Sljedeće teme trebaju i mogu biti predmetom razgovora u službi duhovnoga vodstva, a popis bi se mogao i produljiti: - uzajamno upoznavanje - općenito psihološko stanje (npr. zadovoljan, tužan, u utjesi, u suhoći; važno je utvrditi uzrok određenoga stanja) - stanje tjelesnoga zdravlja - problemi iz područja osjećajne ravnoteže (npr. antipatije, prijateljstva, reakcije u odnosu s roditeljima) - preblemi iz područja odnosa s drugima (npr. u obitelji, školi, poslu, crkvi, nekom udruženju ili grupi kojega je vođenik član) - ideje i vizije vezane za općenite životne probleme (npr. što misli o) - uspjesi i neuspjesi (npr. u poslu, obitelji, s prijateljima) - unutarnje sklonosti i mane (grijesi mogu biti značajni, ali ne nužno; izricanje grijeha vezano je samo uz sakrament pomirenja ne i uz duhovni razgovor) - teologalne kreposti (vjera, nada, ljubav; danas se često naglašavaju vjera i ljubav, a zanemaruje se nada) - druge kreposti (npr. siromaštvo, poslušnost) - osjećaj za čovjeka, kako vođenik shvaća čovjeka, osjećaj za otajstvo - kako vođenik vidi Boga, Isusa Krista, Crkvu, Mariju, Kraljevstvo Božje - raspoloživost za nesebične ciljeve, duh žrtve, odricanja i mrtvljenja - molitva, Riječ Božja, sakramenti; ideje o njima i kako se prakticiraju - naviještanje Radosne vijesti drugima, apostolat, svjedočenje i služenje; ideje o njima i kako se prakticiraju - odluke: od najmanjih do izbora zvanja ili staleža.