Patchwork vampirizma, duhova, herodovskog pokolja i grobova ispod poda motela, moguće opsjednuta zvonika, šume prekrivene ominoznom izmaglicom, (meyerovski) tajanstvene komune demonskih atributa i goth gurua, (allenovskog šifra: Ponoć u Parizu) pisca u kreativnoj blokadi, (lynchovski) nestabilna šerifa s aspiracijom k pisanju horor-priča, psihotična svećenika, citiranja Charlesa Baudelairea te blasfemična tretmana Edgara Allana Poea, koji postaje fantomski danteovski vodič, Između svjetova film je bez ikakve kognitivne ili emotivne napetosti, bez kulminacije i raspleta, posvemašnje neuredan, bez vizije završetka, naprasno prekinut i potpuno nedorađen, ne oniričan kakvim bi se volio prikazati nego halucinogeno nekoncipiran i nabacan bez reda i smisla, o banalnosti izgovorenih dijaloga da se i ne govori.