Ako ne računamo diletantsku " Pušću Bistru " Filipa Šovagovića, kojoj ni u Puli nije bilo mjesto a kamoli ovdje, najveće razočaranje predstavlja hvaljena makedonsko-britanska " Iluzija " Svetozara Ristovskog, crna, " obrnuta " verzija Daldryjeva " Billyja Elliota ", film koji poput Vrdoljakove " Duge mračne noći " izmišlja anđeoski čista junaka u demonskom (socijalnom) okružju i naposljetku se ispostavlja kao čisti socrealistički kič.