S globalizacijom zajednica sapiensa toliko je povećana da je nemoguće više suosjećati samo s onima koje vidimo ili im možemo dodirnuti pruženu ruku.

Po navodu IMDB-a Collin Farell je odbio pruženu ruku dosadašnjeg Jamesa Bonda, Pierca Brosnana, da ga naslijedi u nadolazećim nastavcima tog filmskog serijala.

Potvrđivao ju je u kad nije odbio nijednu pruženu ruku, a bilo ih je na tisuće, nedostatakom gorčine i osvetoljubivosti i poniznošću kad je pognuo glavu i kleknuo, ovaj put na svoju zemlju, jer je znao kome treba zahvaliti.

Na svršetku sveštenik podsjeća sve prisutne na bratsku ljubav i suosjećanje koje trebamo imati, potvrđujući naše saučešće sa najbližima u njihovom bolu kroz toplu riječ i pruženu ruku kao i našu spremnost da im pomognemo.

Kad je arhimandrit Miron prihvatio pruženu ruku, stvoreni su svi preduvjeti da se kroz ekumenski pristup ideja sporta uzdigne do višega cilja, a to je pomoć mladima u borbi protiv ovisnosti. Hajde da pomognemo onima koji žele da im se pomogne.

Tetika Julika ovog puta nije odbila pruženu ruku nekadašnjeg domobrana Franceka koji je čuvši za paljevinu još jednom odlučio okušati svoju sreću.

' ' Djeca upućuju svojim roditeljima miješane poruke: žele pomoć, ali ipak odbijaju pruženu ruku; žele bliskost, ali ipak zahtijevaju distancu; izražavaju ljubav i privrženost, ali ipak u sljedećem trenutku iskazuju ljutnju ili čak mržnju ' ' - kaže klinički psiholog Jonathan Bloom.

Tako želim da i njima promjeniš život zauvijek, da srcem spoznaju istinu da samo ti ljubiš beskrajno, da tebi pruživši ruku dobivaju prijatelja za sva vremena vremena tuge, umora, teškoća, i vremena radosti, ljubavi i sreće, prijatelja koji zaista kroz život uvijek nas sve vodi, nikada ne ostavlja, a jedino što traži od nas je da pruženu ruku prihvatimo i srce mu svojom voljom otvorimo, dopustivši da nas mijenja i čini boljima.

Ali kako do toga nije došlo, Tuđman je bio primoran nevoljko prihvatiti pruženu ruku Jože Manolića, kojemu je bio cilj dočepati se samog vrha HDZ-a, pri čemu je bio uspješan i dovodio u HDZ svoje istomišljenike Boljkovca, Degoriciju, Hlada, zetove i mnoge druge ateističko-jugosocijalističke pristaše, upisivao ih u HDZ i vješto postavljao na visoka mjesta u stranci.

Iako živimo u nemirnim i vremenima straha, ipak se ne bojimo doći Gospodinu, na ovu Njegovu svadbenu gozbu jer znamo da ćemo tu dobiti traženu utjehu i pruženu ruku koja nas štiti i u čiji je dlan urezano naše ime...

Pogledao ga je španjolski trener i samo vratio pogled, bez da je uzvratio na pruženu ruku.

Želim riječ utjehe ili samo pruženu ruku...

Prihvatio sam pruženu ruku i rekao mu da sam prerijski pas.

Već desetu godinu koračamo žurno fažanskim gatom, primamo pruženu ruku naših mornara da bismo sigurno zakoračili na brod i krenuli u čaroliju.

Tijelo je oslonjeno na pruženu ruku koja je u liniji s kukom.

Pruženu ruku suradnje nikada nećemo odbiti, jer jedino razgovorom razmjenom informacija možemo riješiti nagomilane probleme u zatvorskom sustavu.

Nisi li propustio uhvatiti pruženu ruku na Kristov mir?

Samo, mi Hrvati nebismo bili Hrvati da olako ne odbacujemo pruženu ruku zbog tamo nekih trivijalnosti.

Tesla prihvati pruženu ruku - Čast je bila meni.

Jednostavno nisam primijetio predsjednikovu pruženu ruku.

Kad je izašla, prezrivo je odgurnula moju pruženu ruku i legla na pomoćni ležaj.

Ponekad sam tu pruženu ruku tako jako stiskala da sam se bojala da sam je povrijedila.

__________________________________________________ Evo, kako neki primaju pruženu ruku.

Srećom mnogi sinovi iz obitelji koje su ranije rušile Hrvatsku 1991 su prihvatili pruženu ruku pomirbe i zajedno s drugim domoljubima bez obzira na ideološke i stranačke razlike, puškom branili biološki opstanak i pravo Hrvata na samostalnost.

Iako je češće dobijao udarce nego ih davao ne sjećam se da je ikad odbio pruženu ruku.

Glavaš se nada da će SDSS ipak prihvatiti poziv za suradnju i, kako kaže, pruženu ruku i njegove liste i HSP-a.

u kojem svjetu ti živiš, i nevidiš li svakodnevno koliko je bjede oko tebe, i hoćeš reć da svi oni, koji ne mogu spojit kraj s krajem, koji zapadaju u minuse, uz sva odricanja zapravo ne žele radit da bi živjeli dostojno ljudskog roda? dok ih poslodavci gule do krvi, rade prekovremeno, nedjeljama..., uskraćuju im novac koji su zaradili? ma moli se bogu, jer već " sutra " neznaš hoćeš li biti jedan od onih poniženih što drži pruženu ruku

Na moju pruženu ruku ti si okrenuo glavu.

BILO JE TO DAVNE 1978. GOD. 23. TRAVNJA.. PROLIĆE.. još jedan vikend je iza mene.. triba ponovno put Splita poć.. predavanja još traju.. valja ponovno po pazaru kroz gužvu prolazit.. pozdravljam se sa materom i braćom.. rusak mi je na leđima... uvik san malo stvari odnosila od doma.. uvik san od poslanog mi ušparala i doma vraćala.. skromno ditinjstvo... skromna mladost... srca punog tuge odlazim od kuće.. u ruci mi veliki buket netom ubranog jorgovana.. miriši jorgovan a na njemu se zlate kapljice rose.. u ustima mi još okus bile kave s mlikom.. volim te majko Pozdravi i pojubi ćaću dite moje.. oči mi pune suza kao i sada dok pišem... pojubim mater ona pojubi jorgovane... krenem.. čekam na autobusnoj stanici.. čudan smišan curetak s rusakom na leđima i velikim buketom jorgovana... vjerojatno sam izgledala smišno.. autobus Autoprijevoz Sinj staje... ulazim... pogledom gledam ima li praznih mjesta... zadnje kao da samo mene čeka.. uvik je prazno... cila dva i po sata vožnje do Splita moje misli su posvećene ćaći... znam leži na Firulama u bolničkom krevetu i čeka mene... čeka dašak rodnog mista da mu donesem.. da mu rečem kako je mater kako su braća.. šta ima novoga u mistu... jesu li vinogradi obrizani... krompiri posađeni... tila bi da autobus vozi brže.. neke čudne slutnje me muče... neki strah je prisutan u meni... rukom grčevito stiskam buket ne puštam ga... kao da će mu moja ruka zaminiti vazu i potribnu vodu... izlazim na Firulama... žurim u bolnicu... posjete još nisu ma ja žurim... nikada baš nikada mi isprid očiju neće nestati ćaćin osmjeh kad me je ugleda na vratima s velikim buketom jorgovana... njegovim najmilijim cvićem... pojubila sam ga u propali ali nasmijani obraz... stisnija je buket jorgovana prinija ga licu i udisa njegov miris... njegovo blido lice odjednom je poprimilo lipšu boju... životnu boju... jednom rukom je drža buket a drugom moju ruku... znala sam osjećala sam da je to zadnji put da gledam njegove žive oči... opraštala sam se od njega i za sebe i za mater i za braću... ostala sam neko vrime s njim... našla sam neku posudu stavila je zajedno s jorgovanima na kantunalić kraj njegovog uzglavlja... kad sam odlazila pogledao je prema meni a onda skrenija pogled na jorgovane... u njima on je vidija sve.. i kuću i mater i braću.. ja sam bila sritna jer sam stigla na vrime... sutra ga više nije bilo... zato ja danas obožavam jorgovane... zato jer gledam njegovim očima.. očima umirućeg čovika koji je kroz njih vidija sve... znam da je moja ruka dugo bila u njegovoj... ćutim je još i danas... a osjetim i jorgovan koji još uvik stišćem... da bilo je to prije 29. godina a kao da je bilo jučer... volin te ćaća moj... dragi moji... hvala vam za pruženu ruku.. hvala za lipu rič.. hvala za svaki glas.. ako sam nekome zaboravila uzvratiti posjetom i reći HVALA... ne zamjerite mi... trudila sam se.. lipo vas je bilo vidit toliko na okupu.... čitamo se i dalje.. VOLI VAS VAŠA SJENA.......

Na upit kakvu suradnju očekuje sa Srbijom, Josipović je odgovorio da suradnju vidi kao nešto što moramo razvijati, ali, dodao je, mora se surađivati s onim tko je u stanju primiti pruženu ruku.