Pružam 20 dinara, a kondukter veli:

Odlučan i iskren, ogoljen do najsitnijeg detalja, sa životom na dlanu, i pružam ti ga kao šaman ruke ka suncu očekujući božju providnost da preko tog velikog nebeskog tijela udahne život.

Jučer je u Velikoj vijećnici Virovitičko-podravske županije s početkom u 10,00 sati održana promocija nove slikovnice pod nazivom Pružam ti ruku, koja je namijenjena učenicima prvih razreda osnovnih škola, a govori o prevenciji ovisnosti.

Ili, prema opisu vlastite poetike u pjesmi Skala: »Na skali svemira/miso mi prebira./Vidim tonove,/čujem sliku/razaznajuć u Praliku/obrise nježne, otiske sebe/i pružam ruku put zvijezda/i bića,/vremena i bezvremena,/prostora i neprostora,/čežnjivu/da dohvatim Tebe.« O tome pjesnik govori u svom spisu O poeziji: »Tako pjevanje postaje verificiranje i versificiranje evidencije, ne otkrivanje nepoznatog, već otkrivanje posjedujućeg.« Sbutega teško odolijeva zavodljivosti rima čak onda kada one ne nude lak izlaz ili ako je to samo izlaz za nuždu, pa će završiti dugo nizanje stihova ovako: »Čekam sudbu neskrojenu/Što mi nikad stići neće/To je mog života sjena/Od nje sjene nema veće.« »Ja sam mrtav sada vi ste bili prije«, stihom koji je je napisan u jedanaestom od njegovih Odraza, tj. niza od dvadeset i četiri soneta, Branko Sbutega (1952 2006) obraća nam se danas iz svoje smrti riječima namijenjenim trenutku susreta s čitaocem.

Pazi: Jedan dio mene je u njoj. ona nosi to dijete za čiju je jednu polovicu zaslužan moj spermij, ja joj pružam sve što je potrebno da preživi i rodi (financije, ljubav, brigu, itd itd), kasnije nastavi život sa mnom.

Izlazak na pozornicu, ljubav koju pružam svojoj publici i ona meni, energija koju međusobno dajemo jedni drugima je super, ali je i dosta nerealna.

:::... vrlo jednostavno rečeno... princess gadura... princeza gadura...:::... o meni se može toliko toga reći, a opet neki čak ne znaju ni malo...:::... blog imam već dugo, no stalno mjenjam adrese... zbog neželjenih ljudi...:::... postove pišem kako tako, nekad često a nekad uopće ne...:::... e, i da ime mi je Maja...:::... živim u St, Nazor gimn.:::... 16 godina...:::... ode će te čitat o meni i mojin stupidnim razmišljanjima...:::... vrsta muzike koju ja slušam nemože se odrediti... sve što mi se svidi...:::... jako čudna po pitanju veza... e i da, rijetko voljena sa muške strane...:::... obožavam dobru kavu (ok ok, bitter lemon...)...:::... obožavam dobar provod...:::... obožavam svoje prijatelje...:::... ne volim malo toga... tribalo bi bit više...:::... nisam zlopamtilo i pružam druge prilike ljudima...:::... optimist za druge... a prema sebi malo pesimistična...:::... volim msn, jer me spaja sa mnogim ljudima...:::... ostalo o meni će te saznat kroz posteve...

Pružam ruku, hvatam ga za njušku, pa ga mazim po čelu, zalizujući unazad njegove šiške.

u sutonu plavom kad se dan s noći spaja osjećam tvoj dolazak radosno ruke pružam neka zvijezde zasjaje brže mjesec blijedi kao suncokret žuti neka zažuti srce šuti usne nijeme u mislima si mojim požuri ljubavi želim obraz prisloniti uz tvoj želim jutro da svane da izbriše sjetu da zraka sunca obasja me sretnu sunčeva zraka kao strijela neka bode neka ostavlja trag srcu tako drag svaki dodir kao nebeske strijele što streme k meni vode me k tebi ti i ja zajedno u sutonu plavom

Nikoga ne motiviram da ostane kod kuće, već onima koje to žele pružam mogućnost izbora.

Pružam mu natrag osobnu, vrlo značajno.

Pružam ruku Da dotaknem stranca Električne oči su svuda Vidim tu djevojku Ona zna da je gledam Sviđa joj se način na koji buljim

Ministre Milinoviću, Kao majka, ovim putem pružam potporu svima koji ne moju prirodnim putem doći do svoje toliko željene dječice.

U potpunoj diskreciji pružam vrhunski, ekstatični provod usklađen s vašim željama, potrebama i sklonostima.

Nikad joj ne pružam ruku, ruke joj uvijek neugodno vonjaju.

Isto tako... ja ne pružam vječno svoju ljubav... a za sada nisam prešla ni 50 % pružanja... dakle dug je put pred nama... a bonuse dobivam svakoga dana kada mi pošalje sms... pitam se dali mi je samo toliko dovoljno... ili bježim od mogućnosti da ovdje, u svojoj blizini imam nekoga i nešto...

Kad je Franjo volio do jajoglave sredustne središnjice Pajazitijevog lijevokurcnog napršnjaka susjedov mlin bez vode, onda je plazmatično-citoplazmična superbrzo bijelo iz vaginalnog kanala brod Titanik i podmornica Potemkin zajedno u zagrljaju transvestitske pružam ti pičku uhvatiš se za kurac, to radio strasno.

.. mirna sam u ovoj noći ruke ti pružam a ti ćeš doći, ljubit ćeš me nježno u purpurnim plahtama uzvratit ću smjelo zapaljena vatrama, neće biti ni sjećanja ni pitanja, nepotrebnih lutanja, samo primanja i davanja, noćas, čitat ćeš me ko omiljenu knjigu a onda opet pobjegnut ću u svoju nutrinu, mirna sam u ovoj noći jer znam da sigurno uskoro ćeš doći....

Pružam ti ruku sada, a pružit ću ti je i u budućim utakmicama u kojima budemo igrali - odvratio mu je Milić.

jedan dio mene je u njoj. ona nosi to dijete za čiju je jednu polovicu zaslužan moj spermij, ja joj pružam sve što je potrebno da preživi i rodi (financije, ljubav, brigu, itd itd), kasnije nastavi život sa mnom.

Ja vam u biti pružam psihološku pomoć i šok terapiju u ovim trenucima navijačkog razočaranja.

- Želio bih da me sputaš konopcem - kažem joj tog petka kad je stigla zajedno sa proljećem, topla je noć, nebo čisto: pružam joj bijeli i čvrsti konopac koji sam kupio samo za tu priliku.

Ako se ne slažemo politički ne treba tu biti zle krvi, evo, ja ti pružam ruku pomirenja, malo smo se zezali s tobom i sad je gotovo.: D: rofl:

Mogu još puno napredovati u centaršutu, u postavljanju mogu još puno bolje od ovoga što sada pružam.

Pružam ruku i uzimam potvrdu koja glasi na moje ime i kojom postajem bogatiji za sto deset hiljada eura.

Sanjam te, lijepo mi je, pružam ruke prema tebi, dozivam te, znam da ćeš stići, da ćeš me pronaći jer postojim zbog tebe, budućnost nije daleko.

Sjedam za mali drveni stol i pružam ruku sa podignutim rukavom.

Smatram se domoljubom u onom pozitivnom smislu, svakome pružam šansu da bude čovjek i jedna od mojih mana je da vjerujem ljudima iako su me dosta puta razočararali, čovjek je za mene dio prirode ali nikako njen naj savršeni dio.

Što se više tvorenijem pružam, sve se njino carstvo umaljuje; vrijeme će i k toj cjelji doći da se bezdne mračne osvijetle.

Kad pružam ruke prema njoj, prsti mi prolaze kroz taj nevidljivi zid smutnje između nas.