Ugrubo, lik četnika (Nikola Kojo) Dragojević karikira njegovim tetovažama, njegovim psovkama, njegovom kič-vilom s patuljcima u vrtu i ratnim trofejnim kičem u dnevnom boravku, njegovim histeričnim odnosom sa zaručnicom, njegovim poznanstvima sa sličnim predstavnicima suprostavljenih naroda, i napokon njihovim zajedničkim okršajem protiv mnogobrojnijih neonacista kod Gay-korala; Dragojevićev četnik je lud, on je duhovit, smiješan, u njemu se krije izrazita životna sila, on je beskompromisan, svojeglav, on je balkanski self-made man, balkanski divlji čovjek, on je i filmski junak na razmeđi između Bate Živojinovića i Čkalje... sve dok naposljetku lik četnika, provučen kroz te naslage režijske ekscesivnosti, prestane biti likom četnika, i od pravog vuka pretvori se u onog dirljivog, simpatičnog vuka iz Ptice trkačice...