Prvi tekst Ivice Boban progovara o prostorom i vremenom određenim predstavama Kazališne radionice Pozdravi u Dubrovniku u kojem kroz vlastitu arheologiju sjećanja navodi i klasificira važnije ambijentalne kazališne prostore (unutrašnje lađe tvrđe Revelin za Pozdrave i Hamletmašinu, Minčeta za Hekubu, prostori trgova i ulica za pučki teatar, prostori centra grada za ceremonijalne prostore svečanosti...), ponajviše tematizirajući (kroz radni proces i metodološke postupke stvaranja predstave) problematiku odabira prostora uvjetovanu bremenitostima značenja koji svaki sadrži, a koji opet stoji u određenoj korelaciji ili suprotnosti s predstavom, događanjima na sceni i publikom.