Da li ti zaista misliš da bi ta majušna ćelija mogla sve to da izvede kad ne bi raspolagala sa svih oni sedam fizičkih i psihičkih spsobnosti i kad ne bi bila u stanju da vrši svih tih sedam fizičkih i psihičkih radnji koje imaju značenje svijesti i svjesnosti.

I, naravno, da pomoću ovih fizičkih i psihičkih radnji (naprezanja, kretanja, opažanja, osjećanja, pamćenja, mišljenja i razumijevanja) evoluira, tj, gradi materijalne forme, odnosno, sisteme svoga kretanja i djelovanja (atome, nebeska tijela, jednoćeljske organizme, biljke, životinje ljude itd).

To je logika uzajamnih uslovljenosti između fizičkih i psihičkih radnji koje svest mora krušno, ciklično beskonačno u prošlost i budućnost da čini, da bi se kao svest održala.

Iz SEBE u SEBE, tako se po tom principu, zapravo, Svest Univerruma, pomoću svojih fizičkih i psihičkih radnji, večito pretače iz SEBE U SEBE.

Na kraju mogu samo da ponovim da se ovo ne može do kraja razumeti dok se do kraja ne razumeju uzročno-posledične veze između fizičkih i psihičkih radnji i procesa, koji su suština Nagona samoodržanja, koji osciliranje (uvek iznova nastajanje i nestajanje) Svemira čine nužnim.

Cijeli svemir je skup ogromnog broja fizičkih i psihičkih radnji koje se iz sekunde u sekundu, iz sata u sat, iz godine u godinu, iz milenijuma u milenijum itd.

Da bi na kraju usudili se da kažemo i ovo: Ne postoji mateijalni svemir, niti bilo šta od svega onoga od čega je materijani svemir napravljen, podrazumijevajući i materijalnog čovjeka u svemiru, zato jer materijalni svemir je samo jedan komplikovan, ali veoma svršeni splet, tj sistem uzajamno usklađenih fizičkih i psihičkih radnji, koji kao takav može i da nastane/počne i nestane/završi.

Da bi pravilno razumjeli šta je bitak, veoma je bitno praviti razliku između njega i njegovih fizičkih i psihičkih sposobnosti, sa jedne strane i njegovih fizičkih i psihičkih radnji, tj. manifestacija, sa druge strane.

Kada ja govorim o sposobnostima vršenja fizičkih i psihičkih radnji mislim samo na čestice svemirskog kvantnog polja i ni na šta drugo, iz razloga jer samo one uistinu (apsolutno) postoje.

9. Niti i jedna stvar i pojava od koje je svemir građe, podrazumijevajući i čovjeka, nema svijest i nije svjesna, već je uvijek svjesna tvar/svijet koja sve te stvari i pojave od sebe same uz pomoć svojih fizičkih i psihičkih radnji gradi i pomoću njih održava svoju svjesnost.

8. Obzirom da se samo za tvar/materiju od koje je svemir građen može utvrditi da postoji, logično je da samo ona može raspolagati sposobnostima vršenja svih mogućih fizičkih i psihičkih radnji i da samo ona pomoću njih može da bude svijesna i da nosi ime« svijest ».

Imajući na umu da se, ne samo čovjekova svjesnost, već uopšte, postojanje i samoodržavanje čovjeka kao svjenog bića, manifestuje i ostvaruje isključivo uz pomoć čovjekovih sedam fizičkih i psihičkih radnji (naprezanja, kretanja, opažanja, osjećanja, pamćenja, mišljenja i razumijevanja) i da čovjeka ne bi bilo kada ne bi bio u stanju da vrši makar i jednu od ovih radnji, to se problem i pitanje postojanja svijesti svodi upravo na problem i porijeklo postojanja ovih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i vršenja ovih sedam fizičkih i psihičkih radnji.

2. Psihički proces se uvijek u čovjeku manifestuje u vidu 5 psihičkih radnji.

I što je još čudnije, tim fizičkim i psihičkim sposobnostima čak ne raspolaže ni ta čelija (sjemenka-zametak) iz koje se u majčinoj utrobi razvija čovjek, već one sitne male čestice koje grade tu sjemenku zametak, jer ni ta sjemenka-zametak ne bi mogla da nstane kad te sitne male četice energije/materije koje grade tu sjemenku-zametak ne bi rasplagale sa svih tih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i ne bi bile u stanju da vrše svih tih sedam fizičkih i psihičkih radnji, koje imaju značenje svijesti i svjesnosti.

Naravno, uz pomoć vršenja fizičkih i psihičkih radnji, pomoću kojih stiče iskustvo/znanje o sebi i pomoću njega održava (uzrokuje) svoju svjesnost, odnosno, održava sebe kao svijest. ________________________

Pa ćemo onda posle toga ponovo dobro da pogledamo mrtvog i živog magarca da vidimo šta to u živom magarcu postoji plus koje ima sposobnost vršenja tih fizičkih i psihičkih radnji, a u mrtvom nema.

Sve ovo što si ti nabrojala su samo različiti efekti (posledice) fizičkih i psihičkih radnji tvari koja uistinu postoji, koja uz pomoć tih radnji održava svoju svesnost, a time ujedno i životnost i ništa drugo.

Proces života je pojam koji podrazumijeva odvijane fizičkih i psihičkih radnji napezanja, kretanja, opažanja, osjećanja, pamćenja, mišljenja i razumijevanja.

Mi znamo da je večan po tome što život, da bi postojao, mora sam sebe da uzrokuje uz pomoć svojih fizičkih i psihičkih radnji, tako što naizmenično, ciklično i uvek iznova, mora pomoću svojih fizičkih radnji da uzrokuje psihičke, a zatim, pomoću psihičkih da uzrokuje fizičke.

Ovo još bolje može da se razume kad se shvati zašto sve to u životu tako mora da bude i da teče, a to je, kad se svemu tome doda i faktor zvani životno iskustvo, tj. znanje i faktor, odnosno, sposobnost života da to svoje naizmenično vršenje fizičkih i psihičkih radnji naizmenično oseća kao zadovoljstvo i dobro ili kao nezadovoljstvo i zlo.

Pa tako život večito i postoji, po načinu moranja da večito izbegava zlo, a ostvaruje dobro, odnosno, po načinu moranja da večito uz pomoć svojih psihičkih radnji uzrokuje fizičke radnje, a zatim pomoću fizičkih psihičke.

JA, koje je svesno sebe i svojih fizičkih i psihičkih radnji i materijalne forme (tela-organizacije) koju svojim kretanjem i radom tvori

Međutim, i kada se bitak pomoću svojih fizičkih i psihičkih radnji pokrene, ni tada se ne može reći da je bitak postao objektivna (fizička, materijalna) pojava i da je poprimio nekakav oblik i izgled koji može čulno da se opazi.

PSIHIČKI PROCES, koji kao radnja i proces NE MOŽE POSTJATI SAM PO SEBI bez SUBJEKTA kao vršioca te psihičke radnje i procesa, koji mora postojati APSOLUTNO i On Sam biti SVEST uz pomoć tih svojih psihičkih radnji koje ima sposobnost da vrši i koje po želji može da vrši li ne vrši.

I zato svi tragači za ISTINOM, ako zaista žele da je otkriju i razumeju, treba da krenu od NJEGA, a ne od njegovoh fizičkih i psihičkih radnji.

To postiže tako što večito mora naizmenično da uzrokuje samu sebe uz pomoć svojih fizičkih i psihičkih radnji.

Odnosno da je shvatio da ceo materijani univerzum postoji samo fizička i psihička radnja, a onda da je pokuša da pronađe vršioca tih fizičkih i psihičkih radnji i pokušao odgovoriti na pitanje zašto ih vrši, i dođe do odgovora da ih vrši u cilju vlastitog održanja

A sve to uvek i isključivo uz pommoć onih sedam fizičkih i psihičkih radnji i ničega drugog.

Pomoću znanja uzrokuje svoje fizičke i psihičke radnje, a pomoću fizičkih i psihičkih radnji uzrokuje znanje, tj. uzrokuje sebe, odnosno, svoju životnost i svesnost.

Duša je uvek ta živa i svesna sila sa značenjem nagona samoodržanja, koja pomoću fizičkih i psihičkih radnji stiče znanje o sebi samoj, tj. o svojim fizičkim i psihičkim radnjama.