Što me navodi na ovaj pokušaj psihoanalitičkog tumačenja?
Što me navodi na ovaj pokušaj psihoanalitičkog tumačenja?
Iskusio je poziv liječnika za duševne i živčane bolesti, psihoanalitičkog psihoterapeuta, grupnog analitičara i sveučilišnog profesora na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu.
S obzirom na profil pacijenata koji se trijažom primaju na odjel, terapijski pristup se temelji na modificiranim komponentama psihoanalitičkog i kognitivno-bihevioralnog teorijskog koncepta psihički oboljelih, a provode ga psihijatri (subspecijalist iz psihoterapije-grupni analitičar, subspecijalist iz biologijske psihijatrije kognitivno-bihevioralni terapeut, te specijalist psihijatar), kao i jedan bacc. med. techn. grupni psihoterapeut te 4 medicinske sestre uključene u izobrazbu za grupnog terapeuta.
Činjenica da na legendama nema narativno oblikovanog teksta, nego tek natuknuti pojmovi iz psihoanalize, signalizira nedorečenost tog spoja to jest angažman samog posjetitelja, o čemu uostalom, u konačnici ovisi ishod svakog procesa psihoterapije: u relacijama između djela, psihoanalitičkog interteksta i publike, izložbena komunikacija tako se i sama otkriva kao podložna mehanizmima prijenosa i protuprijenosa, i kao takva nužno neizvjesna.
Gernot Faber je umjetnik u šezdesetim godinama koji ' na licu nosi masku svog lica tako da ljudi misle kako to nije on, nego netko tko se pretvara da je on ', izmišljeni lik njemačkog slikara, ' figura bez pozadine ' koja igra različite uloge (galerista, vlasnika trgovine, psihoanalitičkog pacijenta, menadžera i osnivača banda Dead Brains), uvijek zadržavajući i ulogu umjetnika.
Jedan je od osnivača Društva za proučavanje psihoanalitičkog metoda koje je devedesetih godina počelo da izdaje važne radove posvećene psihoanalitičkoj tehnici.
Psihoanalitička situacija, psihoanalitički ambijent i psihoanalitički proces konstruiraju tri različita aspekta kliničkog psihoanalitičkog settinga.
Ima obrazovanje psihoterapeuta psihoanalitičkog smjera, grupne analize te je također aktivan na području organiziranja psihoterapije u Republici Sloveniji.
Nakon toga su na Šangajskom bijenelu predstavile svoj originalan umjetnički projekt: unajmile su imaginarnog njemačkog 60 - godišnjeg umjetnika Gernota Fabera, koji na licu nosi masku svog lica tako da ljudi misle kako to nije on, nego netko tko se pretvara da je on, te tako igra različite uloge - galerista, vlasnika trgovine, psihoanalitičkog pacijenta, menadžera ili slično.
Autor, profesionalno angažiran za integraciju psihoanalitičkog pristupa u teoriju i praksu hrvatske forenzičke psihijatrije, u ovoj knjizi objavljuje 15 svojih psihoanalitički orijentiranih znanstvenih i stručnih radova/članaka raznih tema, pisanih u razdoblju od 1980. - 1998. godine.
Da bi se čitatelju osigurao što objektivniji uvid u priču o integraciji psihoanalitičkog učenja u hrvatsku forenzičku psihijatriju, svi su prilozi poredani prema kronološkom redu njihova prvog javnog prezentiranja - bilo u pisanom, bilo u usmenom obliku.
Segal je predsjednik Britanskog psihoanalitičkog društva, profesor freudovske psihoanalize na londonskom sveučilištu i potpredsjednik Internacionalnog psihoanalitičkog udruženja.
Sam Žižek stalno ističe radikalnost Lenjinovog čina koji, sem totalnog prekida sa postojećim poretkom (utopijske iskre), ne sadrži nikakav unapred smišljen plan rekonstrukcije budućeg društva, da bi se post festum pokazalo kako upravo Lenjin u izgradnji novog sveta u najboljem slučaju samo poseže za merama koje su u predrevolucionarnom periodu predlagali njegovi sopstveni protivnici (eseri, menjševici) ili učenju od kapitalizma (14) U svetlu kraha sovjetskog eksperimenta i strahovite cene u ljudskim žrtvama plaćene za ustoličenje utopije na vlast, mala je i cinična uteha da se osnovni zaključak psihoanalitičkog poimanja karaktera vremena sastoji u tome da postoje stvari koje je nužno izvršiti, da bi saznali da su nepotrebne (Žižek, 203: 14).
Ni odrasloj publici nije lako pohvatati sve konce, ili barem onaj jedan koji bi je mogao spasiti iz labirinta prepisivanja poznatih motiva braće Grimm, psihoanalitičkog čitanja tih istih motiva i na kraju Buljanove režije
Autorska motivacija Marionina nestanka ležala je kako u ikonoklastičkoj gesti spram pravila klasične naracije, tako i u omogućavanju senzacionalnog psihoanalitičkog otkrivanja stanja patološki podvojene psihe, ali i suočavanja gledatelja s mogućnošću suosjećanja sa zločincem naspram emocionalne nezainteresiranosti za likove pravednika; autorska pak motivacija Annina nestanka krila se u mogućnosti drastičnog otvaranja prostora za prikaz stanja ultimativne ljudske otuđenosti i dubinskog besmisla egzistencije, što se skladno stopilo s modernističkim strukturiranjem, a ponuđena je i intrigantna naznaka kako je zapravo riječ o perverznoj pobudi svjedočenja erotskom i općespoznajnom koprcanju implicitno manipularnih ljudi u potrazi, manipuliranih od strane nestale Anne i samog autora koji se u toj točci sastaju i moguće identitetno preklapaju.
S druge strane, psihoanalitičari su tijekom psihoanalitičkog liječenja odraslih uvijek dolazili do iskustava koja su sezala do dojenačkog perioda i koja su imala dalekosežan utjecaj na ponašanje u odrasloj dobi.
To je režijsko rješenje dvostrukoga simboličkoga naboja: s jedne strane psihoanalitičkog, efektno sugerirajući potisnutu Golaudovu seksualnost u prvoj sceni opere (koju bi bilo krivo tumačiti naturalistički, odnosno Mélisande doživjeti kao neku vratu žrtve trgovine ljudima koju Golaud spašava iz ralja prostitucije), a s druge strane iz aspekta dominantnog motiva opere smrti, pri čemu svijet živih u kući postaje inverzijom svijeta mrtvih izvana.
MIKULIĆ: Za kraj, da selektiramo Žižeka, i to onog koji vam se više svidio, onog provokatora, a ne moga, tj. psihoanalitičkog epistemologa.
Knjiga se sastoji od 48 studija, podijeljenih u osam cjelina, u kojima su objedinjeni različiti tematski i metodološki pristupi - od mitološkog, bibliološkog, književnoteorijskog i književnopovijesnog, lingvističkog pa do povjesnoumjetničkog, psihoanalitičkog, astronomskog i astrološkog, opširnije >
U tekstu Što muškarac hoće, ali i u svim ostalim esejima Javnih samo ć a, Ljiljana Filipović nedvojbeno progovara i kao feministica i kao psihoanalitičarka, s jednim bitnim pomakom: potpuno je svjesna manipulacije ženskim pitanjem od psihoanalitičkog establišmenta.
Dakle, s ovog psihoanalitičkog nivoa, njen čin je destruktivan, iracionalan, besmislen, upravo fascinatno besmislen, a to je i odgovor na ono postavljeno pitanje zašto i informirani i neinformirani identično razmišljaju, premda informirani zna da je odlomak konstrukt jedne briljantne aforističarke, i kao takav naveden u knjizi aforizama.
Bošković upozorio je kako se ovaj roman teško čita zbog depresivnog sadržaja, psihoanalitičkog pristupa i filozofskog stila.
Kompjuterske kolažirane grafike Igora Gržetića nastaju u interakciji vizualnog, psihoanalitičkog i lingvističkog pristupa.
Gržetić emblematski aplicira prepoznatljivi crveni kvadrat nacionalnoga predznaka, što s psihoanalitičkog gledišta predstavlja nastavak sukoba između nagona i svjesnosti na sukob pojedinca i društva.
On pripada grupaciji ljubljanskih teoretičara, danas su to otprilike 60 - godišnjaci, koja se, što je malo poznato, zvala ljubljanska materijalistička škola, verzija psihoanalitičkog neomarksizma, althusserovske i lacanovske inspiracije, poznata po analizi ideologije.
Stvara se, također, dojam da je ovaj forum svojevrsna škola tuđih iskustava koje je moguće iskoristiti, iako, sudeći i prema riječima dr. Dalibora Zubca, riječkog sudskog vještaka, psihijatra i psihoanalitičkog psihoterapeuta kojega smo upitali mogu li doista ovakva virtualna okupljališta biti od praktične koristi žrtvama nasilja, to i nije baš tako jednostavno.
Cilj psihoanalitičkog lečenja, koje Habermas sledeći Frojda eksplicitno izjednačava sa prevođenjem, sastoji se u tome da se ponovo učini dostupnim za javnu upotrebu jezik koji je privatizovan usled duševne bolesti.
Oba se ta pristupa učvršćuju putem novijih varijanata psihoanalitičkog odnosno poststrukturalističkog pristupa u sklopu kognitivnih proučavanja filma.
Buden, iako jedini hrvatski prevodilac Freuda i uređivać psihoanalitičkog pojmovnika na hrvatskom jeziku, čitavih deset godina ostao anoniman.) Hrvatsko općenarodno odbijanje analize (ili famozna hrvatska šutnja) na prvom mjestu je pokusna pretpostavka samog teksta, i time je ona javno dostupna, provjerljiva i u krajnjoj liniji opovrgljiva.
Stoga, s psihoanalitičkog gledište, ideja da spiritualnost implicira pokušaj reduciranja važnosti ega i narcizma, kako bi se više otvorilo religiji, umjetnosti, istinu, istinita je za narcističku patologiju ali ne nužno i za normalno samopouzdanje ili gledanje samog sebe.
Jezikoslovac je web odrednica na kojoj ćemo pokušati u skorije vrijeme objediniti sve varijante i baze koje su trenutno dostupne za hrvatski jezik, kao i što veći broj primjera za iste. Pratite nas i šaljite prijedloge, kako bismo postali centralno mjesto razmjene znanja.
Srdačan pozdrav!
All Rights Reserved © Jezikoslovac.com