovskog jugoslavenskog fin de sieclea, o kojemu dr Tomc, u intervjuu objavljenom među devetnaest svjedočanstava prikupljenih za drugu gotovo istodobno objavljenu hrvatsku knjigu posvećenu novome valu (Branko Kostelnik, " Moj život je novi val ", Fraktura 2004.) ex cathedra kaže: Danas neki ljudi gledaju na osamdesete godine nostalgično, kao na period ' prosvijećenog apsolutizma ', kao na kombinaciju socijalističkog egalitarizma i političke demokracije, ali zaboravljaju da je tadašnja vlast bila spremna kršiti ljudska prava kako bi obranila svoje privilegije.

Dežulović i njegovi istomišljenici polako se pretvaraju u glasnike prosvijećenog apsolutizma, sustava vladavine koji počiva na premisi da je većina građana neobrazovana, nazadna, zadrta, zatucana, primitivna, priprosta i neuka te da se nipošto ne smije dozvoliti da oni odlučuju o nečem važnom.

Doći će opet vrijeme, nadam se prosvijećenog, apsolutizma, kada će vladari podanicima ipak određivati što se smije, a što ne smije čitati, i sastavljati neke vrste " indeksa " dozvoljenih, ili nedozvoljenih štiva.