Čudan neki dan danas bar meni... nemam neke inspiracije baš za ništa, niti za čitanje niti za pisanje.. posla po stanu koliko hoćeš ali jednostavno nemogu se primiti ničega... htjela bi se družit.. pa onda i nebi... a onda se pitam pa kaj mene danas niko ne voli i niko ne zove.. a pet minuta poslje mi je dobro samoj.. i zato neznam kak da drugačije protumačim sve to osim da je zaista čudan dan ili sam čudna ja ili sam jednostavno obični čovjek, ljudsko biće podložno promjenama raspoloženja koje to priznaje na glas???